Raznolika priroda, od mora do pustinja, dobra hrana, odlične cijene, noćenja već od 3 eur, zanimljivi ljudi, naporni prodavači. a povratna karta iz ZG bila je samo 40 eur. Što smo sve vidjeli i kako smo se proveli pročitaj u nastavku.

Našla sam jeftine aviokarte (povratne iz Zagreba) za 7 dana Maroka, po 40 eura i to je bilo to. Prilika koja se ne propušta. Maroko me ugodno iznenadilo svojom raznolikošću, a i cijenama! Baš je nekakav egzotičan mix, a valjda zato što sam se pripremila na najgore, nisu me toliko šokirali svi ti trgovci, (pre)prodavači, konobari, ulični zabavljači i svi koji te žele namamiti i naravno dobro naplatiti svoje usluge. U Marakešu se svakako naoružaj strpljenjem i pazi na svoje stvari!

Kraljevina Maroko

Kraljevina Maroko graniči s Alžirom i teritorijem Zapadne Sahare (trenutno pod marokanskom kontrolom) te sadrži španjolske enklave Ceutu i Melillu. Izlazi na Sredozemno more i Atlantski ocean. Službena religija je islam, a ima i dva službena jezika (arapski i berberski) te je s oko 37 milijuna stanovnika 4. arapska zemlja po broju stanovnika, iza Egipta, Sudana i Alžira. Maroko je kraljevina kojom od 1999. vlada kralj Muhamed VI. i njeguje se kult kraljevske obitelji, a njihove fotografije se nalaze i u kafićima i trgovinama. Maroko ima 4 kraljevska grada, bivše glavne gradove država: Fes, Rabat, Marakeš i Meknes.

Agadir

Agadir je lučki grad uz Atlantski ocean, u podnožju planina Atlas, a glavni adut je duga, pješčana plaža. “Agadir” na berberskom znači “utvrđeno skladište žita”. Grad su osnovali portugalski pomorci 1505., a 1911. tu je kulminirala vojno-politička napetost između Francuske i Njemačke (Agadirska kriza). Sletjele smo u Agadir, ali smo prvim busom otišle za Marrakesh, baš iz razloga da što više stignemo obići jer ćemo se ionako vratiti pošto imamo povratni let. Autobusna karta za Marrakesh je koštala 11 eur. U ugodnoj vožnji proučavala sam prirodu, rijeke su gotovo sve presušile, ljudi chillaju ispod drva, u parku, sjede, pričaju, čekaju… Nažalost ima puno smeća uz cestu, puno mački svugdje i psa lutalica (ali dobroćudni su). Tu i tamo mule, koze, konji, usred ničeg ogromne ograde i kuće od gline, planine, nepregledna polja, navodnjavanje…

Marrakesh (Marakeš)

Stigli smo na autobusnu postaju u Crveni grad ili Bisera juga, kako nazivaju Marrakesh, četvrti najveći grad kraljevine Maroko. Čak nije bilo napornih ljudi i taxista, začuđujuće mirno je van centra. Kupujemo vodu u nekom dućanu kojeg je vrijeme pregazilo i šećemo. Prvo odlazimo u Menara vrtove.

Vrtovi Menara potječu iz 12. st. kad je vladar Almohad odlučio stvoriti mirnu oazu za uzgoj usjeva i opuštanje. Na sredini je umjetno jezero koje se koristi za navodnjavanje. Voda je smeđa, ali čim ljudi bace kruščiće šarani skaču na sve strane. Vrtovi zauzimaju površinu od oko 100 hektara. Postoji više od 30 000 stabala maslina te naranče i druge voćke. Vrtovi se smatraju jednim od simbola grada. Ulaz je free. Kako smo se sve više približavale centru počinjao je sve veći kaos, buka, ljudi, sve se prodaje na ulici, gaće, tehnologija, povrće, voće, meso, kruščići, higijena je upitna, ima puno muha na nekim štandovima… Ne vole da ih slikate bez pitanja, ali će učiniti sve da zadobe vašu pažnju i prodaju svoj proizvod ili uslugu.

