Na današnji dan, 29. ožujka, davne 1974. godine otkriveno je najvažnije arheološko nalazište Kine. Teško je ne biti fasciniran Vojskom od terakote, vojskom koja priča povijest staru 2200 godina.
Na samo 40-ak kilometara od Xi’ana nalazi se Muzej Vojske od terakote, smješten u sklopu mauzoleja prvoga kineskog cara Qin Shi Huangdi. Kompleks je otvoren za javnost 1. listopada 1979. godine. Od tada su ga posjetili milijuni posjetitelja, a broj iz godine u godinu raste. Ove se godine očekuje između 7 i 8 milijuna posjetitelja, što je slično brojkama koje je kompleks imao 2019. godine. Neupitno je da će taj broj u narednim godinama rasti još i više jer je sve veći broj onih koji žele vidjeti ovo nevjerojatno nalazište, ali i odati počast tvorcu jedinstvene Kine – prvom kineskom caru Qin Shi Huangdiju.
Prije jedanaest godina, davne 2014., prvi sam put posjetila Vojsku od terakote. Nije bilo gužve, nije bilo stranaca, nije bilo redova za ulaznice, a kompleks je te godine posjetilo samo dva i pol milijuna ljudi. U samom kompleksu nije bilo niti previše turističkih vodiča, a dodatne informacije su uglavnom bile na kineskom jeziku. Nije bilo niti sladoleda u obliku vojske ili cara, nije bilo niti puno suvenira. Sada je sve u kompleksu pripremljeno za milijune posjetitelja, za strance i za one koji tek trebaju otkriti prve informacije o ovom nevjerojatnom mjestu. Moderan muzej pored pitova danas je jednako zanimljiva atrakcija kao i sami vojnici. Jedino što je još uvijek isto je samo grobno mjesto prvoga kineskog cara Qin Shi Huangdija, u koje se ne može ući. Zamke, rijeke žive i slični problemi mogli bi smrtno ugroziti istraživače, ali i posjetitelje, stanovnike okolnih mjesta, te je otvaranje same grobnice još uvijek nešto o čemu povjesničari, arheolozi i istraživači tek maštaju. Nema najava da bi se to moglo dogoditi uskoro. Zbog činjenice da gotovo sve što se pronađe u zemlji i izvadi jako brzo gubi boju, a često postaje i prah zbog dodira s kisikom, svjetlom i drugim utjecajima – za sada nema većih novih iskapanja. Iako, otkako je ovo nalazište pronađeno – iskapanja nisu stala i stalno se pronalazi nešto novo. I mnogi vjeruju da je ono što sad vidimo samo 10 % od svega što se u cijelom kompleksu nalazi ispod zemlje. Kineska vlada nada se da će nove tehnologije olakšati istraživanja u narednim godinama, a istovremeno da neće oštetiti ono što otkriju. No, dok se čeka na razvoj nove tehnologije – čeka se i na opširnija (dublja) istraživanja.
Dnevno taj ogroman kompleks koji se proteže na nevjerojatnih 56 kilometara kvadratnih, a samo je manji dio otvoren za posjetitelje, posjeti maksimalno 65 000 ljudi. Nema potrebe pisati o tome da je uvijek gužva. No ta gužva katkad može biti nesnosna. Pogotovo ako odlučite doći ovdje za vrijeme nacionalnih praznika kada se broj dnevnih posjetitelja prigodno povećava.
Qingming festival jedan je od najvažnijih tradicionalnih festivala u Kini, obilježava se 4. ili 5. travnja. Ove godine Qingming festival pada na 4. travnja, kada će većina Kineza uživati u državnom prazniku, a mnogo njih posjetiti i Vojsku od terakote te upravo ovdje odati počast prvom caru Kine. Festival Qingming naziva se i Dan čišćenja grobova jer je to dan kada Kinezi iskazuju poštovanje prema svojim predcima čišćenjem grobova i prinošenjem žrtvi. Na grobna mjesta nosi se hrana, zapale se štapići.
Qingming na kineskom znači ‘jasnoća’ i ‘svjetlina’. To je peti od 24 solarna termina tradicionalnoga kineskog solarnog kalendara, koji označava početak toploga proljetnog vremena i početak poljoprivrednih radova. Za poljoprivrednike koji žive u okolici to je zadnji slobodan dan prije odlaska u polja pa će ga mnogi iskoristiti da posjete kompleks.
Veliki interes za Vojsku od terakote potaknuo je i novi dokumentarac na Netflixu – Mysteries of the Terracotta Warriors, koji je izašao u povodu pedesete godišnjice. I sam dokumentarac donosi puno pitanja, a malo odgovora. Glavni događaj je pronalazak grobnice nepoznatog nekog i preseljenje cijele grobnice u istraživački centar. Dok ovo pišem, još uvijek nema objava o otkriću, no vjerujem da je samo pitanje trenutka kad će nam arheolozi, povjesničari i znanstvenici svih vrsta javiti novosti koje su otkrili.
Prije devet godina prvi sam put pisala tekst o Vojsci od terakote za Putoholičare. U njima detaljno pišem o istraživanjima, povijesti i važnosti ovoga kompleksa.
