Super fotke i priču sa Mauricijusa poslala nam je Anamarija Havidic
Svi smo mi gledali crtić Dodo, ali rijetko tko je znao da je Dodo porijeklom s Mauricijusa (nisam znala ni je li Mauricijus otok, država ili fikcija). Zapravo, to je jedino mjesto gdje je Dodo živio dok ljudi nisu počeli naseljavati otok. Osim što se ptičje meso često nalazilo na meniju doseljenika, Dodo je dobio i druge neprijatelje, poput svinja i majmuna koji su jeli ptičja jaja i male ptiće.
Nedugo zatim, posljednji primjerak ove vrste nestao je s lica Zemlje što je prava šteta, jer Dodo je bio super ptica! Bio je biljojed i monogaman – čime se rijetko koji čovjek može pohvaliti. Manje od sto godina trebalo je ljudima da potpuno istrijebe jadnog Dodoa. Danas njegov lik vječno živi na grbu Republike Mauricijus, a kao simbol ove države postao je i najprodavaniji suvenir. Na stranu tužnu priču o izumiranju, jer ovaj otok je sve samo ne tužan! Ovo remek djelo Majke Prirode smjestilo se u jugozapadnom dijelu Indijskog oceana i zaista je zasluzio epitet “rajski”. S tek nešto više od milijun stanovnika, širok samo 45 km i dug 65 km, postao je vrlo atraktivna destinacija za obiteljski odmor, starije i mlađe ljude, parove, ali i za održavanje vjenčanja!
Bali i Sejšeli su out, Mauricijus je in! Govori se engleski i francuski, a od religija prevladava hinduizam. Upravo ta kombinacija indijskog, afričkog, britanskog i francuskog utjecaja na tako malom prostoru daje posebnu čar cijeloj priči. Sjeverni dio otoka više je okrenut turizmu i uslužnim djelatnostima, dok je južni dio otoka nešto siromašniji i orijentiran na poljoprivredu i ribolov. Većina hotela i luksuznih resorta nalazi se naravno uz obalu, i dok su za većinu turista pješčane plaže glavna atrakcija, za mene je Mauricijus mnogo više od toga. Brojne lagune i koraljni grebeni uz obalu, te predivni prizori netaknute prirode u unutrašnjosti ostavljaju bez daha! Za kretanje po otoku najbolja i najjeftinija opcija je iznajmiti automobil. Vozi se po lijevoj strani, ali vrlo je jednostavno jer nema mnogo semafora, skretanja, a ni gužve.
Iako je vrućina bila podnošljiva, ne bih mogla isto reći za vlagu u zraku. Čak i ako imate najravniju kosu na svijetu, već nakon 5 minuta izgledat ćete kao kralj lavova (žene znaju o čem’ pričam). Upravo zbog vlage, moguće je da će vas tokom dana i po nekoliko puta iznenaditi kratkotrajni pljuskovi. Dok se razmaženi turisti skrivaju od kiše, lokalci uopće ne reagiraju, već neometano nastavljaju raditi što god su radili do tog trenutka. Japanke su i dalje na nogama, neki su i bosi, te im ne pada napamet koristiti nešto poput kišobrana. Interesantno je da većina hotela ima pravilo o odijevanju nakon zalaska sunca. Ukoliko se za večerom pojavite neprikladno odijeveni (kratke hlače su veliko “ne” za muškarce, japanke, i sl.) menadžer vas ljubazno može poslati nazad u sobu kao mog kolegu koji se potom u restoranu pojavio u piđami! I to je bilo ok. Nema veze što je piđama, bitno da je duga 😀
U vrlo kratka dva dana koja sam provela na ovom “fotošopiranom” otoku, uspjela sam obići neke od najpoznatijih atrakcija. Ugašeni vulkan Trou aux Cerfs, jezero Mare aux Vacoas, sveto jezero hinduizma Grand Bassin gdje se točno taj dan održavao veliki religijski festival u čast njihovog boga Šive “Maha Sivaratri”, Chamarel (zemlja sedam boja), gdje se ujedno nalazi i najveći vodopad Mauricijusa, te Black River Gorges park prirode uključujući Alexandra vodopad. Kako je bilo, pogledajte u albumu. Za kraj, nikako ne odlazite s Mauricijusa bez boce domaćeg ruma!
Fotke by Anamarija Havidic
