Napisao:  Ivan Vuković Vuka – instagram

 

Zbog trenutno ovog trendovskog virusa corone pregled na aerodromu u Almaty je sličan pregledu nakon posjete Černobilu, ali kad sam to prošao dočekala me zimska čarolija u Almaty. Taj grad nije glavni grad države, ali je najveći i kao da je smješten unutar nacionalnog parka pa izgleda jako bajkovito. Ni blizu kako ljudi zamišljaju ta mjesta kao neke ruske provincije jer ipak je ovo država bez vanjskog duga. Hrvatski jezik i znanje ćirilice spašava jer slabo govore strane jezike osim ruskog koji se može razumijeti uz komunikaciju rukama i nogama. I taj grad je super baza za raditi dnevne aktivnosti u okolici od posjete nacionalnom parku Ile Alatau do jezera Kaindy i Bao do tromeđi Kirgistana, Kine i Kazakhstana poznate po planinskom lancu Tian Shan i Charyn kanjonu gdje mozete otici setati, planinariti ili na rafting. Sa 250 suncanih dana godisnje uvijek je dobro vrijeme za posjetu. Najbezbolniji način kretanja po bivšim ruskim državama su marshrutke, a to su de facto kombiji ili auti koji tek kad se napune do zadnjeg sjedala krecu i jako su jeftini i brzi, ponekad prebrzi način kretanja. Ako imate sreće, možete krenuti za 10 minuta , a ako ne onda za 2 sata.

Dok čekate pojedite koji njihov poput samse ili samose sa sirom kako je ponegdje zovu. Konje jašu, ali i jedu pa imate i tu opciju. Sve miješaju s votkom, od salate pa do čaja. To sam stvarno začuđeno promatrao. 

Nakon svih tih istraživanja kanjona, stepa, planina i jezera Kazakhstana ukrcao sam se u kombi i za 5 sati bio u Kirgistanu i to u njihovoj prijestolnici Bishkek koja je okružena masivnim planinama. Prvi dojam je bio da svi imaju zlatne zube i jako ružne cipele koje izgledaju kao kućne papuče. I taj dojam me nije iznevjerio do kraja boravka. Grad Bishkek je stvarno ružan, vidi se onaj brutalistički utjecaj socijalizma na arhitekturu, ogromni trgovi za okupljanja i vojne parade te neizostavni spomenici Lenjinu, ali nije njihov heroj Lenjin vec Manas. Po njemu je sve nazvano krenuvši od ulica do aerodroma. Tko hoce u Kirgistan neka bježi u prirodu, dosta sličnu bratskom Kazakhstanu i neka izbjegava gradove. 

 

Barem sam lako mogao pobjeći iz grada sa Manas aerodroma prema nečemu sasvim drugačijem. Uzbekistan, tko je mogao zamisliti da si tako lijep? Glavni grad drzave Tashkent ili kako ga oni zovu Toshkent je prevelik za moj ukus, ali zašto ga ne posjetiti, ako imam 6 sati do sljedećeg leta za Khivu, a taxi je 3 dolara do centra. Ako namirišu da ste turist, platit ćete 10 dolara. Jednu bitnu stvar sam naučio na putovanjima. Prije leta pročitam na internetu kolika je cijena prijevoza, a kad dođem u destinaciju dok se cjenkam govorim da živim tamo. I to jako dobro pali.

Tashkent je dosta ljepši od Bishkeka, a manje lijep od Almaty. Jednostavno.  A ono što slijedi je sve ljepše od ljepšeg.

 

Doletio sam u Khivu, spavao unutar gradskih zidina i sa izlaskom sunca vidio sam svu tu povijest i ljepotu ispred svog objektiva. Stao i promatrao. Turistički neiskvarena na granici s Turkmenistanom, uspavana ljepotica. I onda sam se gubio unutar zidina, postajalo je sve ljepše i ljepše. Grad perzijskog i islamskog nasljeđa, osvojen od Aleksandra Makedonskog i bitni faktor puta svile od Mediterana do Kine. 

 

I onda je sve jasno zašto izgledaju kao Mongoli i Kinezi sa primjesom Bliskog istoka i Europe te pricaju turkijskim jezicima, ne turskim vec turkijskim i naravno ruskim. 

Khiva, predivna si, ali vrijeme je za skoro 500 km udaljenu Bukharu i to vožnja kroz pustinju. Stotine kilometara pustinje, cesta i ja te odbačene plastične boce kraj puta koje ukazuju na prisustvo ljudi. I ukazuje se Bukhara nakon 7 sati vožnje. I opet različita od Khive, veća i okružena zidinama, kućama na trgovima van zidina napravljenih od cigle i blata. I u jednoj od takvih kuća sam spavao. Kao da me netko vratio 500 godina unatrag. Na ulazu se cipele obavezno skidaju. Noć je donijela drugu dimenziju. Grad izgleda kao iz bajke. Družim se s Uzbecima i mozak mi se raduje. Pamtim, zapisujem, fotografiram i uživam. Put svile kao put u sebe.

Doviđenja Bukhara, dobar dan Samarkand. Kako su neki antički putopisci zapisali ‘najgrandiozniji u svojoj arhitekturi’ , a i jest tako. Dom njihovog heroja Timura pa je tu sve nazvano njegovim imenom. Uvrstio sam Uzbekistan u svojih top 10 destinacija na svijetu. A sad moram ici, Istanbul zove…

 

Fotogalerija: