… živi svoje snove… i snovi će doći u stvarnost… a stvarnost će pokazat da si u snovima koje sanjaš… izaberite svoj put!!! – kaže Martin Turk koji je krenuo živjeti svoje snove. Martin je skupio hrabrost, dao otkaz, prodao auto i krenuo u avanturu života, kako i zašto pročitajte u intervjuu.
Tko je Martin?
Martin: Tko sam ja.. hm, pa to je teško za odgovorit. Znam da se zovem Martin i da sam odlučio tražit odgovor na to pitanje negdje u svijetu, a ne na dosadnom poslu u još dosadnijem uredu. U Zaboku sam se rodio… nakon faksa pokušao radit normalan posao al očito mi to ne ide… od uvijek volim umjetnost… fotkam već 7 godina i to mi je najveća strast.
Što te potaknulo na ovaj avanturistički poduhvat?
Martin: Potaknula me rutina svakog dana i intenzivno slušanje najdražeg Pink Floyda.. oni totalno otvore um ako se dovoljno udubiš u tekstove.. naravno da su me potaknuli i ostali koji rade isto što sad i ja kao na primjer Tomislav Perko koji mi je putem mailova pomagao u pripremi puta pa mu se ovim putem zahvaljujem…
Kako su reagirali tvoji najbliži? Kakvi su bili komentari?
Martin: Komentari su izostali ali šok nije… nadam se da su se oporavili te im poručujem da sam veliki dečko koji se zna brinuti o sebi… i mama, daaaaa – jedem puuuuno voćaaaaaa!!!!
Kakvi su planovi?
Martin: Planovi, mrzim tu riječ, nemam plan, trenutno sam ovdje di jesam u Indiji, a sad dal će me put odnijet u Kinu putem kroz Nepal, Bangladeš, Tajland, Maleziju, Indoneziju ili ću završit u Hong Kongu, Pekingu ili možda tražit posao u Kanadi… hm, čuo sam da su super vina tamo u Kaliforniji, ili su mi čak zanimljivija ostavština Maja, Inka, Asteka, dakle Južna Amerika… ma ko zna gdje, glavno da se krenulo.
Na koji način putuješ?
Martin: Do Indije na žalost avionom, to sam obećao roditeljima, a ostatak noge, prst, rikša, vlak, bus, Couchsurfing, vreća za spavanje, jeftini hosteli, hrana – ne odbijam ništa hehe, u Indiji namjeravam trošiti 500 rupija na dan, to je oko 50 kn.
Zašto putuješ sam?
Martin: Putujem sam, zašto, hm pa nisam zapravo sam, u svakom gradu žive ljudi, zar ne? Sad recimo putujem s australcem Stefanom isto kao što sam putovao sa kineskinjom Sušjen ili ona Sophia iz Varanasija. Vidič, ne putujem sam. 🙂
Jesi li do sada već puno putovao?
Martin: Pretežno cijelom Europom, malo USA i to je to, ali ne ovako, ono su izleti po desetak dana, ne stignete osjetit zemlju, a kad je počnete doživljavati već je kasno jer letite natrag.
Gdje se trenutačno nalaziš? Kakvi su do sada dojmovi?
Martin: Sad sam u Indiji, Jaipur u Rajastanu, Pink city ga zovu, stvarno je pink, ludo se zabavljam i provodim.
Pratiti te možemo i na FB stranici Risk it ALL Blacky na tripu – odakle ovo ime?
Martin: Da, tamo sam počeo pisat putopis, a i stavljam svoje fotografije, tj. viđenje svakog grada posebno, nadam se da će svi moć uživati. A ime – zato jer je to prvo što sam rekao sebi u ogledalu kad sam se probudio TAJ dan. Rekao sam si – riskiraj sve, jedan je život! A nadimak mi Blacky, na tripu sam oko svijeta i to je to heheh.
Kad dođeš do cilja ove avanture, kakvi su planovi dalje? Bliža i dalja budućnost?
Martin: Već sam rekao da ne volim planirati, živim iz dana u dan. Que sera, sera!
Poruka za kraj!
Martin: Ljudi se boje živjeti, upoznao sam toliko ljudi poput mene, svi su oni obični poput svih nas, zato nemojte se bojat riskirati! Ouuu yeah!