Koutoubia džamija je najveća džamija u Marakešu i okružena je velikim, uređenim vrtovima. Smatra  se jednom od najljepših arhitektonskih dostignuća grada, simbol grada i glavno svetište. Još jedna bitna džamija je Moulay al-Yazid iz 12. st. i nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske baštine kao dio Medine u Marakešu. Nalazi se u okrugu nekadašnjeg gradskog kaštela (kazba). Zajedno sa Kotoubia džamijom, jedna je od najvažnijih povijesnih džamija u Marakešu.

Ulice, prolazi, labirinti

Na ulicama te svi zovu, nešto nude čim uspostaviš kontakt očima. Ako pogledaš cjenik u restoranu već ti nude da odeš gore i vidiš pogled, for free, sve kako bi vas namamili da odete baš kod njih. Svi se bore za svoj dio kolača (tj. turista), iako ih ljubazno odbijete, oni su još ljubazniji, baš vas mame, imaju svakakve fore i doskočice, sve je free, kao, trude se, a onda nabace cifru da vam pamet stane. E onda počinje cjenkanje i pokušaji da čim prije odete, a da se oni ne uvrijede, ali budu se. Don’t buy but keep your smile (a na kraju se oni ipak ljute ako ne kupiš, svašta).

Obilazili smo medinu (utvrđen dio grada, ispresijecan labirintom uskih ulica) Marakeša i raspitivale se u agencijama za turu po pustinji (pošto je to dosta teško izvesti javnim prijevozom). U hotelu su nam nudili turu za 50 eura, na ulici za 55, a direktno u agenciji smo uspjeli spustiti na 40 eur. Probali smo i tradicionalni tažin koji se sprema na poseban način.

Jemaa El-Fna centralni je gradski trg Marakeša i jedna od najpoznatijih tržnica Afrike – miks mirisa, okusa i zvukova, bučni kaos i kažu pravi doživljaj Maroka. Pripremite se na podražaje svih osjetila, baš je intenzivno. Ovdje možete uživati u lokalnoj kuhinji, čaju, rooftop barovima s pogledom, cjenkanju, finim svježe cijeđenim sokovima, šetnjom soukovima uz obavezno cjenkanje, suvenirima ili promatranju ljudi. Pazite se raznih uličnih zabavljača, da vam ne stave zmiju oko vrata ili majmuna i onda naravno to i naplate. Svakako pazite na svoje stvari jer ima džepara i pogotovo se pazite noću kad sve vrvi ljudima i kad vas doslovno vuku za rukav da idete baš u njihov restoran/štand. Tu je središte noćnog života i uvijek se nešto dešava. Prošetali smo i vidjeli glavni trg i danju i noću (zbog ljudi koji vam žele svašta uvaliti baš je bilo naporno), a počastile smo se i čajem na rooftop baru.

Marakeš obiluje atrakcijama, možete posjetiti Palaču Bahaia, Palaču El Badi, razne vrtove od kojih je najpoznatiji botanički vrt Majorelle, Yves Saint Laurent Museum, Dar El Bacha Musée Des Confluences, svakako provjerite i radno vrijeme da ne bi bilo iznenađenja…

Organizirana tura – pustinja (2 dana)

U turu je uključen transport iz Marakeša do Ait Ben Haddou, Ouarzazate, Zagore i vožnja devama do kampa u pustinji, večera, noćenje i doručak u pustinji, ponovo deve, razgled Ouarzazate i povratak u Marakeš. Jako se dobro raspitajte što točno jest uključeno u cijenu, a što nije jer tu lijepo muljaju turiste. Recimo nama vodič za Ait Ben Haddou nije bio uključen u cijenu, a samo preuzme ekipu i kasnije vodi u skupi restoran, ali bez brige, možete se odvojiti od grupe, sami đirati gradom, jesti gdje vas volja i kasnije se naći s grupom, samo svakako provjerite mjesto i vrijeme polaska!

Vozimo se, okoliš se mijenja, fora je, drugačije, malo pustinjski, malo doline pa planine, zelenilo, sela, zaseoci, drndanje. Radovi na cesti, lokalni ljudi, djeca, radovi na polju, žene peru veš uz rijeke… Roba se suši na podu i zidićima ili na drvu, glinene nastambe, magarci zavezani i ostavljenih na najjačem suncu…

Ait Ben Haddou

Ait Ben Haddou najpoznatiji je i najslikovitiji kazba (kashbah) u Maroku. Utvrđeni je grad od gline (kao i većina tradicionalnih građevina) sa šarenim, uskim uličicama i prolazima. Tradicionalno je pred-Saharsko naselje i izvanredan primjer arhitekture, zbog čega je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine. Nalazi se na karavanskom putu između Sahare i Marakeša, no nažalost pomalo propada sa svakom kišnom olujom. Ait Ben Haddou ima zbijene kuće, obrambene zidine s ukrašenim tornjevima na kutovima i gradska vrata. Zbog arhitekture koja podsjeća na drevne gradove tu su snimljeni mnogi filmovi kao što su: Lawrence od Arabije, Vremenski banditi, Dah smrti, Posljednje Kristovo iskušenje, Mumija, Gladijator i mnogi drugi. Mi smo se odvojile od ture i istraživale svojim tempom. Zbilja je prekrasno! Ulaz je free i čak ne napadaju jako trgovci, pokušavaju naravno i opet imaju razne navlakuše, ali ne nasjedamo. Zbilja je posebno, drugačije od svega dosad viđenog.

Ouarzazate

Ouarzazate je poznat kao marokanski Los Angeles i ima čak 2 Hollywoodska Filmska Studija – gdje su snimani brojni filmovi: Ben Hur, 10 zapovijedi, Lawrence od Arabije, Dragulj s Nila, Princ Perzije, Ali baba i 40 razbojnika i dr. No mi nismo imali vremena za to, ali smo posjetili stari centar i kasbu Taourirt.

Zagora i pustinja

Konačno nakon drndanja stižemo u pustinju. Nismo baš imali sreće sa sunsetom, ali bilo je odlično iskustvo. Jahali smo na devama do kampa, u karavani. Smjestili se u kampu, u velikim šatorima pa čajanka, upoznavanje ekipe (sa svih krajeva svijeta), tradicionalna večera – tajine (tažin), zbilja obilna porcija i desert fine dinje. Kasnije tradicionalna muzika i party pa ležanje pod zvijezdama, tišina pustinje, čudni zvukovi deva i mir… Pošto sam već noćila u pustinji, u Jordanu, ovdje mi je nekako nedostajalo one prave dubine, zaglušujuće tišine i civilizacija je bila pre blizu, ali svakako zanimljivo iskustvo. Buđenje uz zavijanje pasa i podrhtavanje šatora zbog vjetra, pa izlazak sunca, uz vjetar i pijesak u očima. Ponovo “Sahara taxi”, uzjašemo deve u karavani, pa dođemo do kombija i nastavljamo vožnju kroz slikoviti okoliš.

Rabat

Vlakom iz Marakeša stižemo u prijestolnicu Rabat – glavni grad Maroka, političko središte i treći najveći grad, a čim smo stigli zamijetili smo da je dosta europskiji. Prošetale smo bazarom, nema čega nema, cijene su i više nego pristupačne, a još se treba i cjenkati.

Hassan toranj iz 12. st. jedna je od glavnih atrakcija i simbola Rabata. To je zapravo minaret nedovršene džamije koji je trebao biti najveći minaret na svijetu no nakon smrti Jakuba al-Mansura 1199. džamija je ostala nedovršena, a nasljednicima je ponestalo sredstva i volje da je završe. Od konstrukcije su ostali samo počeci zidova i 260 stupova. Sav materijal koji je mogao biti odnesen upotrjebljen je za izgradnju na drugim mjestima. Uz toranj se nalazi i mauzoleja Muhameda V. marokanskog sultana i kralja, koji je zaslužan za neovisnost Maroka.

Kasbah Oudayas izgrađena je u vrijeme vladavine dinastije Almohada. Nalazi se na brežuljku na ušću rijeke Bou Regreg, u blizini stare medine Rabata. Nalazi se na UNESCO-vom popisu mjesta svjetske baštine. Šetnja, razgledavanje, izbjegavanje napornih žena koje rade henna tetovaže, uživanje u panoramama s vidikovca.

