Taman kad ste mislili da je Mislav završio sa svojim kineskim avanturama, evo još jedne epizode.

Možda ste pomislili da sam završio s Kinom. Prevarili ste se :D. Ukratko ću sumirat doživljaje, činjenice i kinesku logiku.

Zašto smo odabrali Kinu? A zašto ne :P. Kina je najmnogoljudnija država svijeta sa više od 1,35 milijarde stanovnika, ogromnim gradovima, modernom arhitekturom, bogatom kulturom i povijesnim naslijeđem. I sve je jeftino. Bar smo tako mislili kad smo kupovali karte.

Neke stvari pišem iz osobnog doživljaja, al mislim da se i ostali bedaki slažu sa mnom. Uglavnom, Kina je sve samo ne slična ičemu što smo vidjeli. Bili smo na drugim kontinentima, al Kina je totalno drugi svijet. Zapravo izgleda kao da sletiš na drugi planet. Drugačiji ljudi, drugačija arhitektura, pravila, ljudi, promet, hrana. Drugačije SVE, aaaa!

Činjenice:

1. najmnogoljudnija država
2. treća najveća po površini, po nekim mjerenjima čak i druga. Krajolik i klima se tolko razlikuju od jednog kraja do drugog da je teško uopće pisati o Kini ko npr. o Gakijevoj Norveškoj. Od pustinja na sjeveru, preko Himalaja, do prašuma na jugu.
3. Kina se proteže u 5 vremenskih zona. Zanimljiva činjenica je da je u cijeloj Kini uvijek isto vrijeme, odnosno da je regulirano tako da je cijela u jednoj vremenskoj zoni. Što to znači? Znači da u Šangaju noć pada u 8 navečer a u Urumqi-ju u 3 popodne. Ne znam samo kako gledaju dnevnik u pol 8 ovi na zapadu države.
4. druga najjača ekonomija na svijetu. uskoro i prva. Šangaj najveća svjetska luka.

5. država sa najvećom vojskom na svijetu. Država sa najviše članova jedne stranke. Partija ima preko 60 milijuna članova. Naravno, ne postoje ostale stranke u Kini.
6. Zhōnghuá Rénmín Gònghéguó – ovako Kinezići zovu svoju državu, nigdje nema niš sa Kina, Čina, Ćina, Čajna i slično.
7. valuta je yuan – 1 yuan = 0,97 kuna pa se vrlo jednostavno snalazit i cjenkat. Cjenkanje je nacionalni sport.
8. U Kini se priča ukupno 292 različita jezika. Mandarinski i kantonski su najrašireniji jezici. Ne razumiju se Kinezići, al im je pismo isto. Pismo od oko 5000 il 6000 znakova. Za čitat normalnu knjigu potrebno ti je oko 4000. Taksisti, konobari i kuhari znaju prosječno 500 znakova.
9. Najpoznatija građevina je Kineski zid. Ne vidi se iz svemira. Dugačak je 6700km. Po nekim navodima i više.
10. Kina ima užasnih problema sa smogom i zagađenjem zraka. Prošle godine u nekoliko navrata količina co2 u zraku je bila 30 puta viša nego što je najveća dozvoljena.
11. Kina je užasno komplicirana država po pravnom i finacijskom uređenju. Poseban status imaju bogati Hong Kong, najveća kockarnica na svijetu Makao, kineski Tajvan (koji zapravo funkcionira kao zasebna država), te Tibet koji je opet posebna priča. Ako hoćeš posjetit sva četiri posebno regulirana područja potrebne su ti vize za svaki od njih. Za Tibet je najgore jer se vadi isključivo u Kini i nije baš ni jeftino. Makao i HK su za građane EU dostupni i bez vize. Kinezići su vrlo osjetljivi na pitanja o Tajvanu, i Tibetu posebno. Normalno da je to Kina i ne ispituj me više.
12. Kina ima više od 160 milijunskih gradova. 160!!!! Mi smo bili u njih 6 (Peking 22, Xi’an 7, Guilin 5, HK 7, Shenzhen 14, Šangaj 24)
13. Kinezi su ateisti (80%). U Kini ima preko 60 milijuna katolika!!
14. Kinezi jedu abnormalno puno tjestenine. Riža vs tjestenina 50-50
15. Nacionalni sport je buljenje u bijelce.

16. Na svakih 100 cura rodi se 120 dječaka. Nije ni čudo da su sve zauzete
17. Kinezi još nisu otkrili čoksu

Možda malo pretjerujem sa činjenicama al meni su zanimljive :).

