Tekst i fotke: Tea Đurek

Burma… ili Myanmar?

12 je puta veća od Hrvatske, a u njoj živi preko 55 mil. ljudi. Okružena sa “opasnim” susjedima poput Tajlanda, Indije, Kine… i u potlačenim položaju oduvijek. Tajland im je oduzela jeftinu radnu snagu, Kina organe, Britanci sve vrijedne sirovine, a vojska na čelu s generalima koja je vladala 50-ak godina ih je dokrajčila. Sve to vidljivo je kroz jad i bijedu posvuda, no usprkos tome nije im oduzelo osmijeh sa lica. I dalje, doimaju se sretni i puni duha.

Generali po brojevima…

Sa njihovim odlaskom sa vlasti, naravno da su si raspodijelili sve vrijedne djelatnosti poput zlata, dragog kamenja, žada itd. čime Burma obiluje i tako zapravo i dalje vladaju iz sjene. Tako su generali danas postali Mr. Tikovina, Mr. Žad, Mr. Heroin, a najmoćnija familija u zemlji je poput naših Todorića, u koju se udala kćerka generala broj 1. koji danas ima 80 godina.

Gužva na plaži

Yangoon

Iako se sve dešava u Yangoonu, on zapravo nije glavni grad. Priča se da je kćer nekog generala poželjela izmaknuti glavni grad negdje drugdje, pa je njen otac dao izgraditi cijeli novi grad i preselio sva ministarstva tamo. No bez obzira na to, Yangoon sa svojih 5 i pol milijuna ljudi diše kao glavni. 

Gle, bijelac!

Kriminala u Burmi gotovo da i nema. Još od vladavine generala koji su svaki neposluh kažnjavali zatvorom iz kojih se nije vraćalo, ljudima se uvukao strah u kosti. Zahvaljujući tome, kao turist ćete se osjećati potpuno sigurnim. Jedino što možete doživjeti na ulici je međusobna egzotika, pa ćete nakon što vi fotkate njih, okrenete li se iznenada, sigurno uhvatiti kako oni kriomice fotkaju vas.  

Jedan od hit izleta je vožnja motorom po pješčanoj plaži

U prometu sve po starom

Kao i u većini Azije ceste su katastrofa, ako ih uopće ima, a vozni park zastario. Kako si većina stanovništva ne može priuštiti auto, svi se voze na nekom jeftinom kineskom smeću od motora, a policija neće reagirati vozite li iza sebe još i ženu i dvoje djece, bez upaljenih svjetala. Jedina iznimka je centar Yangoona gdje su bicikli i motori zabranjeni jer su kćeri nekog generala smetali. Paradoks je da voze desnom stranom, ali su im i volani na desnoj strani. Posljednjih su godina pokušali to promijeniti, no ljudi ne vole promjene, a i nemaju novaca za nove aute, pa i dalje radije kupuju stare. Tako je sada na cestama moguće vidjeti sve… volane i na lijevoj i na desnoj strani.  

Muškarci u suknji

Tipičan odjevni predmet i žena i muškaraca je longhi, dugačka marama ili pareo koji se veže oko struka i u čije nabore bez problema zataknete i novčanik i mobitel. Muškarci u tome rade sve, pa i igraju nogomet u potfrknutoj verziji. Elegantan, moderan muškarac će osim longhija gore nositi košulju, dok su na nogama obavezne plišane japanke. Žene s druge strane šeću uzorke tkanina od kojih ti pamet stane. 

Longi (dugi pareo) je glavni odjevni predmet i žena i muškaraca

Siromašni svime, osim duhom

Prosječna familija živi u maloj drvenoj ili slamnatoj potleušici bez struje i vode, obično u blizini neke bare, rijeke, a okruženi su smećem i prašinom. Tu vodu piju, u njoj se peru, u nju pišaju. Besposleno sjede cijeli dan na trijemu ili možda prodaju vodu i čips koji gotovo da se ni ne razaznaju od sloja prašine. Takvi mali štandovi nalaze se svugdje, čak i na mjestima gdje nitko ne prolazi. Ako se pitaš zašto tu sjede kad nemaju kome to prodati, odgovor je da bi ionako sjedili tu cijeli dan.

