Bližimo se kraju kineskoj pustolovi kroz koju nas vodi Mislav i njegova ekipa. Nakon Šangaja, na red je došao Peking i Kineski zid.

Evo nas i u zadnjem gradu koji smo posjetili. Nadam se da vas nisam udušio sa mojim ne tako dobrim humorom i budalastim pričama iz Čajne.

Peking – činjenice

1. glavni grad i političko središte Kine
2. Beijing – ”sjeverna prijestolnica”, bei=sjever, jing=prijestolnica. Nekad je glavni grad bio Nanjing (nan=jug). Nama je poznat kao Peking i na moje iznenađenje tako ga izgovaraju i skoro svi narodi Europe. A mislio da to samo mi Rvati tako. Razlog tome je što su se Europljani prvo sreli sa gradovima na jugu Kine gdje je drugačiji dijalekt i Beijing se izgovara kao Pei-ching. Eto, jako ukratko i jako pojednostavljeno objašnjenje.
3. populacija: 22 milijuna Kinezića
4. klima: po ljeti temperature oko 40!!! Po zimi oko -20!!!
5. koncentracija smoga u Pekingu je tolka da je “jedva pogodan za život” te je drugi najzagađeniji grad na svijetu. Nedavno je izmjerena količina nedozvoljenih tvari u zraku od 671 mikrograma po m3. Dozvoljeno je 25!!!! Mi smo Peking posjetili po ljeti kada je razina smoga relativno normalna.
6. tu smo došli naravno zbog Kineskog zida, Zabranjenog grada i trga Tian’anmen.
7. u Pekingu su maniri Kinezića na najvećem nivou. Čak kad i curu vodiš za ruku moraš muški povuć u sebe i hraćnut ne gledajući oćeš nekog pljunut na nogu. Glazba za uši su ponovo trube, a stiskavac u metrou i kineska logika iznadprosječni.
8. stanovnik Beijinga se zove Pekinezer

Bedaki u Peking došli oko 7 navečer i žena u hostelu nam rekla da nam odjavila sobu jer smo napisali da dolazimo u 2. I da nam poslala mail na gmail koji ne radi u Kini. Super. Noć prespavali u šesterokrevetnoj sobi sa najgorim mogućim wc-om i tuširaonom. Sva sreća da smo sutradan opet bili u dobroj sobi.

Buđenje za izlet na Zid u 06:00. Cijena: 380 kuna. Al ručak bio izvrstan. Za stolom sjedile dvije ženske koje predaju engleski na sveučilištu Peking, profesor ekonomije sa sveučilišta u Chicagu, Mici sa sveučilišta u Zagrebu i Gaki koji ne radi na sveučilištu ali ima plaću ko nas četvero zajedno :D.

Zid je stvarno neš neopisivo. Znam da to svi kažu al opet doživljaj kad se penješ je nenadmašan. Ta raskoš i same dimenzije zida su nevjerojatne. Širina 6 do 7m, visina oko 15m, a dužina, pazi sad, 6700km!!!

Mi prohodali 8km i umrli od vrućine i iscrpljenosti. Usponi i stepenice na zidu nekad tolko strmi da se penješ i rukama i nogama. Zid je građen kroz razne dinastije tisućama godina i služio je kao zaštita od divljih Mongola sa sjevera. Neki car je rekao da je Zid jak koliko su jaki ljudi koji rade na njemu. Svaki put kad je zid probijen, nije bilo zbog toga što su jake vojske nahrupile i razorile ga, već su potkupljivi i korumpirani stražari pustili vojsku preko njega.

Da ne duljim: The Great Wall.

Navečer išli po fotić koji je Ivek ostavio u Guilinu. Cure s recepcije ga poslale u Peking Ivekovom frendu koji ga je dao drugom frendu, a ovaj trećem koji ga je dao nama. Rekli fala i ošli jest jer nije dobro znao engleski. Baš smo gamad. Prošetali kvartom sa kafićima i čekali taxi 45 minuta. Kad je napokon stigao, Gaki skoro dobio slom živaca kolko je taksist glup. Živili u kvartu Qianmen koji je odmah ispod Tian’anmen-a. Prvo mu rekli di da nas vozi, pa mu pokazali di je, pa mu na engleskom napisali, pa na kineskom. Frajer glup ko stup, niš ne kuži. Nakon 5 minuta velimo mu da nas vozi na Tian’anmen. A on ne zna di je. Frajer ne zna di je najpoznatiji kineski trg u povijesti. S tim da je još to centar grada. Nekako uz krajnji napor ipak ušli u auto i pokazivali mu di da ide. Duki sad misli da smo mu pokazivali di da jede, ali Duki pišem po kajkavskom pa idem znači idem a ne jedem :D.