U čak tri nastavka dotaknula sam se mnogih tema i postavila mnoga pitanja. Ovo je samo dio pitanja za koje sam vjerovala da će se u budućnosti pronaći odgovori:
Zašto je prvi car Kine Qin Shi Huangdi dao izgraditi vojsku od terakote? Zašto je vojska tako mnogobrojna? Zašto je svaki vojnik jedinstven? Zašto neki izgledaju kao da mi prijete dok drugi izgledaju kao da se smiju? Tko ih je sve izradio? Kako? Kojim tehnikama? Jesu li umjetnicima kao modeli služili pravi vojnici cara Qina Shija Huangdija? Koliko je stajala izgradnja vojske? I otkud pare, care? Kako je moguće da nešto ovako velikih razmjera, a govorimo o za sad ukupnoj površini od 20 tisuća kvadratnih metara iz kojih je otkopano više od osam tisuća vojnika, ostane skriveno vjekovima? Jesu li možda i oni koji su znali za vojsku s njom pokopani, baš kao i car Qin Shi Huangdi? I ako jesu, što je s onima koji su ih pokopali? Kakav je to zavjet šutnje sakrio ovo mjesto sve do 1974. godine kada su ga slučajno otkrili lokalni seljaci u potrazi za novim izvorom vode? I ako baš ništa o svemu skupa ne znamo, kako onda znamo da je car vjerovao da će, ako se pokopa s vojskom, i nakon smrti imati kome zapovijedati? Zašto niti nakon 2000 godina, uz sve moguće znanstvene metode i dostignuća u arheologiji nismo u stanju otkriti odgovore na sva ova pitanja?
Devet godina kasnije nemamo niti jedan jasan odgovor na postavljena pitanja. Ali je zato broj novih pitanja dvostruko veći. Kako je to moguće? Mnogi stručnjaci iz raznih područja već pedeset i jednu godinu predano rade na istraživanju ovog lokaliteta. Napisane su mnoge knjige, snimljeni filmovi, objavljeni znanstveni radovi. No nismo niti blizu pronalaska odgovora. Meni se katkad čini da čim netko od istraživača uzme lopatu i krene kopati – odmah otkrije nešto novo.
Još je uvijek puno nepoznanica o caru, njegovim nasljednicima, konkubinama, vojsci, načinu života, o svemu. Premalo da bi se spojile slagalice koje za sad imamo u jednu cjelovitu sliku koja će dati odgovore na sva pitanje. Zadnje veliko otkriće dogodilo se krajem 2024. kada je pronađen ratnik od terakote za kojeg se vjeruje da predstavlja višega vojnog zapovjednika. Ovaj značajan nalaz prvi je takve vrste iz jame br. 2 od početka formalnih iskopavanja 1994. godine. Zanimljivo je da je samo 10 figura viših časnika otkriveno među tisućama ratnika od terakote koji su do danas iskopani. Na temelju lokacije, vjeruje se da je ova osoba vjerojatno bila najviši vojni zapovjednik ove jedinice.
Na Netflixu je nedavno stigao već spomenuti zanimljiv dokumentarac Mysteries of the Terracotta Warriors koji prikazuje otkriće nove, potpuno netaknute grobnice koja je pronađena u blizini mauzoleja. Grobnica nije opljačkana, netaknuta je ostala za sva stoljeća, ali je mjesto gdje se nalazi iznimno nepraktično za daljnja istraživanja te su istraživači odlučili premjestiti cijelu strukturu, bez odvajanja, u natkriveno područje kroz izvrstan inženjerski plan koji pratimo u dokumentarcu. Podataka o samoj grobnici gotovo da i nema – ne zna se čija je, ne zna se što se u njoj točno nalazi, ne zna se kad je nastala. Dokazi koji su pronađeni upućuju na to da je u njoj morao biti pokopan netko blizak kraljevskoj obitelji. No tko bi to mogao biti? Također je dokazano da je ovo grobno mjesto sagrađeno nakon smrti prvog cara Shi Huanga pa su mnogi mislili da bi ovo mogao biti grob drugog cara dinastije Qin. Istraživanja još traju, nestrpljivo se čeka nastavak dokumentarca i nova otkrića.
Vojnici od terakote Qin dinastije proglašeni su UNESCO-ovom svjetskom baštinom 1987. i fasciniraju ljude diljem svijeta. Za očekivati je sve veći broj posjetitelja, ali i nova otkrića koja možda donesu odgovore na pitanja o povijesti slavne dinastije Qin koja je ujedinila Kinu i postavila temelje za carstvo traje više od 2200 godina.
Tekst i fotke: Antonija Putić
Producentica i umjetnica Antonija Putić već godinama živi u Kini, zemlji koja ju je očarala svojom kulturom, običajima i jedinstvenim načinom života. Završetkom Akademije dramske umjetnosti i studija komunikologije u Zagrebu, njezina su putovanja započela iz znatiželje i umjetničkog duha, a prerasla su u poziv. Kao strastvena putnica, Antonija je proputovala više zemalja nego što je ikada planirala, no niti jedna nije ostavila tako snažan dojam na nju kao Kina, koju od 2013. naziva svojim drugim domom. Osim što o svojim doživljajima, neobičnim mjestima, okusima i receptima Dalekog istoka piše za tiskane medije i portale, Antonija vodi i Facebook stranicu “Antonija Putić”, gdje dijeli zanimljivosti o kineskom životu, kulturi i znamenitostima. Njezin zanimljive objave i bogato iskustvo omogućili su mnogima da otkriju ljepote i tajne Kine. Svojim pristupom Antonija uspijeva Kinu približiti svima koji žele osjetiti njezinu čarobnu raznolikost i neiscrpno kulturno bogatstvo.
Antoniju možete pratiti i na facebooku –> https://www.facebook.com/profi
