Komentari na prvi dio su bili pozitivni pa je Mislav odlučio poslati i drugi dio svog putopisa iz daleke Kine. Ovaj put nas vodi u Guilin, a nastavak opet ovisi o vama. Ajmo u Guilin!
Prvi dio putopisa (bar koliko mi se čini) prošao solidno kod Putoholičara pa ću onda nastavit s putešestvijama 4 Bedaka :). Al ako neko čita prvo ovaj dio: stil pisanja je čudan, gramatičke greške su namjerne, puno riječi iz dijalekta, nekoliko internih fora i subjektivnih dojmova o Kini i Kinezićima koji su možda nekome uvredljivi. Sve je napisano u šali i slobodno se okomite na autora teksta 🙂
Nakon Xi’ana hrabro smo odlučili otići na jug Kine gdje se ne putuje u ljetnim mjesecima. Zašto? Zato jer je dnevna temperatura oko 40 stupnjeva, a relativna vlažnost zraka oko 95%. Mislim da se sve kuži.
Par sati avionom iz Xi’ana do Guilina i ulazimo u tropski paradajz. Da napomenem, Gaki se ne drži principa, kao mrzi kršit pravila, a u avionu ne želi zagasit mobitel nit spustit zastor od prozora iako ga stjuardesa par puta upozorila. Malo bili u strahu da i nas zbog njega ne skinu neki separatisti iz Ukrajine.
Guilin – činjenice:
- ime grada znači ”šuma slatkog osmantusa (maslininog čaja)”. Glupljeg prijevoda još nisam čuo al dobro,
- srdačno nas dočekali u malom gradiću. Gradić ima 5 milijuna stanovnika,
- ovdje smo došli vidit čudne planine i rižina polja,
- u pokrajini živi puno manjina pa čak ni ne izgledaju ko Kinezi,
- ne da ne izgledaju ko Kinezi nego ni ne pričaju isto. Svaka rečenica im završi na A. ”Idem na izlet, A”, ”Sad plovimo rijekom Li, A”, ”Oćete probat nogice, A?”
- kako smo relativno blizu Vijetnama (manje od 200km zračne udaljenosti) i ljudi su puno ljepši.
Smjestili se u Wadaaaaa hostel (tako se navodno Brus Li dere kad šamara Amere) i odmah rezervirali izlet za sutra; plovidba rijekom Li. Malo izašli do grada i našli prvi puta neki diskač u Čajni. Ušli u pola tri, al već svi odlaze doma. Gaki sretan jer smo u klubu. Mi ne jer piva košta 50kn!!! U Kini očito u klubove izlaze samo bogati Norvežani ili Hrvati koji rade u Norveškoj. U klubu nas opet prate: tko? što? Pa nogice naravno. Običaj je ako si hostesa, ili super kul lik sa zgodnim ženama, naručit fancy stvari. Što su fancy stvari? Pa ko i u Hrvatskoj: brdo skupih koktela, lubenica, gintonic, knknpnkn i nogice naravno :D. Hostesice papale nogice pa smo im se i mi malo pridružili 😀.
Idući dan buđenje sa zvukom sirene. Krećemo na plovidbu bambusovim čamcima koji su zapravo od neke plastike :). U žurbi kupili hrenovku u tijestu i sendvič sa jajem i šunkom. Izvrsno za nekog ko to voli sa brdom šećera. Kupili i slance koji to zapravo nisu. Prije bi se moglo reć da su slatkači :D.
Evo slika sa plovidbe po rijeci Li pa uživajte.
Ima jedna zgodna anegdota oko ovih ”tornjeva planina”. Postoji pradavna kineska legenda da svaki čovjek koji dođe na rijeku Li i uoči sličnost sa konjskim glavama bit će produhovljen ovisno o tome koliko ih prepozna na putovanju. Onaj koji ih uoči 9 postići će zen i mir, staloženost i najveću mudrost u povijesti svemira. I tako su jednom nakon 4000 godina kineske povijesti u posjet došli i kineski partijaneri (pripadnici kineske komunističke partije) i probali po prvi puta uočiti 9 glava. Je li im to uspjelo? Pa, glavni kancelar i lijeva ruka Mao Zedonga uočio ih je čak 7 što je izazvalo opće oduševljenje među okupljenima. Nakon toga nastupio je božanstvo Mao i skromno rekao da ih je on vidio 9. Nismo ni očekivali da bi taj skromni i simpatični lik iz kineske povijesti mogao uočiti manje. Da završim, nas četvorica bedaka smo svi zajedno vidjeli jednu konjsku glavu, možda. Ili nismo? Nismo :D.
Nakon plovidbe naručili sokić pa nam frajer pokušao uvalit mali sokić pod cijenom velikog. Ivek i Duki došli do njega i rekli mu: NEĆEŠ RAZBOJNIČE JEDAN!!
Rijeka Li, a i okolno područje je poznato po lovu ribe pomoću kormorana. Kormoran je inače ptica za one koji ne znaju :). Čiča na idućoj slici koji diže ruku ko neki nacist je inače ribar. Kako to funkcionira? Kormorani su zavezani za štap sa dugim konopcem i love ribu. Kad ju ulove nemaju kuda nego se vratit gazdi koji im onda te ribe uzima. Simbioza :D.
Ivek je ovdje bio glavna faca, svi muški se htjeli slikat s njim.
Ljudi su stvarno lijepi ovdje. Baš ih promatrali, za razliku od Xi’ana žene su sve lijepe, a muški su po norveškom standardu ok. Al iako su lijepi maniri su im isti. Svi se guraju za poludit i svuda oće preko reda. Ova zenka sa slike ne da se gurala uć u bus (gdje smo ju mislili nokautirat) nego se jadnom Dukiju ugurala u sliku i upropastila mu selfač.
I hrana je ovdje drukčija neg u Xi’anu.
Nakon plovidbe otišli u selo Yangshuo. Selo od 300 000 stanovnika :). Po kineskim standardima to je selendra i tako nas je i vodič upozorio. Malo prođirali tim selom i Gaki i Ivek nam skoro hmrli od vrućine. Nesnosna vrućina i vlaga, hodali 3km i svakih 100m ulazili u tgovine da se rashladimo. Veli Gaki da mu se ovo nije dogodilo u životu, a vidio je pol svijeta jer si to može priuštit s norveškom plaćom 😛. Kasnije će to reć još barem 5 puta.
U Yangshuo-u pojeli guilinskog brkatog šarana kuhanog u pivi te magarca na naglo.
Do Guilina išli nekim busom di nam se baba koja prodaje karte stalno smijala. U busu postoje i mali plastični stolci ako baš zatreba, tj. ako se slučajno nađe 10 ljudi više u busu. Bila je jedna baba samo tako sjedila pa je vozač bio utučen jer nije popunio sva mjesta.
Za večeru naravno opet nogice :P.
Iduće jutro opet udarnički tempo. Buđenje u pola 8 i pravac u Longsheng rižina polja. Tri sata vožnje po ludim cestama i na nadmorsku visinu od 1200m. Francuzić bio sa nama u kombiju pa nam se prikrpao. Kasnije jeo i ručak s nama i naravno da nije platio svoj dio jer mi Hrvati imamo para ko pljeve. Penjanje puna 4 sata po vrućini od 38 stupnjeva i vlazi od 95%. Gaki drugi dan za redom skoro pao u svijest. Ili nesvijest? Više nije znao što priča. Na lokaciji postoje 3 ”scenic spota” a mi ne bi bili bedaki da nismo uspili fulat dva. Al nema veze, krajolik je spektakluk.
Nakon četverosatnog švicanja i oživljavanja Gakija sjeli na ručak. Babice u restoranu fine i kulturne za razliku od onih koje su ko Šerpe i nose stvari bogatim Amerima. I one babe koja me gađala letvom jer sam se slikao s njom. Samo money money i može slika. Ma nemoj, može i dok ti ne gledaš :D. Žene tu imaju duge kose i ne bacaju kosu ni kad se ošišaju. Novu dugačku kosu povežu sa starom koja je isto tako fino oprana i rade neke pundže. Evo i simpa munjare koja je to napravila za nas.
Na povratku u Guilin odlučili da ćemo crtat zastavu jer u hotelu ima hrpa al Rvacke nema. Remekdjelo je tu.
U deliriju Duki pojeo sapun sa recepcije jer je mislio da je bonbon :D. Opet zaje Gakija jer u 20 do 2 (ponedjeljak) nismo htjeli u kineskoj zabiti ić u klub nego odabrali damplinge (neka lokalna hrana) na cesti :D. Iz protesta Gaki ušao u nepromišljenu okladu: kladili se nas dvojica da onaj ko se prije spoji na internet plaća 3 večere. Moram priznat bilo je gadno, rasplet za 5 dana :D.
Ujutro malo prođirali biciklima po gradu i skoro zakasnili na vlak za Shenzhen koji slijedi u idućem putopisu.
A u vlaku kontrola visine, Danny De Vito, Ilija Frodo Wood i naš frend Jablanko bi ušli besplatno u kineski HŽ 😛
Mislav, BK MUNJARA