Poznati međimurski chef Nikola Lesar, danas svjetski uspješan kuhar javio se s Tajlanda i opisao kako mu život trenutno izgleda zbog epidemije koronavirusa
Pozdrav iz sunčanog Tajlanda ljudi – točnije, s izoliranog otoka Phuketa! Kompletan otok je danas drugi dan (od planiranih 30) u potpunoj karanteni zbog ovog virusa koji je zaustavio život na čitavoj planeti.
Slično kao i kod kuće, gotovo je sve zatvoreno – od malih barova, škola, pa do poznati plaža i ostalih atrakcija. Turista gotovo da i nema – to malo što je ostalo, nekih 3000, Tajlandska vlada pokušava poslati kući što prije. Čeka na tridesetak dana potpune izolacije – mislim da Phuket nije doživio sličan šok još od tsunamija 2004. godine.
Čak i sad, kad sam pokušavao okinuti fotku ove poznate Bangle, party ceste na kojoj ste sigurno par puta zalomili ako ste bili na Phuketu – maše mi policajac i tjera me da nastavim voziti. Tajlanđani su ozbiljno shvatili trenutnu situaciju u svijetu, možda malo kasno, ali broj zaraženih (1771) je još uvijek malen kad se usporedi s drugim i okolnim državama. Jedini koji još uvijek ne shvaćaju ozbiljnost situacije na otoku su Rusi, koje očito jednostavno boli briga za maske i karantenu – jer su ih borbe s medvjedima, borscht, ruska zima i vodka očito učinile neuništivima. (zezam se, ruska braćo)
Trenutno je na otoku oko 70 zaraženih, što nije puno – ali ovo je otok, kojeg mjesečno posjeti milijun putnika – pa vam je jasan mogući postapokaliptični tropski scenarij. Od tih 70 zaraženih, više od pola je u Patonguu, najpoznatijoj plaži na Phuketu – na kojoj živim i ja. Svi stanovnici Patongaa od jučer su u 14 dnevnoj samokarantenii, te se trenutno vrši dezinfekcija cesta i kuća kod kritičnih i najprometnijih točaka. Evo, sad baš čitam da će se navodnotokom ovog tjedna raditi i inspekcija kuća te njihovih stanovnika. Sve ovo podsjeća na neki nastavak Half Life 2 igre – ako ste ju neki od vas ikad igrali. Samo čekam prvu mutaciju korone u zombi virus – i totalni kaos koji nas čeka nakon toga. Ako je sad zeznuto s wc papirom, kak’ bude tek onda kad vas zombi naganja kad vam se s…
Gore od ovog blesavog virusa je trenutna situacija koja je nastala u svijetu – pogođena je apsolutno svaka branša, a pogotovo ona moja, i ona mojih kolega. Restorani, barovi, hoteli… Samo ovaj jedan mali otok ima preko 3000 restorana! I svi su trenutno bez posla… Bez ikakvog prihoda. U Phuketu se planira zatvaranje od oko 90% hotel tokom Aprila – jer gostiju jednostavno nema. Neki su odlučili zatvoriti na samo 30 dana, neki čak do desetog mjeseca. 3000 malih restorana, pa jednako toliko hotela – zamislite koji udarac na turizam. Posla nema. Ovo je scenarij koji, na žalost, čeka i Hrvatsku na ljeto. Prazne plaže i zatvoreni restorani – možda do onda čak i otvoreni, ali, turista i putnika, sigurno još jedno dobro vrijeme – ne.
Prazne ulice
Jedan od onih koji su morali trenutno zatvoriti restoran, sam i ja. Ovo mi je došlo možda u najgorem mogućem trenutku, jer sam baš u fazi otvorenja svojeg novog projekta u Kata Beachu, na Phuketu – novog restorana pod imenomIssarara” – koji bi morao imati malo ozbiljniju fusion klopu nego moj bivši prvi restoran Patongugu, Rustic. Jučer je trebao biti moj prvi dan soft openinga, a grand otvorenje za nekih 20 dana. Jučer smo odlučili zatvoriti na minimalno 60 dana, jer, smisla da se otvori u ovakvom stanju i ovoj situaciji otoka, nema… Mojih 12 zaposlenika je trenutno poslano kući – a zbog izolacije otoka od ostatka Tajlanda ne mogu čak ni putovati kući u svoje provincije.
Situacija je zeznuta za sve. Zadnjih godinu dana, u hotelu Marriottu na Phuketu, radi i moj buraz kao bartender – koji je zbog nastale situacije i manjka gostiju, također ostao bez posla. Škakljivo je to, da u Tajlandu, kad prekinete ugovoreni rad, imate dosta kratko vrijeme da napustite državu. Nekih 7 do 10 dana. Baš nam je jučer dostavljeno žurno pismo iz naše ambasade u Jakarti, koja moli Tajlandsku vlast da produži boravak i dužinu vize mojeg brata dok se virus i situacija ne smiri. Bez obzira na to, letova za Zagreb skoro da i nema, a ono što je ostalo je nekih 1500 eura u jednom smjeru – a putovati jer preopasno, često predugo i s punlayoverara, te trenutno u ovako hitnoj situaciji, preskupo. Koliko znam, Zagreb je jedan od rijetkih otvorenih aerodroma u Europi.
Izgleda da ću ovu pandemiju i globalni ekonomski kolaps gledati s druge strane planete – pa ću vam ponovo prenositi stanje u JI Aziji, te kako se razvija situacija na otoku. Aktivirat ću i neki blog s receptima i putopisima kao što su nekad bili, kad je toliko slobodnog vremena. Pa se čitamo sigurno puno više.
Sad, pošto nema posla, bi bilo dobro popiti neko hladno pivo na plaži (koronu s limunom) u hladu ispod kokosa, il se bućnuti u vodu na par minuta – al’, idućih 30 dana, čak nit toga. Za sad korona, bez limuna.
Nikolu možete pratiti na njegovoj facebook stranici–> OVDJE
