Nakon vise od mjesec dana od povratka iz Meksika, dojmovi su se slegnuli i vrijeme je za podijeliti informacije koje vjerujemo da ce neki smatrati korisnima.

Foto i tekst – Marta Dugonjic i Ivan Pecek

Proucavajuci klimatske zone i vremenske prilike za godisnji krajem ozujka, izbor je pao na Meksiko, tocnije Yucatan, s obzirom da je tada jos suha sezona i temperature su prihvatljive, oko 30-tak stupnjeva, sto se pokazalo tocnim. Kise nismo imali tokom cijela boravka od 14 dana, a temperatura se kretala izmedu 28-32 stupnja, te nocu oko 24-25, taman.

Letili smo iz Londona direktnim letom za Cancun s British Airways preko kojih smo uzeli paket let + smjestaj u Playi Del Carmen jer se cinilo najpovoljnijim za ono sto smo trazili – kao baza za izlete po Yucatanu. Sada da ponovo biramo, definitivno bismo zaobisli cijelu Rivieru Maya jer se turiste masovno pljacka (sto metaforicki umjetno napuhanim cijenama, sto doslovno lokalni kriminalci koji jedva cekaju priliku).

Da ponovo idemo, baza bi nam vjerojatno bila Merida, pitomi gradic na sjeverozapadu Yucatana, mjesto u kojem se ni u jednom trenutku nismo osjecali nesigurno, ni danju ni nocu, s gostoljubivim lokalnim stanovnistvom i mjesto koje je proglaseno jednim od najboljih za zivot u cijelom Meksiku.

Iz Playe do Meride trebalo nam je oko 4 sata voznje autocestom, koja je trenutno jos u izgradnji, ali lokalnu vlast nije sprijecilo u naplati cestarine koja nas je poprilicno iznenadila cijenom kad se uzme u obzir kupovna moc lokalnog stanovnistva. Jedan smjer kostao nas je oko 16 eura, sto se nakupilo tokom putovanja jer smo cesto koristili tu istu cestu jer je povezivala sva znacajnija turisticka odredista. Tu vecer u Meridi imali smo i malo srece jer se odrzavala folklorna vecer na glavnom gradskom trgu. Festa je pocinjala tek u 21 sat kad se temperatura zraka spustila ispod 30, sto je nama nakon cjelodnevnog hodanja, jedenja i jet laga predstavljalo dosta veliki napor kako ne zaspati na klupici.

Mozemo preporuciti restoran La Chaya Maya s izvornom yucatanskom gastronomijom gdje smo predjelo i glavno jelo za dvoje (ukljucujuci i 2 craft pive po osobi) platili oko 30 eura. Atmosfera u restoranu je odlicna, osoblje iznimno ljubazno, s poluotvorenom kuhinjom pa mozete pratiti kako se rade i peku tacosi. Nije bila potrebna rezervacija, usli smo direkt sa ceste vodeci se pozitivnim Google reviews. Smjestaj u Meridi rezervirali smo preko Bookinga, kod simpaticne gospode u godinama koja nas je podsjetila na bake, pogotovo s doruckom – putar i domaci pekmez – koji smo jeli zajedno s njom na terasi, iako ona nije znala engleski, niti mi spanjolski.

U okolici Meride svakako treba obici Uxmal, nama osobno najljepse majansko nalaziste, bez mase ljudi koja se naslikava kao u Chichen Itzi, ali s velikim brojem iguana koje se lijeno premjestaju s kamena na kamen. Taman kada sunce dovoljno zaprzi, vrijeme je za cenote kao osvjezenje. Mi smo se time vodili cijelim putem: arheolosko nalazista pa cenota kao nagrada, srecom ih ima dovoljno po cijelom Yucatanu, samo koristite Google mape i citajte reviewe za upute kako pristupiti. U vecini slucajeva cenote su u dvoristu lokalnog stanovnistva, platite im 20-30 pesosa (manje od 2 eura) i vasa je koliko hocete. Neke od favorita bile su: Yaal Utzil, Nah Yah, Gruta Nohoch Actun, Lol-Ha. Tesko je izdvojiti najbolje, ali nama osobno su to bile ove jer nisu nakrcane turistima, dapace bili smo uvijek sami, te su kristalno ciste (posljedica manjeg broja posjetilaca).

Poslije Uxmala, uputili smo se prema Mayapan nalazistu, mini verzija vecih majanskih piramida, s iznimkom da se na ove mozete slobodno penjati (uz razumnu dozu opreza jer su stvarno strme).

 U iducim danima, uputili smo se i prema Ek-Balamu, nalaziste koje smo komotno spojili s posjetom Valladolidu, sarenim gradicem koji nas je odusevio svojom fotogenicnoscu. Ek-Balam smo obisli u 2 sata, te je jos jedna u nizu impresivnih majanskih gradevina s koje se pruza pogled na nepreglednu dzunglu u svim smjerovima. U Valladolidu nemojte preskociti posjet glavnoj trznici u cijoj okolici ima bezbroj malih zalogajnica i taquerija.

