Marin Stipanić prenosi nam svoje doživljaje iz Munchena.
Nogomet i festival piva, prve asocijacije koje se vežu za ovaj grad. Pišem ovo tjedan dana prije odgiravanja finala lige prvaka u kojem igra Bayern. Nakon toga euforija će malo splasnuti te će se mnogima u glavi na spomen Munchena zakotrljati tri čarobna slova. BMW. Ali ovaj grad je mnogo-mnogo više od gore navedenoga.
Grad s gotovo nultom stopom kriminala, pogrešno parkiranje, koja krigla više su uglavnom ozbiljniji prekršaji. Ne žive u ovom gradu anđeli da se razumijemo ali u gradu koji funkcionira na BigBrother sistemu nitko se ne želi lišiti slobode. Kamere su po Munchenu apsolutno posvuda, vidite ih ili ne vidite oni vas snimaju, tako da kršiti zakon ovdje je besmisleno.
Grad od miljun tristo tisuća stanovnika je treći najveći grad Njemačke i jedan od najbogatijih u Europi. S obzirom da je Munchen središte najbogatije, najrazvijenije regije Njemačke, da su u toj regiji giganti poput BMW-a, Audi, Siemensa itd ne treba čuditi česta upotreba „naj“ za opisati ovaj grad.
Bavarska je slobodna zemlja, što znači… da ne objašnjavam detaljno, nešto što i Katalonija u Španjolskoj. Prije par godina u Munchenu se rodila ideja o proglašenju Bavarske kao Monarhije, no ta ideja nije stigla niti do referenduma. Zašto? Zato jer bi na postojeći porez u Njemačkoj (48%) trebalo dobaviti još 2%, a to se Bavarcima nije niti malo svidilo. Ionako plaćaju previše poreza i kako mnogi kažu jedva im ostane na kraju mjeseca za život, samo poznato je da su Nijemci, da ne kažem škrti nego štedljivi.
Javlja se jedno pitanje… koliko je zapravo Nijemaca u Munchenu? Isto pitanje bi se moglo postaviti za cijelu Njemačku jer nakon što je Amerika oprostila Njemačkoj dugove i odštete zbog drugog svjetskog rata, ova zemlja je doživjela ekonomski rast, poznat kao njemačko ekonomsko čudo. Tada su njemački političari srdačno pozdravljali odluke o priljevu jeftine radne snage pa se u šezdesetima godinama ovdje doelilo mnoštovo Turaka, svih naroda iz ex YU, Poljaka, Rusa, Slovaka, Talijana itd. Rezultat toga je da danas u BMW-u radi 90% Turaka i da bilo koje selo u Njemačkoj ima turski restoran i Kebab koji je usput govoreći za prste polizati na minhenskom aerodromu. U Munchenu živi oko stopedeset tisuća pripadnika ex YU naroda te među njima nema apsolutno nikakvih problema, naprotiv. Tako je to kada se ne čita mržnjom zadojene balkanske medije.
Munchen je grad za svačiji ukus, ne prevelik, ne premalen, grad s modernim zdanjima, bogatom srednjovjekovnom arhitekturom, zabavnom i kulturnom ponudom. To je i studentski grad, tisuće studentata iz cijelog svijeta su odabrale upravo Munchen. Grad kojeg su osnovali monasi, odtuda i naziv Monch koji je evoluirao u Minhen, o monasima svjedoči i grb današnjeg Munchena.
Žila kucavica grada je Marianplatz gdje je smještena prekrasna gradska vijećnica, Frauenkirche i druge zanimljive znamenitosti. Trg koji vrvi životom, desetci trgovačkih centara, restorana i kafića, brojnih turista i svih onih koji dođu jednostavno tu zbog atmosfere, jer ovaj grad ima pozitivnu vibru.
U Munchenu je zabranjeno spominjanje Hitlera i njegovog imena naglas, oslovljava ga se sa „onaj“ ili onaj koji..:“ kako njega tako i teme o drugom svj.ratu nitko ne želi slušati. Treba vjerovati kako su svi svjesni da se nešto slično ponoviti ne smije. Za vrijeme drugog svj.rata oko 80% grada je nastradalo u bombardiranju, a za Olimpijske igre održane ovdje 1972. godine veliki dio grada se obnovio i sagradio. Nažalost te igre su ostale upamćene po tragediji-katastrofi kada je palestinska teroristička organizacija Crni septembar otela članove Izraela i zbog loše komunikacije s bavarskom policijom pobila sve taoce.
Tada je izgrađen i metro, U-bahn na kojem možete za svega deset-petnaest minuta stići od centra do BMW svijeta, kompleksa ovog auto giganta. Zanimljivo, u početku svog djelovanja ova kompanija se je bavila proizvodnjom motora za zrakoplove, da bi nakon zabrane proizvodila motocikle te pred korakom od sloma odlučila na proizvodnju automobila i voila!
Šetnja centrom grada budi različite emocije, nekoga vuče u njemačke fast-foodove zbog neodoljivog mirisa kobasica i mesa, nekoga tjera na neprekidno fotografiranje. Munchen nema svoj stil, munchenski stil je bar desetak različitih stilova jer to ovaj grad i je mješavina svega. Prijašnji kraljevi Bavarske su htjeli napraviti grad privlačan svima, grad sličan Ateni, Rimu, Parizu te se ovdje može vidjeti i bizantski stil gradnje, stare bazilike, obeliske, trijumfalna vrata… Grad bi bio lijep i bez svih tih dodataka ali sve to daje neki čudan pozitivan dodatak gradu s najvećim parkom na svijetu.
U Munchen treba doći u rujnu na Oktoberfest. Da u rujnu, jer iako je taj svjetski poznat festival piva osnovan u oktobru i dugo vremena se provodio svake godine u tom mjesecu, ne tako davno gradske vlasti su odlučile prebaciti festival piva na dva tjedna u rujnu. Onda ovdje dolaze miljuni posjetitelja odsvuda u svijetu. U Munchenu obožavaju ruske turiste pogotovo od 2010. godine kada se je jedan konobar pohvalio kako je obsluživao ruske goste na oktoberfestu i u jednom danu je od njih dobio šest tisuća eura napojnice.
Inače biti konobarom u ovom gradu je stvar prestiža, to je vrlo cijenjeno zanimanje. Kod nas ako bi neka djevojka rekla da se udaje za policajca mnogi bi se vjerovatno rugali i pljuvali na tu profesiju, tipa udaje se za nekog drota. Biti policajcem ovdje je također stvar prestiža, to je najcjenjenije zanimanje, plaća mnogima ne prelazi tisuću i pol eura ali policajci u Munchenu imaju mnoge povlastice, dobiti otkaz je gotovo nemoguće, a vrlo rano odlaze u mirovinu. Mnogi su savjetovali pivo Paulaner, Hofbrau, popili ga jesmo ali najviše nam se svidio Augustiner, najstarije dojče pivo, kojeg nećete dobiti u restoranu Opatija ako ga naručite ali ćete dobiti vrhunsko meso i ostala jela po cijenama pristupačnijim nego u većini restorana u Hrvatskoj.
Marin Stipanić
