Maro nas vodi u Maroko, putovat ćemo od oceana do pustinje, upoznati ljude i probati marokanski viski.

Da odmah razjasnimo – mnogi Europljani ne žele putovati u arapske zemlje sjeverne Afrike, među njima ni Maroko, zbog straha od terorizma. Možda trenutno neke zemlje poput Egipta, Tunisa ili Libije jesu nešto nesigurnije, ali Maroko ne spada među njih. Tijekom svih sedam dana našeg putovanja osjećali smo se izrazito sigurno i prihvaćeno od lokalnog stanovništva. Što se pak terorizma tiče, on se, kako smo vidjeli na slučaju Pariza, može dogoditi bilo gdje, isto kao i neka druga nesreća poput pada aviona i slično.

Mi smo za posjet Maroku izabrali Marrakech, jer se nalazi na odličnom mjestu za raditi izlete po Maroku i ništa previše nije daleko – od Atlantskog oceana do pustinje. U Marrakech smo letjeli iz Begrama, malog talijanskog gradića pokraj Milana – povratni let Ryanairom bio je smiješnih 35 eura. Do Bergama smo došli osobnim automobilom, kojeg smo ostavili u garaži odmah pokraj aerodroma. To smo zadovoljstvo za sedam dana platili 50 eura. Pošto nam je let bio ujutro, jednu smo noć uzeli smještaj u Bergamu. Pošto nije turistički grad poput drugih talijanskih, ni noćenje nije bilo skupo – vrhunski apartman za četvero ljudi platili smo samo 45 eura.

U Marrakechu smo odsjeli u jednom rijadu u medini, odnosno starom dijelu grada. S aerodroma do medine prijevoz taksijem smo platili 200 dirhana. Dirhane je jednostavno računati, jer su prema euru jedan naprema deset – znači 200 dirhana je 20 eura. Smještaj u rijadu također nije skup – noć u sobi s zajedničkom banjom je 25 eura, a ako želite imati privatnu, to košta 35 eura.

Medina je skroz luda – vrvi od života. Neprekidno prolaze domaći ljudi, trguju, voze motocikle uskim ulicama, prolaze magarci, konjske zapreke… Šporka je i zaudara, ali isto tako je šarmantna. Nimalo nismo požalili što smo tamo uzeli smještaj, iako smo ga mogli uzeti u novijem, europskijem dijelu grada, po nešto malo većim cijenama. To je najbolje mjesto za osjetiti kako lokalci žive, čak i po cijenu da vam se dogodi da nemate tople vode u rijadu, kao što se nama dogodilo.

Tržnica

U Marrakechu je najveća atrakcija tržnica na glavnom trgu. Prepuna je proizvoda posebno od kože. Za male pare mogu se kupiti kvalitetne torbe ili obuća. Naravno tu je neizostavno cjenkanje – početna cijena jako se može spustiti i nikako ne pristajte na prvotni iznos. Sve je puno mirisa, začina, a po trgu su atrakcije i zmije kobre. Brojni su restorani u blizini, a cijene su pristojne – već za 10 eura se možete jako dobro najesti. Pripazite na ocjene restorana na Trip Advisoru, jer neki nisu dobre kvalitete. Također budite oprezni s hranom. U Maroko je vrlo lako zaraditi crijevnu virozu, jer stomak Europljana nije naviknut na toliku količinu bakterija i virusa u hrani. Nama se dogodilo da smo je pokupili, mislimo da je zbog vode, jer smo jeli puno marokanske salate koja se pere u vodi sa špine. Ali sjajnoj marokanskoj salati nismo mogli odoliti. Svakako kupujte vodu u boci, a od voća samo jedite ona koja imaju koru poput šipka ili narančina.

Što se alkohola tiče, njega nema u kafićima i restoranima, ali pivo i vino mogu se kupiti u specijaliziranim trgovinama. Cijene alkohola su paprene. Loša marokanska piva dođe 2-3 eura. Maroko nije zemlja za guštanje u alkoholu. Ako se baš želite razvaliti tu je nadaleko poznati marokanski hašiš, ali pripazite da vam lokalci ne podmetnu nešto što nije najbolje kvalitete.

U Marrakechu svakako vrijedi posjetiti Bahiu Palace – sjajan primjer islamske kulture. Također tu su i Jardin Majorelle sa sjajnim berberskim muzejom (Berberi su staro stanovništvo Maroka, koji ovdje žive još od prije Rimskog carstva) gdje možete puno naučiti o umjetnosti ovog kreativnog naroda poput izrade tapita i slično.