Pa da vidimo di smo mi to bili i koje udaljenosti smo prošli:

Povijest

Neću o prapovijesti, dosadna je :D. Prva značajna dinastija bila je dinastija Qin (čita se Ćin) sa prijestolnicom u Xi’anu. O terakotinim vojnicima sam već pričao pa se neću ponavljat. Neke 300-te prije Krista značajniji radovi počeli su i na Zidu da se spriječe provale seljačina sa sjevera. Do 1200. godine izmijenile su se brojne dinastije kojima ime niko nemre zapamtit kad se svi slično zovu. Onda su provalili divljaci sa sjevera pod vodstvom Džingis Kana te vladali stotinjak godina. Kublaj Kan imao prijestolnicu u Pekingu. Nakon Mongola Kinom zavladala dinastija Ming, pa onda dinastija Qing (Ćing). Nije mi jasno zašto se svi isto zovu. Zaboraviš ime iste sekunde kad vidiš Ming, Qing, Qin, Han, Hen i slično. Čak i Han Solo skoro zavladao Kinom u jednom periodu :D. Ming dinastija popušila od navale Mančura ili Mandžura sa sjevera koji se nakon toga više ne brinu uopće o Zidu. Oni su se prozvali dinastijom Qing i ujedno bili zadnja dinastija koja je vladala Kinom.

Od 18. stoljeća svašta se događalo tu, od opijumskih ratova, ustupljivanja teritorija Britancima (HK), iznajmljivanja zemlje Portugalcima (Makao), ratovima sa Japancima i ko zna kakvim još ratovima. 1929. Kinu bar malo ujedinio Čang Kaj Šek, vojni general. Ali se javila druga strana, odnosno njegovo božanstvo i visočanstvo Mao Ce Tung (iliti Mao Zedong), partijaški vođa koji je osnovao Narodnu republiku Kinu. Njih dvojica nekako paralelno vladali pa se borili i na kraju je Mao zadnjim polukružnim udarcem uspio ponizit Čanga. Čang Kaj Šek iz protesta jer ga ponizio inferiorni Mao uzeo kompletno sve zalihe zlata i pobjegao na Tajvan te osnovao Republiku Kinu. Mao pak osnovao Narodnu republiku Kinu koja postoji i danas. Mislim da je dosta drobljenja o povijesti, ionak teško za pohvatat sve.

Iako je Kina potpuno otvorena država i nema nikakvih problema oko dobivanja vize i slično, ipak se osjeti stroga politička prisutnost svuda. Npr., na aerodromu te pretraže totalka, kontrole su posvuda po gradu, u metroima se pregledavaju ruksaci i slično. Nismo imali osjećaj da nas igdje mogu opljačkat jer su manji od nas, ali i zato jer se valjda boje policije. Također, običan Kinez npr. ne smije imati devize, tj. ne može ih mijenjat. Devize su za strance i ti tu nemaš kaj uopće pitat za njih nit se koristit njima. Nismo skužili jel im trebaju posebne potvrde kad putuju van i kako onda mijenjaju novac.

Jezik i pismo

Jezik je za nas indoeuropljane užasan. Sve se bazira na naglasku i teško nam se ikako sporazumit s njima. Niš ne razume jer je koncepcija jezika skroz drukčija. Sve riječi po par slova, ali sa drugim naglascima. Goran nam objasnio da im je gramatika zapravo jako jednostavna samo treba pohvatat te naglaske. Kinezići nemaju prošlo, sadašnje i buduće vrijeme već za vremena koriste priloške oznake. Karikiram:

Jeo sam nogice – O jedem nogice

Jedem nogice – Jedem nogice

Jest ću nogice – A jedem nogice

Pismo je prekomplicirano i iako se nekad dobro držat tradicije, ovo njihovo nema nikakvog smisla. Koji gubitak vremena u obrazovanju. Normalno da su svi nepismeni i niš ne kuže. Taksisti ne znaju kud te trebaju vozit, a konobari uvijek krivu hranu donesu jer krivo prepišu sa cjenika. Evo kakvu smo situaciju imali pri naručivanju taxi-a.

Što smo naučili? Bei=sjever, nan=jug, xi-zapad, gambei – živili, ni hao – bok, ni hn hao kan – jako si lijepa :D. Tega znači to. Tako smo se i sporazumijevali na placu. Daj mi tega i on zna. Bolje nego na engleskom pričat. Kinezi nemaju riječ za dobar tek. Tolko o tisućljetnoj kulturi.

Kako je jezik prejednostavan (gramatika) takvi su i prijevodi na engleski. Evo kolekcije najduhovitijih.

Ljudi i maniri

Ljepota je prolazna, al do Kine nije ni došla. Šalim se malo al nije daleko od istine. U manjim gradovima svi smazani, čudni i bez manira. HK i Šangaj su druga priča. U HK su pak svi preveliki metroseksualci. Žene se ne briju ispod pazuha, a ruke dižu visoko u tramvaju. Maniri su nepoznat pojam u Kini. Pljuje se, hraćka, šmrče posvuda. Ako hodaš ulicom samo čuješ simfoniju hraćkanja i trubljenja. Ne znaš što čuješ češće. Držiš se za ruku s curom pa hraćneš, stojiš na kolodvoru uvučeš masnog i hraćneš na onaj mramor, voziš se u metrou i uvučeš ga pa se zaboraviš i onda ga držiš dok ne izađeš van i pljuneš na kolodvoru. Možda ne vjerujete, al ovo je još ublaženo. Hraćkanje posvuda.