Ništa bez nogometa

Omiljena igra Burmanaca je nogomet loptom od bambusa koji se igra na odbojkaškom terenu i preko mreže. Mora se priznati da se čovjek, gledajući ih sa strane, zapita kako neki od Burmanaca nije već stekao svjetsku slavu.

Riba, nogometni dres i gumene čizme..

Prehrambena pitanja

Mohinga, riblja juha, omiljeni je doručak Burmanaca i uglavnom se jede na cesti. Nije baš privlačna mirisa, kao niti riblja pasta koju koriste u brojim curryima. Inače riba je u Burmi prehrambena namirnica broj jedan, kako riječna, tako i morska ili jezerska.  

Okruženi Kinom, Indijom, Tajlandom i njihova kuhinja naginje susjednima. Na meniju je dakle brdo voća, povrća i nezaobilazna riža. Gricka se prženi kikiriki, grah, skakavci… a čovjek ima osjećaj da se svi i da svi jedu na cesti. Smiješno je vidjeti sve te ljude na minijaturnim, dječjim, plastičnim stolčićima kako sjede i jednu na stolovima na kojima od brda hrane jedva ima mjesta za tvoj tanjur. Sve je posluženo, a na kraju prebroje što sve fali i to ti naplate. Naravno sve je u bescjenje.  Ono što nas je s burmanskog menija oborilo s nogu je definitivno Shan noodle juha ili salata, od povrća, kikirikija i rezanaca od ljepljive riže. Must try!

Uz svo siromaštvo, za mobitel se ipak ima.

Još jedna biljka koju Burmanci rado žvaču je Konja, crveni duhan od čega im je pljuvačka crvena, a zubi pomalo gube oblik. Ta biljka inače stvara ovisnost i svojevrsni doping je, a žvaču ju većinom muškarci, dok žene radije zapale cigaru. 

Thanakha

2 od 3 Burmanca na licu ćete vidjeti s čudnim flekama na obrazima i nosu. To je Thanakha, pasta od sandalovine koja se dobiva trljanjem drva o kamen uz malo vode, a njihove žene to mažu kao zaštitu od sunca, te za bolji estetski dojam. O ukusima se ne raspravlja ;-)…

Dječica u sirotištu

Ekologija u povojima

Iako obiluje rijekama i jezerima, pitka je voda u Burmi nepoznat pojam. Mnoge su vode zagadili sami, bacajući svo smeće u njih. Tako je na plažama uz more česti primjer brda smeća ispred drvenih nastamba u kojima žive koje svakodnevno bacaju u more, a more im ga zatim vraća. Pa tko duže izdrži… 

Mračna strana lijepih plaža…

Budizam na najjače

Burmanci su većinom Budisti i vjera im je jako upletena u sve vidove života. Obrijani redovnici u smeđim odorama toliko su prepoznatljivi, da su jedan od glavnih motiva na suvenirima. Inače budizam je po pitanju zaređivanja prilično liberalan, te osoba može “ulaziti” i “izlaziti” iz redovništva po želji. Mnogim familijama zaređivanje znači izlazak iz siromaštva barem za jedno dijete. Kakav im je status u društvu pokazuje i činjenica da je prvo mjesto iza vozača u autobusima uvijek rezervirano za njih. Kako redovnici smiju jesti najkasnije do 12 sati u danu, te sljedeće jutro tek kad si vide dlan, bus pun putnika će bez razmišljanja stati na pauzu u 11 da bi redovnik nešto pojeo.    