Chichen Itza je takoder u blizini Valladolida pa se moze spojiti u jednom danu, iako smo mi odvojili cijeli jedan dan misleci da ce opravdati hype. Nazalost, slozili smo se da vidjevsi Uxmal i Mayapan, Chichen Itza nas je samo izivcirala bukom, gomilom turista i stotinama trgovaca koji ulijecu ispred vas dok hodate i nude razno razne suvenire, ali generalno svi imaju identicnu ponudu. Jedina dobra stvar toga je da su cijene iznimno niske zbog medusobne konkurencije standova tako da ako vec niste kupili suvenire negdje, mozda je ondje najbolja prilika (ako imate zivaca). Osim same ulaznice koja nije jeftina, naplacat cete se i “dozvola” za koristenje fotoaparata/GoPro i ormarica u koji morate odloziti dron ukoliko ga imate jer ne dopustaju uopce ulaz ako ga imate u torbi (a detaljno provjeravaju). Ali dron mozete dignuti cim ste van nalazista, recimo na okolnom parkingu, na vlastitu odgovornost, naravno 😊

Vecinom smo radili jednodnevne izlete, osim u Meridu gdje smo prenocili, te Bacalaru. Bacalar je juzno od Playe, udaljen 4 sata voznje te se nalazi na istoimenom jezeru Bacalar, odnosno tzv. Lagoon of Seven Colors, zbog nestvarnih tirkizno-plavih nijansi. Smjestaj smo opet rezervirali preko Bookinga, B&B koliba na samoj obali jezera (link). Uplatili smo jedrenje jezerom ($50 po osobi) s neogranicenim picem i vocem – najbolji mango i ananas koji smo jeli u zivotu. Kasnije smo stali s autom na standu uz cestu i kupili si jos ananasa i manga za ostatak tjedna (ukupno 5 eura za dva velika ananasa i tri manga).
Jedrenje je trajalo oko 4 sata uz stanke za kupanje. Zabranjeno je koristenje bilo kakvih krema protiv sunca kako bi se ocuvalo jezero, stoga preporucujemo ulaganje u kvalitetnu UV majicu s dugim rukavima.
Dok smo bili u Bacalaru, postalo nam je zao sto se moramo vratiti natrag u smjestaj u Playi del Carmen, definitivno bismo ostali barem 3 dana u Bacalaru inace. Jedina mana Bacalara jest nedostatak kanalizacijskog sustava, stoga nema bacanja toaletnog papira u zahod nego u kos pored, a same vode malo ima, malo nema. Voda inace nije pitka u cijelom Yucatanu i svi kupuju boce vode koje su normalne cijene.

Tulum smo odlucili preskociti nakon sto smo se susreli s Playom del Carmen, brzo smo zakljucili da su to postale nekakve napuhane turisticke destinacije ili za bogate Amerikance koji dodu na “once in a lifetime” tulum ili za hipster influencere koji se naslikavaju duz obale po luksuznim resortima.

Jedino sto je sigurno je da cete biti opljackani kako god okrenete. Time se vracam na pocetak ovog putopisa, nigdje se nismo osjecali toliko nasamareno koliko na istocnoj obali Yucatana. Od obicne pive koja je skuplja 2-3 puta u odnosu na unutrasnjost pa do smjestaja i ostalih usluznosti i paketa koji se nude, rekla bih lijenim turistima kojima se ne da guglati i istraziti alternative.

Najbolji primjer je odlazak na otok Cozumel koji se nalazi preko puta Playe. Hoteli i agencije u Playi nude snorkel ture po koraljnim grebenima za “svega” $130-150 po osobi. Jednostavnim guglanjem, dosli smo do cijene od $50 po osobi od agencije koja se nalazi na samom otoku, ali eto, sami smo morali kupiti ulaznicu za brod od par dolara, uh napora.

Mi smo na Cozumel prvi put otisli na organizirano snorklanje, grupicu od nas 6 dovezli su gliserom do koraljnog grebena do kojeg inace sam ne mozes doplivati od obale. Mozes probati, ali vjerojatnost da te morske struje odnesu do Belizea su velike. Bilo je odlicno, vidjeli smo bogat morski zivot i ako imate vremena, obavezno odite. Nakon tog smo se sami jos vracali na Cozumel, taksistu dali upute da nas vozi do odredene plaze i proveli ostatak dana ispod palmi. Za povratak natrag, opcije su ili stopirati taksi na cesti ili pitati nekog lokalca da vam naruci taksi kao sto smo mi zamolili. Otok nije prevelik, cijene taksija su transparentno izlozene u luci tako da nema muljanja.

