Marijana i Almir donijeli su odluku da zime provode u dalekim, toplom krajevima.  Posjetili su Zanzibar, a mi putujemo s njima kroz tekst i fotke.

Nakon putovanja na Mauricijus prije dvije godine i obnavljanja zavjeta povodom 25 godina braka, suprug i ja odlučili smo zimi provoditi godišnje odmore na dalekim egzotičnim destinacijama. Prošle godine bio je Tajland, a ove Zanzibar.
Sta reći o njemu… kako prenijeti i opisati svu tu ljepotu!

Letjeli smo Beograd – Dubai – Zanzibar. Karte smo kupili u junu prošle godine, akcija flydubai 510 eura. Suprug napravi plan i program, išli smo na četiri mjesta.

Prva destinacija Stone Town. Glavni grad Zanzibara, pod zaštitom UNESCO-a. Grad jako podsjeća na dalmatinska mjesta, puno sličnih uličica poput labirinta. Odsjeli smo u hotelu Zanzibar. Oko 17 h bi se na trgu počeli pripremati štandovi sa hranom i pićima velikog izbora. Vidjevši taj dan njihovu pijacu i mesnicu, odlučila sam da ću jesti samo ribu i povrće. U mesnici uopće nema rashlađenih uređaja! Jako su mi se dopale pogačice sa povrćem i svježi sok od šećerne trske.

Ljudi su izuzetno ljubazni i srdačni. Nitko neće proći kraj vas, a da vas ne pozdravi sa “jambo”. 97 posto stanovništva su muslimani, gotovo sve žene su pokrivene.

Tu smo ostali tri dana, išli na izlet plivanja s delfinima i posjetili nacionalni park. Naravno, tu je i rodna kuća Freddiea Mercury-a.
Gradska plaza je ok za kupanje, suprug je igrao nogomet s lokalcima na plaži, a navečer bi otišli negdje na pivo jer alkohola nema baš na svakom koraku.

Četvrti dan idemo sa njihovim gradskim kombijem na sjever u mjesto Nungwi. Poseban je doživljaj vožnja tim kombijem, mi kao bijelci smo sjedili do šofera, na stajanju su nam prodavači nudili svega za kupit. Tim putem smo gledali njihove kuće od blata i slame, crvenu prašinu, žene kako vani kuhaju i peru veš.

Stigli smo na sjever, smjestili smo se u bungalov hotela M’nrani. Došavši do našeg bungalova ostali smo bez daha prizorom ispred nas. Veliki mol sa ležaljkama i beskrajni pogled na tirkizni ocean. Tu smo ostali 4 dana.

Poslije doručka bi isli 1,5-2 kilometra pješke plažom do dijela sa kafićima i restoranima. Sjever ne ovisi kao istočna obala od plime i oseke. Masai pleme seta plažom, nude suvenire i nakit i vole popričati s vama.

U svakom mjestu išli smo u sela, dijelili dječici bombone, pričali s mještanima o njihovom načinu života. Ne mogu reći da su gladni, love ribu, sijaju povrće, ispred svake nastambe su pilići, koze, a ponegdje i grbave krave. Krave najnormalnije šetaju ulicom, a nekad i plažom.

Sljedeća destinacija je M’tambwe na istočnoj strani, Vila Kiwa. Tu ostajemo opet četiri dana. Ocean se dosta povuče do popodne ali imamo dva bazena do dolaska plime. Moram pohvaliti izuzetno ljubazno osoblje svuda, a naučili smo i desetak rečenica na svahiliju.

Posljednja destinacija je Jambiani, hotel Whait Sands, bungalov bukvalno na plaži. Iz kreveta smo gledali u ocean. Tu smo za vrijeme oseke šetali po kilometar do sprudova i onda se kupali. Od tolike ljepote bi se na momente činilo kao san.

Restorani i barovi su duž svih plaža, hrana nam se jako svidjela. Većina restorana popodne napiše meni za večeru, ovisno od ulova tog dana. Cijena pizze je oko 5-7 dolara, a večera s ribom i prilozima oko 10. Pivo je oko 2,5 dolara.

Njihova valuta je tanzanijski šiling, 10 000 šilinga je 4,5 eura, ali primaju i dolare. Cjenkanje za suvenire, slike i nakit je obavezno.

Išli smo i u čuveni restoran The Rock koji se nalazi na velikoj stijeni koja viri iz mora. Mi smo bili za vrijeme oseke, a kad nastupi plima vraćate se čamcem na obalu.

Svi mlađi muškarci se bave nekim sportom, predveče su plaže pune djece, momaka koji igraju nogomet, utrkuju se i sl. Tamo vrijeme ništa ne znači, ne žure nigdje i omiljena uzrečica je “pole pole” = polako polako.

Petnaest predivnih dana, okruženi nestvarnom ljepotom i ljudima koji se ne prestaju smijati. Zaključila sam da su zadovoljni ovim što imaju jer ne znaju za bolje, iako ima mladih koji bi voljeli otići u Europu. Moja topla preporuka za posjet ovom čarobnom otoku, osjetiti ćete pravu Afriku.

Hakuna matata!

Marijana i Almir Zulic