Druga stvar je dernjava. Nema tu kulture, uvijek se dereš. Al uvijek, kakve veze ak neko stoji kraj tebe. Ista stvar je s prometom. Uvijek trubiš. Al uvijek. Npr. voziš se ravno i zeleno ti je, al ti svejedno potrubiš da ne bi neko izletio. Kad pak izlaziš sa sporedne ceste na glavnu, ne moraš gledat lijevo i desno. Samo se zapičiš i skreneš, ako čuješ trubu onda staneš na kočnicu. U pješačkim zonama se na motoriću voziš 40km/h i trubiš cijelo vrijeme. I niko se ne živcira. A mi bi tukli nekog. Zeleno za pješake ne postoji, ako neko ide kroz crveno, a u autu je il na biciklu onda on ima prednost. Jači tlači zakon.

Kinezi dišu preko škrga. I škrge su im na trbuhu. To je razlog zašto uvjek potfrču majicu preko trbuha. Treba doć do zraka.

Kinezi hodaju u pidžamama po centru grada. Čak postoje jake vladine inicijative da se riješe toga. Ne pomaže.

Djeca hodaju sa rupama na hlačama. Jer ko će mijenjat i kupovat pelene. Jednostavno to obaviš nasred ceste.

Kinezi spavaju jer su umorni na poslu.

A što rade dok ne spavaju? Plešu, treniraju Taj’či, igraju mahđong, dišu na škrge koje su im na drobu ili hodaju u boksericama ili piđamama po trgu bana Jelačića. E da, i bičevanje zvrka je nacionalni sport :D.

Kinezi ne jedu. Oni se hrane. Nema dobar tek nego čim dođe hrana zabodeš glavu u tanjur i jedeš čim brže možeš. I srčeš čim glasnije možeš. I cmačeš isto tako. Najgore što to rade i žene pa ti se svi zgade. Stvarno užasni zvukovi u restoranima. I sve zašpricano od špageta i sličnog. Kad dođeš u restoran samo hranu sa stola gurnu pod stol i ti si spreman jest. Juhu jedu sa štapićima. Kako? Pa pojedeš rezance štapićima pa juhu srčeš iz tanjura. Il ga nagneš i popiješ.

Što se jede? Pa sve. Iskreno, nemamo pojma što smo sve jeli, ali hrana uopće nije loša. Jedu tolko tjestenine da smo sad sigurni da ju je naš Korčulanin Marko Polo donio u svoju domovinu Italiju. Hrana je inače totalno različita od grada do grada ali postoje konstante. Tri su svete konstante koje se jedu svuda: tjestenina, riža i nogice. Nogice su valjda fetiš svim Kinezima; jedu se za doručak s pekmezom, za ručak frigane, za večeru na naglo, a u klubovima se grickaju uz Mojito. Također, hrana je uvijek usitnjena tako da zapravo nemamo pojma što smo jeli. Al iznutrice, nogice i slične stvari su top Kinezima. Pravi komadi mesa se šalju u Europu. Evo i hrane:

Promet

Promet je jedna od fascinantnijih stvari. Frajeri imaju superbrze vlakove koji voze i do 430 km/h (Maglev u Šangaju), normalne vlakove koji piče 320 km/h, fenomenalnu mrežu metroa i metro linija, aerodrome izgrađene tako da je uzet komad mora i napravljen aerodrom, a oni se voze na home-made motorićima i biciklima. Takva šuma motora i bicikala jednostavno nakon nekog vremena ide na živce. Činjenica koja to pospješuje je da nonstop trube. U Rvackoj bi ih tukli svaki dan. Al oni jednostavno ne znaju bez trube. Isto tako, semafori niš ne znače jer ako si na motoru ili taksist, uvijek imaš prednost. I normalno da trubiš jer kaj će ti jedan pješak hodat, a tebi se žuri. A gužve da ne pričam, u metrou, vlaku (karte se kupuju dva do tri dana ranije jer ih inače razgrabe), na cesti. Hodaš pekinškom Tkalčom, a frajer na doma sklepanom skuteru sa ugrađenom trubom od kamiona ti trubi da se makneš. I vozi baja 30 km/h. Ili sjediš na štekatima u Splitu, a frajeri s biciklima ti zapinju za rame jer zašto bi bili kulturni i sišli s bicikla. Metro je posebna priča. Više pročitajte pod kineskom logikom. Što voze na biciklima/motorima? SVEeeeeee! aaaaa! Evo malo slikica iz prometa:

Iako je gužva svuda, postoje i gradovi duhova. Zanimljivo je kad se voziš vlakom da svako malo naletiš na mali gradić napravljen za 2 milijuna Kinezića, a on potpuno prazan. Kad kažem potpuno, znači da su tamo samo dizalice. Objašnjavao Iveku neki Srbin da tako održavaju ekonomiju.

Evo video s ceste:

A evo i čim smo se mi sve vozili:

Čamcom smo se vozili. Jer se tak veli u Ozlju. I točka :P.

Logika – da ponovimo:

• kineska logika_1: nekakva muha nam plivala u hrani pa tražili da nam za tih 8 kuna donesu pivu. Konobarica se nakon 15 minuta vraća zgubljena i veli da nam nažalost ne može dat pivu, ali nam vrati 8 kuna. I onda mi njoj damo tih 8 kuna i donese nam pivu :)).
• kineska logika_2: nikad i nigdje se ne dobiju salvete ,a jedeš sa prstima i štapićima. zašto? jer bi se kralo. A da date jednu salvetu na stol za svakoga? aha, al to je glupo.
• kineska logika 3: vlakom se ide samo ako nema presjedanja jer je totalno glupo ić 100km u suprotnom smjeru pa onda 800km u pravom smjeru. Jer je to zapravo nemoguće, ko bi radio takvo što, to se ne radi jer ideš krivo pa dobro. Bolje platit 3 puta više.
• kineska logika 4: Idite u klub Mint. Tamo vam je super. -A koja muzika tamo svira? -Baš prava kakva bi se vama svidila. -A jesi ti Kineziću kad bio tamo? -Ne, nikad. Al je super za vas dvojicu.
• kineska logika 5: u metrou aparat prima samo kovanice pa su gužve za poludit.

• kineska logika_n: u prometu nemaš apsolutno nikakvu prednost ako si pješak. Iako je tebi zeleno, motoru i biciklistu je uvijek zeleno i uvijek će trubit i ljutit se ako se ne makneš. Nakon nekog vremena postane užasno iritantno.
• kineska logika_n+1: Kupnja karata za metro na aparatu. Aparat prima samo novčanice od 5 i 10 yuana i ne vraća ostatak. Ne da ne vraća ostatak nego ti ne želi dat kartu ako iznos nije točan! Da ponovim, prima novčanice od 5 i ne vraća ostatak i moraš dat točan iznos! Znate kolko je karta? 2!!!! 2 yuana, a aparat prima samo petice i desetke. Odnosi se samo na par stanica na kojima smo bili, al opet je nevjerojatno.
• kineska logika_n+2: u metrou dva reda pokretnih stepenica i jedan široki normalnih stepenica za hodanje. Kud idu pokretne? Pa naravno, oba reda pokretnih ide dole!
• kineska logika_n+3: ako ti se djetetu piša ili ono drugo samo mu otvoriš već prorezane gaće i nek to obavi nasred Ilice.
• kineska logika_n+4: metro za aerodrom vozi do 11, tj. zadnji ide u 11 al kad dođeš tamo u 10:30 vele da više nema polaska. I onda hrpa turista moraju na pregovor sa lažljivim i kradljivim taksistima.

• kineska logika_n+beskonačno: u metro se prvo ulazi, a onda tek izlaze putnici van metroa. Tj., za prazno mjesto u metrou se moraš natjecat kao da osvajaš dijamantnu ligu na 110m sa preponama. Iako je uvijek nacrtano gdje se ulazi ili izlazi, Kinezići će uvijek prvo probat uć. Pa uđu, pa ih onda izguraju van pa moraju ponovo uć. Ili ne uđu ako smo Gaki i ja na vratima jer raširimo laktove.
• kineska logika koju nismo doživili, al je istinita: Kada je McDonald’s uveo drive-in u Kinu, naši mali slatki Kinezići to nisu nikako mogli shvatiti. Što su radili naši superjunaci? Pa fino su pokupili hranu u drive-inu pa nakon toga parkirali auto i ušli s hranom u Mekić.

Cijene

Mislim da slika govori sve. U dućanu ko u Hrvatskoj, u restoranima skuplje, u klubovima skoro ko u Norveškoj. Izleti od 300-500 kuna, vlakovi oko 500, kava 30 kuna, nogice jednu kunu :D.

Kolko to sve zajedno košta? Evo dijagrama okvirno:

I za kraj, da slučajno ne bi netko pomislio da se ne isplati otić u Kinu, evo i dokaza zašto je Kina jedna od nr.1 destinacija za posjetit:

Kad čeljad nije bijesna…ni Kina nije tijesna :). Adio do sljedećeg čitanja.

Mislav, BK Munjara