Drugi dan Tian’anmen i Zabranjeni grad. Gaki po n-ti put skoro kolabrirao. Možda je ovaj put i zbog uzbuđenja što je vidio druga Mao-a. Posvuda kontrole i ograničenja ispred komunističkih zgrada. Do Trga se mora proć pet pothodnika jer se nikako drugačije ne može cesta proć. I ulaz je samo s južne strane grada. Ako će neko ić nemojte se zeznut ko Ivek i Duki jer je dugačak put nazad.

Zanimljiva činjenica: U zabranjeni grad pristup su imali samo odabrani. Car i njegova familija, najviši državnici, eunusi i konkubine. Jedan od careva imao je 8000 konkubina. Nakon obilate večere car si je obično zaželio i ugodno društvo. Kako odabrati prijateljicu noći od njih čak 8000? Fino. Na 8000 srebrnih pločica utisneš ime svake od njih, baciš sve te pločice u veliku zlatnu posudu i jednostavno izvučeš. I sretnica dolazi :D. Ako ti je bila od koristi, pločicu baciš nazad u istu posudu, a ako ti i nije bila baš nešto jednostavno rastopiš pločicu i pretvoriš ju u žlicu. Ok, ovo zadnje sam izmislio :D.

Kineska logika_n: u prometu nemaš apsolutno nikakvu prednost ako si pješak. Iako je tebi zeleno, motoru i biciklistu je uvijek zeleno i uvijek će trubit i ljutit se ako se ne makneš. Nakon nekog vremena postane užasno iritantno.

Kineska logika_n+1:Kupnja karata za metro na aparatu. Aparat prima samo novčanice od 5 i 10 yuana i ne vraća ostatak. Ne da ne vraća ostatak nego ti ne želi dat kartu ako iznos nije točan! Da ponovim, prima novčanice od 5 i ne vraća ostatak i moraš dat točan iznos! Znate kolko je karta? 2!!!! 2 yuana, a aparat prima samo petice i desetke.

Kineska logika_n+2: u metrou dva reda pokretnih stepenica i jedan široki normalnih stepenica za hodanje. Kud idu pokretne? Pa naravno, oba reda pokretnih ide dole!

Kineska logika_n+3: ako ti se djetetu piša ili ono drugo samo mu otvoriš već prorezane gaće i nek to obavi nasred Ilice.

Navečer prošetali Hutongom (starom četvrti di smo živili) i neki Kinezi nas častili šampanjcom i vinom jer smo bijelci. Nisu zanli engleski pa bili dosadni.

Na kraju dana malo sjedili u hostelu i naletili na skroz neočekivani grafit. Ivan Duvnjak Duki bio nekad ovdje i ostavio grafit zajedno s munjarinom naljepnicom.

Zadnji dan proveli u ljetnoj rezidenciji carice Cixi. Veliki ljetnikovac na rubu grada sa velikim jezerom i simpatičnim šumicama. I nesimpatičnim kineskim guračima. I brdom spavača u autobusima.

Zanimljiv fakt: Carica Cixi za večeru je dobivala čak 104 jela. Pa si odabrala jedno, a ostalo išlo za siromašne sluge. Moš mislit! Ipak je bila carica, siromašni nemaju kaj jest tak dobra jela.

Posjetili i olimpijski park i poznati stadion Bird’s nest.

Kineska logika_n+4: metro za aerodrom vozi do 11, tj. zadnji ide u 11 al kad dođeš tamo u 10:30 vele da više nema polaska. I onda hrpa turista moraju na pregovor sa lažljivim i kradljivim taksistima.

U džepu imali ravno 100 yuana, a frajer tražio za taksi 380. Samo se nasmijali i otišli i na kraju pristao za 100. Al onda utrpao još dvoje ljudi za 80 svakog. Kakvi lopovi. I ne želi taksimetar spustit đubre. I onda nekom liku da pinku jer ga valjda ovaj neće prijavit.

I to bi to. Čiča miča gotovo je priča.

Bedaki sjeli u avion i zapičili doma nakon 20 urnebesnih dana. Al ako ste mislili da je kraj gluparijama Kinezića evo još jedna iz aviona. Sjedili u zadnjem redu u avionu i smijemo se Kinezićima ispred kako čupaju stjuardese, sami si toče, uzimaju hranu, naručuju ručak tri puta. A onda vrh. Lik, Kinezić naravno, gleda pekmez sa svih strana. Na njemu nacrtana trešnja. Pa se smije i čudi. Pa pokazuje svima u svom redu i debeloj tri reda ispred. Pa se smije i čudi. Pa otvori i čudi se i ponavlja postupak. Pokazuje svima u avionu i debeloj kaj je on dobio i smije se. I gleda kaj će s tim. I smije se. I čudi. I gleda da ne zaboravim. I onda ga bubne u kavu, promiješa i popije.

Evo, to je to za odjavu programa.

Ili možda nije? 🙂

Mislav, BK Munjara