Ona je mlada cura koja se nije vidjela kako sjedi po cijele dane u uredu pa je krenula u svijet putovanja. Uskoro sa dečkom seli u Bangkok gdje je bila na studentskoj razmjeni. Njezino ime je Morana, a gdje je sve putovala, na koji način i još svašta saznajte u intervjuu.
Tko je Morana?
Morana: Zovem se Morana Jandrek, 25 mi je godina i završila sam Zagrebačku Školu Ekonomije i Managementa. Iako sam završila takav fakultet, nikada se nisam zamišljala da radim uredski posao od 8-16h. Imala sam tu sreću da spojim posao s najdražim hobijem – putovanjem! Radim kao turistički pratitelj. Kako je svaka grupa drugačija, tako i ponovljena putovanja donose neko novo saznanje, iskustvo i poznanstva. Obožavam svoj trenutni posao, ali ne isključujem da ću jednoga dana raditi nešto „peto“. Uz putovanja oduvijek sam voljela pisati, a ta dva hobija povezala sam u pisanje putopisa. Trenutno radim na pokušaju izdavanja putopisne knjige o Kubi.
Kada si počela putovati i zašto si krenula u svijet putovanja?
Morana: Mislim da sam imala skoro 18 godina, tada sam obožavala ići na techno party-e, pa sam s najboljom prijateljicom odlučila otići u Gent, Belgiju na I LOVE TECHNO. Nakon što smo uspjele nagovoriti moje roditelje da nas puste, kupile smo kartu za vlak s 5 presjedanja i krenule u avanturu J Kao i na svakom putovanju na kojemu sam kasnije bila i tada su nam se dogodile neke neočekivane zavrzlame, predivna poznanstva, nova saznanja…, a sloboda koju sam osjetila tada ostala mi je u mislima do danas. Kao da se neka iskra u meni zapalila, od tada samo razmišljam koja će mi biti iduća posječena destinacija.
Koje zemlje si do sada prošla?
Morana: Od daljih destinacija obišla sam Kubu, Tajland, Vijetnam, Kambodžu, Maleziju, Javu i Bali od Indonezije; a bližih – Wales, Ukrajinu, Bugarsku, Monako, Portugal, Španjolsku, Austriju, Njemačku, Belgiju, Nizozemsku, Francusku, Italiju, Sloveniju, BIH, Srbiju, Češku i Mađarsku. Neke od nabrojanih zemalja upoznala sam slabije jer recimo, u Budimpešti sam bila nekoliko puta, ali ništa više nisam vidjela od Mađarske. Volim putovati polako da upoznam kulturu, ljude, običaje i zemlju.
Koje su ti zemlje na must see listi?
Morana: To je pitanje na koje nikada ne znam odgovoriti. Mislim da to ovisi od osobe do osobe. Ukoliko netko voli prirodne ljepote, ali ne želi ići u previše različitu kulturu, onda definitivno Portugal; ako pak osoba želi doživjeti slobodu kakva postoji malo gdje u svijetu valjalo bi posjetiti Nizozemsku; za one koji traže avanturu i neprestano iznenađenje različitostima u pogledu običaja, hrane, jezika, vjerovanja…, preporučila bih im Indoneziju; ako pak žele spoznati koliko su sretni u životu i osloboditi se potrebe za materijalnim, posjet Kambodži ili Kubi bio bi idealan… Opet, svako može određenu zemlju doživjeti drugačije. Meni je, na primjer Vijetnam oduševio, dok je neke razočarao.
Na koji način putuješ?
Morana: Nikada ne putujem s agencijom, osim kada radim! J Volim sama organizirati putovanje, ali samo do određene granice. Pokušam saznati koliki mi je dnevni budžet potreban, što bih obavezno voljela vidjeti u toj zemlji i eventualne kulturološke različitosti kojima bih, ako ih ne poznajem, mogla uvrijediti domaćine. Ostalo je avantura. Jedem lokalno i većinu dana jeftino radi niskog budžeta (iako se volim počastiti u nekom finom lokalnom restoranu!), spavam gdje je najjeftinije ili gdje se niti ne mora platiti (Couchsurfing ili kod prijatelja i poznanika). Volim putovati sama, ali mi je još draže putovati s dugogodišnjim dečkom jer vrlo slično tražimo od putovanja i ne ograničavamo jedan drugoga.
Što ti najviše fali kada si na putu?
Morana: U nekim zemljama mi fali određena hrana – obožavam sir i čokoladu, pa kada mi je to slabo ili nikako dostupno sanjam kako se prejedam čokoladom i uživam u nekom finom siru! Inače, fale mi samo moji psići jer s njima ne mogu „skypeat“ :)!
Najsimpatičnija zemlja/grad u kojem si bila, a gdje se više nikad ne bi vratila?
Morana: Postoji jedno mjesto na Javi u Indoneziji, prekrasno je, išla sam vidjeti vulkan Mt. Bromo koji je tada već tjedan dana bio aktivan, ali rijetko kada eruptira. Tamo sam doživjela istinski strah nakon što su me opljačkali, a ja sam u ljutnji inzistirala na pozivanju policije. Kada su se preda mnom pojavila dva indonezijska policajca koji ne govore niti riječ engleskog i nakon deset minuta slušanja kradljivaca inzistiraju da im pokažem što imam u torbi (koja je cijelo vrijeme bila u sobi iz koje su me opljačkali), sjetila sam se dokumentaraca o podmetanju droge i nehumanim indonežanskim zatvorima… Nekako sam se izvukla od otvaranja torbe, rekla da me nije briga za ukradeno i da me samo puste da odem… Na putu do Balija sam doživjela još nekoliko nevjerojatnih slučajnosti koje su mi utjerale strah u kosti, pa moram priznati da se tamo ne bih vratila sa smiješkom na licu.