Hramova i stupa je inače u Burmi bezbroj. Na ulicama volonteri zveckavim zdjelama posvuda ubiru milodar iako sami nemaju često ni za kruh. Zasigurno jedna od najpoznatijih stupa, Swedagon u Yangoonu izrađena je od čistog zlata i dijamanata kojima ova zemlja obiluje i čija bi vrijednost mogla nahraniti sve gladne u cijeloj Burmi da je drugačije. Ali nije.

Nešto u čemu smo zasigurno par svjetlosnih godina iza njih je status koji u budizmu osim Budhe, budinog nauka te redovnika, imaju roditelji te učitelji.

(Ne)zaposlenost

Gdje god da zađeš u kakav restoran, hotel, dućan, na masažu, dočeka te tri puta više osoblja no što je potrebno, a nitko stariji od 20-ak godina. Mnogi od njih žive u tim objektima, rade za hranu i smještaj (ne nužno krevet), za svega 20-ak dolara mjesečno od čega većinu šalju doma roditeljima. Bez obzira na to, uvijek su nasmijani i pristojni. To što ti ama baš nigdje na kraju ne donesu sve što si naručio i uvijek nešto zaborave ili ti na svoju štetu naplate krivo, čak unosi i svojevrstan faktor iznenađenja. U lokalnim zalogajnicama inače uvijek finalni račun obračunava mama ili baka jer jedino one znaju računati.  Inače u cijeloj Burmi uz bilo što da naručiš, dobivaš besplatan zeleni čaj i juhu. Sve si nešto razmišljam koliko bi se čaša vode u Hrvatskoj naručivalo da je i kod nas tako 😉

Baka ima 94 godine i rado zapali svaki dan. Cigare uglavnom puše žene,

“Nježno” molim!

S obzirom da graniči s Tajlandom, bilo je za očekivati da je najpoznatija masaža na svijetu, ona tajlandska, migrirala i u susjednu Burmu. No Burmanci su, poput boksa koji glasi najbrutalnijim na svijetu, i masažu učinili takvom. 2 sata ubijanja boga u tebi za svega 60 kn, na suho! Za to vrijeme mlada će vas djevojka (samo one masiraju) pritisnuti, izvaljati, pregaziti, štipati, izvlačiti… Ako prije toga nisi i bio fleksibilan, do kraja masaže sigurno postaneš. 

Turizam u povojima

Turizam je generalno u Burmi još u povojima što je dobro jer su cijene pristupačne i ljudi te nigdje neće pokušati prevariti čak ni kada im daš više novaca od njihove cijene. Plaže su prazne, kao i turistički smještaji. Najveći apsurd doživjeli smo prilikom boravka na plaži Chaung Thar gdje postoji gomila raskošnih resorata i hotela u kojima je svaki centimetar savršeno osmišljen za razliku od ostatka zemlje, a koji zjape prazni. Još veći apsurd je da se i dalje grade novi kroz šta bogataši navodno peru lovu, a od turista ni t. I svi ti resorti imaju uredno zaposlene djelatnike koji cijele dane dežuraju na ulazu, šanku, recepciji iako nitko ne dolazi, sve je osvijetljeno, muzika svira, trava se zalijeva. A sve to na generatore, jer struja u ta mjesta još nije uvedena.

Turistički aranžmani kao takvi baš i ne postoje. Na praznim plažama desetci iznajmljivača bicikala cijeli dan čekaju turiste koji neće doći. Obilazak lokalnih sela i vožnju motorima po pješčanim praznim plažama uz nekoliko prelaženja rijeke skelom im je prije nekoliko godina predložio naš vodič Hrvat nakon čega su to uveli u svoju ponudu. No ni to nigdje ne oglašavaju, nego moraš znati.  O njihovom čudnom smislu za turizam dovoljno govore i konji na plaži koje manje ili više uspješno farbaju u zebre misleći da će ih tako ljudi radije jahati.