Playa del Carmen… kao sto se dalo naslutiti iz teksta, nije nam legla. Ako zelite tulumariti po klubovima, preplacivati hranu i cugu, slusati Amerikance kako se sramote, onda je to za vas. Ako zelite lijepe plaze, mir na kraju dana kojeg ste proveli istrazujuci okolicu ili eventualno lokalne folklorne dogadaje, onda zaobidite Rivieru Mayu kompletno jer necete naci nista od navedenog. Plaze su prakticki unistene zbog gomile algi/trava koje nanosi ocean svake godine sve vise. Postoje web stranice gdje mozete pratiti stanje obale, ali pomirite se sa time da je cijela istocna obala prekrivena algama. Zapadna strana obale na Cozumelu jedina je cista i bistra. Mi smo se najvise kupali u cenotama na kraju, ali opet pazljivo birajuci u koje idemo – izbjegavajuci instagramske lokacije.

Auto smo rentali preko Europcara s obzirom na dosadasnja dobra iskustva gdje god smo ih koristili. Nazalost, posjedovanje auta nam je prouzrocilo najvise stresa na ovom putovanju. U Playi del Carmen, u razmaku od 12 sati, auto nam je bio provaljen cak tri puta, iako nijednom nije bilo niceg vrijednog ni na vidljivom mjestu ostavljeno, lokalna ekipa voli svejedno detaljno “procesljati” (ostali smo bez kupacih kojih su bili u prtljazniku). Uzeli smo vanjsko osiguranje za auto jer su sve meksicke rent-a-car kompanije nudile preskupa osiguranja. Trenutno smo jos uvijek u procesu povratka nadoknade stete nastale na autu zbog provale ($200), ponajvise zbog spore administracije od strane meksickog Europcara.

Cijena benzina bila je oko 1.26 eura po litri, no treba se paziti na benzinskim stanicama zbog prijevara. Zanimljivo, (pokusaji) prijevare su se dogadale najvise uzduz Riviere Maya, dok u unutrasnjosti ni jednom. Klasicna fora koju pokusaju prodati je da dok vam djelatnik puni auto, krene vas zapricavati, a iza vasih leda dode drugi djelatnik koji resetira mjerac na 888.88 pesosa (pun rezervoar naseg auta bio je oko 600 pesosa). Ako ga tu skuzite, krenete se buniti i kazete da necete to platiti, vec recimo 550. Date djelatniku 550 pesosa, on pokusa ponovo prevariti tako da brzo sakrije novcanicu od 500 pesosa i tvrdi da ste mu dali samo 50 pesosa. Onda mu zaprijetite policijom pa je odjednom sve dobro. Uglavnom, nikad dosadno kad imate rent-a-car u Meksiku. Nazalost, tablice su drugacije pa su auti uocljivi.

Neki ljudi su nas prije puta strasili pricama o policiji i vojski koja zaustavlja aute i pretrazuje. To je istina, ima ih posvuda, pogotovo na ulazu u vece gradove. Mi nismo imali nikakvih problema, u vecini slucajeva samo su mahnuli rukom da prodemo dalje. Nismo nista ni skrivali, tako da ne znamo cemu panika. Po lokalnim cestama u unutrasnjosti nikakvih problema nije bilo, ljudi generalno voze dobro i signaliziraju zmigavcima cim je nekakvo dogadanje na cesti, guzva, naglo usporovanje, itd. Izbjegavali smo voziti se po noci poslije 21h, sljedeci neki zdravi razum i oprez.

Novce trebate imati u kesu, mi smo koristili Revolut u BanCoppel podruznicama, imali su najmanju proviziju, iako su bankomati u tipa trgovini sa cipelama pa treba vremena da se locira. 

Za internet smo koristili Telcel SIM karticu. Za 500 pesosa dobijete 10 GB interneta, a drustvene mreze ne trose promet, tako da mozete bezbrizno spamati sve prijatelje doma. Pokrivenost je dobra u gradovima i oko njih, dok je na autocesti (dzungli) nikakva. Unaprijed isplanirajte cijelu rutu. Mi koristimo Waze za navigaciju i dosad nas nije iznevjerio.

Zakljucak: 2 tjedna bilo nam je dovoljno da obidemo sto smo htjeli, naravno, vise vremena bi bilo jos bolje za otici do Campeche regije, ali to ostavljamo za drugi put. Da, dosli bi drugi put, jedna je od takvih zemalja koja vas vuce natrag, pogotovo kad uspijete vidjete dvije strane medalje Yucatana – turisticku Rivieru Maya te autenticnu unutrasnjost i zapadnu obalu.

PS: na nase iznenadenje i mozda visoka ocekivanja, hrana nas nije nesto impresionirala, ocekivali smo vise zacina i ljutine, bilo je dosta sve plain. Osim molea. Mole umak je nesto sto treba probati, ili ga volis ili mrzis. Kompleksnog okusa,  umak se sastoji od mjesavine zacina, susenih cilija, grozdica i tamne cokolade ili kakaa. Probali vise puta, ali nije nam “sjeo”. Ako ste jeli u nekom od domacih meksickih restorana i bilo vam je super, pa ocekujete da ce hrana na izvoru biti bolja, razocarat cete se.

Snimke dronom: https://www.youtube.com/watch?v=vFTEOWUl860&ab_channel=IvanPe%C4%8Dek

Fotogalerija: