Mislav i njegova, ovaj put prepolovljena ekipa, nakon Hong Konga nas vode na novu kinesku avanturu. Idemo u Shanghai!

Došao i taj dan.

Bedaki se rastaju – Gaki i Mici za Šangaj, a Ivek i Duki na pekinšku patku i doma. Avioni nam letili u isto vrijeme pa se rastali na aerodromu. Ručali svako na svom terminalu. Gaki i ja platili ručak 270 kuna, oni 100 pa im ostalo jos 180 iz kase za potrošit. Što su napravili? Pa treba imat lepu i glatku kožu pa si Duki kupio kremicu za 180kn 😀. Pravi retroseksualac :D. Dok smo nas dvojica jeli Gaki pitao konobaricu: Jel imate… Ona ga prekine i veli da ne poslužuju pivu :D.

U avionu debela sjedila do nas i cijelo vrijeme buljila u Gakija. On otvori knjigu i ona gleda u nju, a on ju onda namjerno zatvori. I tako 20 puta. A debela uopće ne kuži da ju on zaje…

Malo zaspali u avionu kad nas probudila neka čudna situacija. Svi ljudi u avionu imaju ruke u zraku i neš mašu. Pa lijevo, pa desno, pa naprijed. Pa masiraju glavu, pa oči, pa se njišu i slično. A ono stjuardesa vodi vježbe razgibavanja. Zanimljivo.

Maglev vozi 8 minuta od aerodroma do Šangaja. Malo se razočarali jer zna vozit i 430 km/h,  a nas vozio samo 300.

Shanghai – činjenice

1. Šangaj je najveći grad po broju stanovnika u Kini – čak 24 milijuna,
2. Prva činjenica je kriva. Najveći kineski grad odnosno metropolitansko središte je Chongqing koji ima 29 milijuna. Ako ne vjerujete pogledajte ovdje. Čongćing, kako se čita, a niko od nas nije nikad čuo za njega je zapravo drugi grad po veličini na svijetu, a u zadnjih 10 godina je narastao zbog gradnje brane 3 klanca na rijeci Yangtze.
3. Shang hai u prijevodu znači ”iznad mora”
4. najveća je svjetska kontejnerska luka. Također i najbrža rastuća ekonomija u svjetskoj povijesti.
5. najrazvijeniji i najbogatiji grad Kine. Poznanik nam tu radi i kao profesor engleskog zarađuje oko 12 000 kuna. Naravno zna i kineski.
6. u 20. stoljeću bio je pod upravom Francuza pa je lijeva strana obale rijeke Huangpu (zapravo umjetni kanal rijeke Yangtze) građena u europskom stilu. Desna obala je pak sajam nebodera i arhitektosnkih izmišljotina koje se rijetko gdje drugdje viđaju. Postoji i šangajska uzrečica: bolje imat krevet u Puxi (Puši se čita), starom dijelu, nego imanje u Pudongu (novom dijelu). Danas se situacija promijenila, Pudong je moderan i skup.
7. U Šangaju se nalazi drugi najveći neboder na svijetu, visina 828m. U Šangaju ima duplo više nebodera nego u New Yorku.
8. Šangaj ima čak 14 metro linija (330 stanica) koje čine mrežu od 540 km, što je najduža mreža metroa na svijetu.
9. za razliku od ostatka Kine nije toliki problem popit kavu. Ali ona košta 30kn.
10. engleski znaju samo preprodavači i ”maserke”.

No dobro, dosta o superlativima. Da vidimo kako smo se mi bedaki snašli. Iako sam mislio da ćemo teško bez Iveka jer je on uvijek sve znao i proučio, bez ikakvog problema pokorili smo i ostatak Kine. Nakon što smo se registrirali i popeli do sobe skužili da nam po već ne znam koji put ne radi kartica za uć u sobu. Opet lagano živciranje i psovanje ovog na recepciji, al onda neočekivano skužili da ulazimo u krivu sobu :D. Skoknuli do dućana i uzeli pivice. I neku čudnu bocu pivice. Čudna boca inače rakija od pola litre. Rakija od 56% alkohola po primamljivoj cijeni od 12 kuna :D. Debela u dućanu nam mahala rukama da to ne uzimamo jer je opasno. Ipak uzeli.

Inače, debela znači baba. Ne mora bit debela, ali svako ima na svom putu neke glupe interne fore pa smo tako i mi sve babe zvali debela. Pitali recepcionera di da idemo van.

Kineska logika_4: Idite u klub Mint. Tamo vam je super. -A koja muzika tamo svira? -Baš prava kakva bi se vama svidila. -A jesi ti Kineziću kad bio tamo? -Ne, nikad. Al je super za vas dvojicu.

Bilo je tolko super da nas nisu pustili unutra jer nismo prikladno odjeveni. Uzalud mu Gaki objašnjavao da imamo invisible suit al crnac na ulazu nas otkantao. Popili pivicu i jeli knknpnkn ispred kluba, a prosci nas oblijetali. Gurne čašu da mu damo novce a mi mu isipamo knknpnkn i on se zahvali. Nakon 2 sata se smilovali i onda nekoj mami s klincom kupili jogurt, pa došla neka baba i njoj dali 10kn, pa nas počeli vuć za rukave i odjednom horda njih. Nezahvalnici, morali smo bit bezobrazni i pobjeć. To vidla neka cura i pitala jel ima kakvih problema. Objasnili da nas ne puste u klub, a ona predložila da odemo s njom u neki disko koji je blizu. I tako naivčine hodale s njom do ”kluba”. Došli tamo, popeli se na kat, a ono odjednom horda ”maserki” nas vuče da idemo s njima slušat ”muziku”. Ja pobjego (kako kaže Gaki) na drugu stranu ceste :D. Njemu trebalo 3 minute da se izvuče van. Vani umrli od smijeha dok su nas ”frendica” i valjda glavna debela nagovarale da se vratimo. Priča je ovakva:

– Come on mistl, please come inside. Ic not ekspensiv. Only 300 for you.

– No, we just want to drink some beers and we will not pay for ”massage”.

– Mistl, 200 for you.

– No. No. i smijeh naravno.

-100!

– No, we will not come inside

– I’ll give you for 99!

I onda dođe neka debela i veli da nam ona da besplatno jer smo joj zgodni :D. Otkantali ih i otišli spavat.

Buđenje u 16:00!!!! Glava rastura, debela je bila u pravu kad je govorila za rakiju. Otišli kupit karte za vlak do Pekinga al bedaki zaboravili pasoše pa niš od karata. Vozili se nekim vlakom ispod rijeke. Totalni promašaj. Sjedili u Mcdonaldsu 2 sata i slikali se uz Apple store čiju ću sliku stavit u doktorski rad :).

Kineska logika 5: u metrou aparat prima samo kovanice pa su gužve za poludit. Karta 7 yuana, a kovanice po 1 yuan.

Nude nam masaže nonstop, oće se slikat s nama, svi hraćkaju, debele prednjače. Bili na ručku sa Goranom koji nas počastio izvrsnim delicijama iz pokrajine Sečuan. Ispričao nam svoje viđenje Kine i kolko ga živciraju al veli da se ne bi vratio doma.

Navečer opet išli popit pivicu u neki sumnjivi bar gdje nam opet poredali 3 maserke da si ih odaberemo. Pa opet druga pošiljka i opet čuđenje da kak nećemo masažu. Konobarica se naljutila i pustila nam ”I’m a gummy bear”. Smijeh do Iberskog poluotoka.

Uzeli citybus turu. Opet se svi guraju da nam dođe da ih šamaramo. Expo koji je nedugo održan u potpunom rasulu, sve zapušteno. Malo se vozikali pa posjetili stari dio grada. Kupili karte za Peking. Na karti inače ima dio gdje piše ime i prezime. Debela na šalteru napisala Gakiju da se zove Igorr a meni da se zovem hrvatsko. Baš su genijalci.

Navečer šetnja Nanjing road-om, šangajskom Ilicom. Na glavi nam vjerojatno stoje svijetleći natpisi: mi smo iz Europe i imamo neopisivu želju družit se s vama. Prvi lik dođe i traži cigaru i sjedne kraj nas i bulji i smije se. Drugi lik iz Urumquija nam se čudi, treći lik veli da je opasno tu, četvrti je neki kung fu majstor pa nam pokazuje pokrete. Istukao sam ga na kraju :D. Uzalud mu karate kad naleti na masu :D. Nakon likova dolijeću prijateljice noći. Ili pak ove koje prose. Njima dijelimo čips, svakoj po dva čipsa da se ne bi uzoholile. Smiju se one, smijemo se mi. Knknpnkn isto dijelimo u čaše. Kakvi smo mi dobrotvori. ”Maserki” kupili i vodu u dućanu u ponoć samo da je se otarasimo. Gakiju sjela u krilo neka ”maserka” i rekla mu da ga voli. Mi velimo da smo iz Kroejše, a ona da baš voli ovak lepe Kolumbijce ko mi. Kad smo rekli da imamo 18, ona rekla da ima 24. A ima 40 garant :D.

Šangajska avantura završila i zaputili se u glavni grad Narodne republike. Na kolodvoru u Šangaju koji je sav u mramoru, zlatu i sa fancy restoranima ne postoji normalni wc već samo čučavci. Vrh.

Mislav, BK Munjara