Casablanca

Casablanca („Bijela kuća“) je s oko 3,9 milijuna stanovnika najveći grad u Maroku i glavna marokanska luka na Atlantskom oceanu. U pop-kulturi Casablanca je najpoznatija po istoimenom filmu iz 1942. s Humphreyem Bogartom. No grad Casablanca nema veze s filmom, štoviše niti jedna scena nije snimana ovdje. Casablanca je prilično industrijaliziran, zagađen, a čak su nas i lokalci upozorili, opasan grad. Okrenut je biznisu i smatra se ekonomskim i industrijskim središtem Maroka. Štoviše lokalci su nas pozvali na iftar (gozbu koja počinje navečer nakon svakodnevnog posta), bili su jako druželjubivi, nudili su nam hranu, rekli da alkohola nigdje nema jer je ramadan, ali da se droga lako nabavi 🤣

Ispred džamije su nam udijelili datulje, a kasnije i žena na cesti, dijelila je dečici, a onda spazila nas pa udijelila i nama. Umjesto hostela, ovdje smo uzele hotel, noćenje s doručkom, a kad ono nestane struje (ali relativno brzo su to popravili).

Pješačili smo do džamije, taman da uhvatimo zalazak sunca. Džamija Hassan II. je najveća atrakcija, ukras i ponos grada te jedna od najvećih džamija na svijetu (različiti su podaci na netu, od 2. do 7. najveća). Završena je 1993., a projektirao ju je francuski arhitekt Michel Pinseau. Džamija je nazvana po marokanskom kralju Hasanu II. Proporcije su 200×100 m, a sagrađena je neposredno pored oceana, čak dio iznad oceana na platformi. Oko džamije patroliraju čuvari koji svako malo, čim se približite ogradi zvižde i tjeraju vas da se odmaknete. Minaret je visok 210 m i najviši je na svijetu. U džamiji se nalazi škola za studiranje Kurana, hamam, knjižnica, muzej o povijesti Maroka i prostorija za konferencije. Gradilo ju je više od 30 000 ljudi, a može primiti oko 105 000 ljudi (vanjski i unutarnji dio). U dvorani za molitve može stati 20 000 osoba. Zdanje je zbilja impresivno!

Essouaria

Nakon dobrane vožnje i puno ukrcaja/iskrcaja, stigli smo u Essaouiru! Vjetar razvaljuje, naporni ljudi na kolodvoru, kaos, bazari, soukovi, sve puno ljudi, di je taj chill i zen o kojem su nam svi pričali?

Nađemo hostel, ostavimo stvari pa nabacimo đir po gradu! Rezerviramo hamam za sutra (jer zašto ne), uživamo na balkonu, pa chill uz plažu, baš je super, ali vjetar ga bome puše tak da ništa od kupanja! Posjetile smo bedeme, ribarsku luku, bazare, uske uličice i labirinte, centar, plaže, promenadu… Ljudi su ovdje zbilja ljubazniji, iskreniji, bez skrivenih namjera, nisu toliko naporni i ne uvaljuju. Prekrasan grad za odmor i opuštanje (ali vjetrovit). Navečer smo sjele u restoran i odjednom oko nas cca 10 mačaka, žicaju hranu. Na kraju smo pronašle i restoran koji poslužuje i alkohol te se počastile pivom, nakon 20ak km u nogama, dobro dođe. Nakon opuštanja u hamamu, u šetnji gradom, ipak sam se odlučila za malo drugačiji suvenir, za pletenice, a kasnije smo otišli u tradicionalni restoran.

Agadir

Zadnji dan smo se počastile hotelom s bazenom, gdje je usluga zbilja bila na nivou. Prošetale smo promenadom i upoznale noćni Agadir. Šetnica je zbilja živa, puno ljudi, glazbe, okusa i mirisa, a na samoj plaži, ljudi su se gostili (nakon cjelodnevnog posta) i pozvali i nas. Bila je to mlađa ekipa, studenti i lijepo smo se podružili s njima. Zatim smo produžile po šetnici prema marini, a ja nisam mogla odoljeti da s dječicom ne zaigram nogomet. Ujutro smo prošetale uzduž i poprijeko, obišle džamije, crkve, parkove. Ovo je bilo mojih 7 dana Maroka, a za drugi put ostaju Fes, Chefchouen, Meknes, Tanger itd. Nadam se da sam ti ovime prenijela barem djelić atmosfere i raznolikosti Maroka.

Ako te zanima kako sam cijelo putovanje u Maroko sa apsolutno svim troškovima organizirala za samo 200 eur (aviokarte, smještaj, transfer, hrana, suveniri) prati me na IG: https://www.instagram.com/patricia_wanderlust_pl/

Sretan put, Patricia

https://patricia-lackovic.from.hr/

*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne mora odražavati stavove autora bloga putoholicari.com