Izlet na more

Nakon što smo razgledali Marrakech, preko turističke agencije uputili smo se na izlet u Essaouiru – grad na obala Atlantskog oceana. Put do tamo platili smo 20 eura po osobi. Usput smo vidjeli nevjerojatnu atrakciju – koze koje se penju na stablo argana, endemske marokanske vrste od čijig se plodova dobiva ljekovito ulje vrhunske kvalitete. Slika je potppuno tripozna – izgleda kao da je netko fotošopirao koze i postavio ih na sićušne grančice stabla.

Putem se staje i u seosko domaćinstvo gdje se radi ulje od argana. Tamo možete kupiti razne suvenire proizvedene od ovog nevjerojatnog stabla.

Essaouira je jako lijep grad – opasan je zidinama i kulama, a tamo se snimao Game of Thrones. Ovdje svakako pojedite svježu ribu po vrlo povoljnim cijenama. Kilo vrhunske ribe dođe oko 10 eura, a lokalci je spravljaju na gradelama. Svakako preporučamo izlet.

Put preko Atlasa

Nakon što smo se vratili s mora, dolazi highlight putovanja – put u Saharu. Ta najpoznatija pustinja seže od Egipta pa sve do Maroka. Iz Marrakecha je moguće otići u pustinju na dva mjesta – u Zagoru ili Merzougu. Mi smo se odlučili na trodnevni izlet (dvije noći) u pravu pješčanu pustinju Merzougu, jer je Zagora (samo) kamena pustinja bez pješčanih dina. To smo zadovoljtsvo platili 700 dirhana po glavi (70 eura) što je zapravo smiješno malo, jer je u cijenu uključeno spavanje i poneki obrok. Doduše hrana nije nešto, ali može se jesti.

Za doći do pustinje treba voziti preko planinskog masiva Atlas, čiji najveći vrhovi prelaze 4 tisuće metara. Priroda na Atlasu je nevjerojatna i predivna. Uskim putem smo se penjali krajolikom koji oduzima dah. Atlas smo prešli na prijevoju na visini od preko dvije tisuće metara. Potom smo posjetili drevni berberski grad Ait bin Haddou, mjesto na kojem su se snimali brojni filmovi od Gladiatora pa nadalje. Grad oduzima dah i pod zaštitom je UNESCO-a.

Potom već ulazimo u kamenu pustinju, ali pratimo rijeku koja stvara oaze. Predivno je to mjesto. U oazama uspjeva sve i svašta – od kupusa do maslina, a okolo je surova kamena pustinja narančaste boje. Usput smo posjetili i grad Quarzazate, koji je također spektakularan, a poznaj je i po filmskom muzeju gdje možete razgledati kako su se snimali razni poznati holivudski filmovi.

Pustinja Sahara

Prvu noć proveli smo u hotelu nedaleko rijeke, dok krajem drugog dana – taman pred zalaz sunca stižemo u Merzougu odakle jašemo deve do kampa u pustinji. Nevjerojatan je osjećaj jahati devu po pješčanim dinama u zalaz sunca kada boje eksplodiraju. Deva nije najudobnija za jahanje, ali vrijedi probati.

U pustinji smo noćili u šatoru s pogledom na najzvjezdanije moguće nebo u životu. Nigdje nema svjetla, pa je prizor spektakularan – zvijezde i Mliječna staza eksplodiraju pred očima. U pustinji je tijekom noći hladno, pa se valja obući. Mi smo Maroko posjetili u studenom i to je vrhunsko vrijeme za posjet – temperature tijekom dana su oko 25, dok su noći nešto hladnije. Lokalci su nam rekli da ljeti ponekad temperatura zna doći blizu 50 stupnjeva.

Pustinja Sahara je jedna od najljepših stvari koje smo vidjeli u životu, i ako posjetite Maroko svakako otiđite na izlet u Merzougu.

Još informacija

Maroko je sjajna zemlja za posjetiti je. Blizu je Europe, samo tri sata leta iz Italije, a na relativno malo kilometara može se vidjeti raznolika priroda i uživati u potpuno drugačijoj kulturi od one na koju smo navikli. Ljudi su jako ljubazni i pomoći će vam. Naravno, u nekim stvarima će vas htjeti preveslati, ali zar nije tako svugdje u turizmu? Što se tiče krađa, u Maroku vam se neće ništa dogoditi, za razliku od primjerice Latinske Amerike.

Cijene su jako povoljne i za jako malo novaca doživjeti ćete i vidjeti svašta – od zvjezdane pustinje do koza koje se penju ka istim tim zvijezdama.

Turista u Maroku ima u popriličnom broju, ali šteta što brojni zaobilaze ovu predivnu zemlju. Nemojte se bojati doći, nemate zašto, a Maroko će vas oduševiti, kao malo koja zemlja gdje ste bili.

Sve je tamo drugačije, pa čak i najobičniji čaj od mente, kojeg lokalci, u nedostatku alkohola, zovu marokanski viski.

Maro Marušić