A hrana? Što je bilo najukusnije što si probala, a što više nikada ne bi stavila u usta?
Morana: Najukusnije? Uf.., teško je odvojiti jednu stvar, veliki sam gurman, svašta volim jesti. Zavoljela sam tajlandsku hranu sa što više chillia, uživala u prženim delicijama Indonezije i najboljem voću koje sam ikada probala, a zovu ga Voće zmijske kože. Georgetown u Maleziji grad je s obiljem izvanredne hrane, tu sam uživala u ovčetini u curryu. U Francuskoj se gotovo pretvorim u sir koliko uživam u njemu, a čokoladni baguette koji sam našla u Vichyu bio je vrhunac spoja kruha i čokolade… Ne bih više nikada jela velike pržene crve koje sam probala u Tajlandu – iz vana su u redu, ali iznutra su teksture pirea, a okusa… crva!
Gdje su ljudi najsimpatičniji, a gdje dosadni/bezobrazni/ opasni?
Morana: Svugdje ima dobrih i loših ljudi, ali generalno, jugoistočna Azija obiluje opuštenim, nasmijanim i susretljivim ljudima kod kojih je društveno neprihvatljivo pričati o problemima. Kubanci koji su u vrlo turističkim dijelovima Kube su iznimno dosadni s pokušajima prijevare turista, a stanovnici istočne Jave na tom su otoku poznati kao grublji i relativno opasni.
Neugodnosti, loša iskustva sa putovanja?
Morana: Neugodnosti su neminovne ako se putuje često i van turističke zone komfora, ali nikada nešto preozbiljno. Frustracije oko nelogičnosti različitih kultura, jezične barijere, pokušaji prevara, fizički naporni trenuci putovanja i određene neizvjesnosti… Ipak, sve lijepe stvari ostaju u sjećanju, a ružne ostavljaju samo pouku i olakšavaju svako iduće putovanje.
Nekoliko mjeseci si živjela u Aziji, ispričaj nam nešto o tome!
Morana: Otišla sam u Bangkok na studentsku razmjenu na poziv sestrične koja tamo živi već nekoliko godina. Studirati u Tajlandu bilo je mnogo lakše nego u Hrvatskoj, tako da sam imala puno više vremena za putovanja. Bangkok se na prvu doima kao urbana džungla, nisam bila sigurna da će mi se život tamo svidjeti. Međutim, nakon par tjedana počela sam uživati u svemu što takva metropola nudi, a kada bi mi bilo previše buke, gužve i betona, otputovala bih a neki od otoka Tajlanda ili na predivni sjever. Zaljubila sam se u tu zemlju u potpunosti i od kada sam se vratila, jedva čekam natrag!
A Kuba? Je li to još uvijek ona prava Kuba ili sve polako ide kraju?
Morana: Mislim da je Kuba još uvijek puno sličnija toj „pravoj Kubi“ nego „promijenjenoj Kubi“, ali promjene se, kako kažu kubanci, osjete. O Kubi bih mogla do sutra pisati jer nakon dva mjeseca putovanja po toliko posebnoj zemlji. Zato sam i napisala putopisnu knjigu o Kubi i nadam se da će ljudi nakon čitanja pohrliti na taj neobični, veseli otok!
Pomozi budućim putnicima i otkrij tajnu, gdje pronalaziš vrijeme i novac za putovanje?
Morana: Uvjerenja sam da kad čovjek nešto želi da to i može. Mene kad „opere“ želja da negdje idem, ja jednostavno svu svoju energiju i misli usmjerim na to i sve napravim da idem! Nisam opterećena materijalnim stoga većinu zarađenih novaca štedim za putovanja. Jednostavno radim puno između putovanja, a onda svaki slobodni trenutak provodim uživajući u onome što najviše volim – putovanju!
Kakvi su ti planovi za bližu i daljnju budućnost? Koje je slijedeće putovanje?
Morana: Poslovno me čeka puno putovanja, po Hrvatskoj i Europi, sada je sezona najbolja. Privatno, dečko i ja ubrzo selimo u Bangkok, a od tamo kreću razne avanture i putovanja po tom kraju svijeta. Pisat ću putopise, radit i uživat u životu u isto vrijeme. Ideja za iduće veće putovanje trenutno je Nepal – Indija – Sri Lanka.
Što bi savjetovala svima onima koji žele putovati, a nikako da krenu?
Morana: Često mi ljudi koji ne putuju kažu kako bi putovali, ali nemaju s kime. Ne treba čekati društvo ako je to najveća kočnica, jer na putu se upoznaje mnogo ljudi i sklapaju divna prijateljstva. Treba odabrati destinaciju, agencijska pomoć u traženju najjeftinije aviokarte štedi puno vremena, a onda jednostavno sav novac koji se baš ne mora potrošiti u svakodnevnom životu stavljati sa strane i kupiti aviokartu. Kada je let određen, putovanje postaje stvarno. Novca na putu ne treba puno, važna je snalažljivost i spremnost da se na putovanju uživa u doživljajima, a ne materijalnom. Bogatstvo doživljaja, spoznaja i prijateljstava koje se stječe putovanjima dati će motivaciju za iduće putovanje 🙂