Glavno prevozno sredstvo u Burmi je motor…

Bagan

Po dolasku u Burmu, obilaziš svaki hram. Nakon 2 dana provedena u Baganu koji se može pohvaliti sa  preko 3000 hramova, stupa, manastira, od čega ih je više od 2000 u dobrom stanju, prestaneš se više i obazirati na njih.  Pod Unescovom su zaštitom, a postoji 5 različitih tipova objekata. Stupe koje su ispunjene iznutra i nemaju ulaza, hramovi sa 1 do 4 ulaza pri čemu je najveći Budha uvijek na istoku, manastiri u kojima žive redovnici, knjižice sa svetim spisima, te sjemeništa gdje se ljudi zaređuju. Većina objekata je sagrađena u periodu 11. do 13. stoljeća, a u 13. stoljeću Bagan su uništili Mongoli u svojim pohodima. Sve što nisu uništili oni, dokrajčili su generali za svoje vladavine totalnom nebrigom, dograđivanjem srušenih dijelova, restauriranjem oslikanih dijelova solnom kiselinom, krađom dijamanata i zlata i sl. Ono što fascinira kod svih sačuvanih građevina je način na koji su oni pomoću prirodnih materijala (prah kore drveta, kuhane kože vodenog buffala, melase i vapnenca) uspjeli napraviti vezivo koje drže cigle na svom mjestu i nakon 1000 godina i kako je sve oslikano prirodnim bojama koje su jedine imali, crvenom, žutom i zelenom.

Izlazak sunca u Baganu

Inle lake

Destinacija unutar Burme koju nikako ne smijete preskočiti je Inle Lake. Kako za vladavine generala ljudi nisu smjeli putovati izvan zemlje, tako je ovo jezero površine 100 kvadratnih km koje obuhvaća 120 sela od čega 12 na vodi, bila omiljena destinacija i domaćih turista.

Danas je Inle lake pod UNESCO zaštitom, a osim čudesne ljepote kućica na vodi, svako je selo poznato po njegovanju nekog starinskog obrta. Tako se u jednom proizvodi srebro i izrađuje nakit od njega, u drugom se na tkalačkim strojevima predu najfinije tkanine od lotusova cvijeta (od kojeg se na dan izvuče 20 m niti, a za 1 šal potrebno je 2000 stabljiki), svile i pamuka, u trećem se izrađuje papirus, suncobrani i drugi predmeti od njega, u četvrtom motaju cigarete od banane, anisa ili mente. Zanimljivost za turiste je i lokalni plac koji se svaki dan seli u drugo selo, pa tako ovisno koji dan ste na jezeru, morate potegnuti duguljastim drvenim barkama na taj kraj jezera.

Inle Lake je jedno nevjerojatno čudesno jezero. Teško je reći je li posebnije po selima na vodi, ribarima koji dok love veslaju jednom nogom, plutajućim vrtovima, starinskim obrtima, trznicom koja se svaki dan seli…

Ono što još oduševljava na jezeru su i plutajući vrtovi na kojima lokalci sade rajčice i neko lakše povrće. Ti se vrtovi izrađuju od algi i nešto malo zemlje, a na njima u isto vrijeme ne smije hodati više od jedne osobe jer počinju tonuti. Ne učvrstite li vrt bambusom, ujutro možda vaš susjed ubere friške rajčice ;-).

Još jedna znamenitost sela su ribari, koji dok love ribu vršom, veslaju jednom nogom. Toliko su fotogenični, da jedan dio njih zarađuje više poziranjem nego ulovom ribe. Ovo je područje inače i rodna gruda Pa-o naroda sa sjevera koji su prepoznatljivi po šarenim turbanima na glavi i torbicama koje svi rado nose.

Kako je jezero okruženo planinama, tako se odlikuje i ekstremnim temperaturama. Tako ćete ujutro na izlet krenuti u pernatoj jakni na temperaturi malo iznad nule, dok će vas podne grijati sa 30 stupnjeva.

Fotogalerija: