U prethodnom sam članku pisala o mjestima koja vam preporučujem da posjetite u Lisabonu, a sada sam naglasak stavila na život u njemu, na Portugalce i sam dojam grada.
Napisala: Iva Matić
MOJA PORTUGALSKA VENTURA 1. DIO
MOJA PORTUGALSKA VENTURA 2. DIO
MOJA PORTUGALSKA VENTURA 3. DIO Lisabon 1.dio
Iako je gotovo svaka osoba kojoj sam rekla da odlazim u Lisabon reagirala sa oduševljenjem, uz same hvalospjeve o hrani, ljudima i ljepoti grada, trudila sam se ne očekivati ništa. Baciti se u nepoznato, osjetiti ritam grada, promatrati ljude, iznenaditi se… Lisabon se sastoji od uskih ulica, pomalo kaotičnog prometa, penjanja i spuštanja, mirisne hrane, učestalih policijskih sirena, ugostiteljstva i u određenoj mjeri – melankolije. Miješaju se staro i novo, tradicionalno i moderno, bučno i tiho, za svakoga ponešto.
Promatrajući, primijetila sam da su Portugalci slični nama – vezani su uz obitelj, turizam im sve više ide na živce, vole dobro pojesti i popiti, njeguju zajednička druženja i često ih se može vidjeti u grupama. S druge strane, utjecaj Zapada može se više osjetiti kod nas, oni nekako kao da ostaju vjerodostojniji. Često ih se može vidjeti kako hodaju bosonogi u sandalicama po kiši ili dok je vani 15 stupnjeva, kako uživaju u svojim cigaretama na pauzi od posla i iako im je prosječna plaća 600 eura, djeluju kao da ih takav standard ne opterećuje. To je pomalo čudno s obzirom na to da je minimalna cijena jedne sobe u zajedničkom stanu oko 300 eura, ali ajmo vjerovati da Portugalci žive u svojim kućama i stanovima.
Definitivno je multi–kulti grad, pa kome smeta more turista, kulturne različitosti (velik broj Japanaca, Afrikanaca, Nijemaca, Brazilaca, Argentinaca, Britanaca itd.), ali i česta zbunjenost i znatiželjnost Portugalaca na kasama dućana i u restoranima, tamo nema što tražiti. Nisu previše oduševljeni ako im se obratite na engleskom, ali izraz na licu im se automatski mijenja ako progovorite nekoliko riječi na portugalskom! Ako ste neopterećeni i ne smetaju vam ti faktori plus česte gužve u javnim prijevozima, buka, raznorazni mirisi, u Lisabonu ćete uživati.
Ritam grada
Nemojte se iznenaditi ako vidite sumnjive tipove da hodaju iza vas, vjerojatno vam žele „ponuditi“ hašiš ili marihuanu. Iako sam ih nekoliko puta odbila, dvojica su bili uporni, pa sam morala aktivirati resting bitch face i pobjeći u prvu suvenirnicu koja se našla na putu. Valjda sam odašiljala vibru da sam za hašiš, ne znam. Ustvari, vrlo moguće s obzirom na to da sam bila prilično iscrpljena nakon cjelodnevnog hodanja, u potrazi za poslom i 24-satnim dvojbama trebam li ostati ili otići. Shvatila sam da je Lisabon super za posjetiti ga turistički, ali da si jednostavno nismo toliko kliknuli da nastavim živjeti u njemu.
Osim prepoznatljivog tramvaja broj 28, preporučujem vam da se kratko provozate lisabonskim tuk-tukom, vozači su prilično razgovorljivi i možete se cjenkati s njima. Zabavno je, osjetit ćete ritam grada, ali čvrsto se drž’te jer promet često zna biti kaotičan.
Poruka o hrabrosti
Svoju portugalsku venturu završavam sljedećim člankom o bajkovitoj Sintri, to be continued…
*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne odražava stavove autora bloga putoholicari.com