Zimski tjedan na Malti

Adriana i Vedran nas svojom pričom i super fotkama vode na Maltu

Ribarsko selo Marsaxlokk melem je za moju dušu. Ribari sjede na molu, razvlače mreže. Razgovaraju. Cijeli turistički aspekt njihove male šarene oaze kao da ih se ne tiče. Uvalu karakteriziraju ručno ofarbane barke u žarkim bojama. Zovu se Luzzu. Na svakoj se može vidjeti i Ozirisovo oko. Donosi sreću i čuva ribare, vjeruju.

Šetnju nam prekida crni oblak. Majkemi, stvorio se niotkuda. Sunčano, toplo vrijeme u trenu zamijenjuje pljusak. Ma, kakav pljusak. Pljuščina. Tako nam i treba, pomislih. Siječanj i veljača nisu najsretnije vrijeme za posjet Malti. Lijepo su mi rekli. Najkišnije i najhladnije razdoblje. Reći ću samo da je trajalo nepunih deset minuta. Nakon toga – nebo je plavo, a sunce je blu. Ne znaju oni što je kiša. Mi ipak dolazimo iz grada koji teče.

Ovo je naša Malta.

Skrenite ulijevo. Preračunavam….

Tri sata do Trevisa. Još dva do Malte. Na aerodromu stoji predstavnik Princess rent a cara, drži papir. Piše Adriana. Brk mi se smije. Napokon da me netko negdje dočekao s natpisom. Svaka budala ima svoje veselje, ovo je moje. Kad smo već kod veselja, ne mogu probaviti nepečatiranje putovnice. Ne mogu i gotovo. Sjedamo u mali crveni auto – ne pitaj me koji. Crveni je. I avantura počinje.

Iako je cijela Malta jako dobro povezana autobusnim linijama, moja je preporuka definitivno rentanje auta, bez obzira na englesku ostavštinu vožnje po lijevoj strani. Prije puta čitala sam svašta o prometu. Nije zvučalo obećavajuće. Skoro pa smo odustali zbog straha i panike, ali, eto.. On se pokazao kao vrlo sposoban i dobar vozač na obje strane ceste. Kakvog muškarca imam, ha? Maltežanisu, kako da se izrazim… dosta živahni vozači. Ceste su loše. Putokazi su nikakvi, pa ako se odlučiš otokom kretati u autu, ne pomišljaj na to bez GPSa. Teta koja preračunava u tim će ti trenucima biti najbolja prijateljica. Semafori su rijetki, pa kad krivo skreneš, a skrenut ćeš krivo, u blizini je sigurno jedan od brojnih kružnih tokova koji će te vratiti na pravi put. Rentanje auta nije skupo. Litra benzina oko 10 kuna. Nije baš neka sreća. Parkiranje besplatno. Sreća.U svakom slučaju, isplati se.

Broj skoro sudara: samo jedan. Ne našom krivnjom.

Balkane moj

Smješteni smo u Qawri. Turističkom odredištu na sjevernom dijelu otoka. Ništa posebno, da ne kažem, bez veze. Ali hotel nam je dobar i imamo auto, pa je svejdno kamo smo. Prvi dan odlazimo do gore spomenutog Marsaxlokka. Na potpuno drugi kraj države. Vrijeme vožnje: 30 minuta. Kažem, Malta je zaista mala… manja je od Krka.

Marsaxlokk je najljepši. Atmosfera je ležerna. Luzzu brodići predivni. Osjeća se duh mjesta. Osjeća se. Osim ako si došao iz Srbije kako bi radio kao konobar u jednom od restorana smještenih uz samu obalu. Teško je pobjeći od Balkana. Srba je na Malti dosta. Dođe im nešto kao nama primjerice Irska. Ovaj kojeg smo mi sreli je zadovoljan. I nije.

Kaže: “Sve izgleda isto. Ovo je arapska zemlja. Ne znam uopće kako je Malta dio Europske unije. Sve su preuzeli od drugih. Ništa njie njihovo. Autentično. Dolazim jer me plaćaju 5 i pol eura po satu. Zadovoljan sam s time. Sve ostalo je koma“. Slušam i ne vjerujem. Osvrćem se oko sebe. Uživam u ljepoti. A njemu je sve isto. Onda se lupim nogom u dupe, lažem, ne mogu to, i zapravo ga razumijem. Moguće da ni meni ne bi bila draga da sam odvojena od obitelji i da radim tamo. Lako je uživati u ljepotama neke zemlje kad si došao šetati, upijati sunce, držati se za ruke ili pak vrtiti hula hop. Lako je.

Marsaxlokk je najveće ribarsko selo na Malti. Meni se nalazi u top tri mjesta koje smo posjetili. Riba je svježa. Dobro se jede. A najveći je gušt šetati i promatrati ribare. I luzzu brodice. Koliko ljepote.

A ovdje se nalazi i često fotografirani motiv – šarena vrata koja su zapravo ulaz u apartmane. Eh, da sam to ranije znala.

Vrata i balkoni – lijepo, ljepše, najljepše

Zbog strateškog položaja, ova je slatka otočna državica u Sredozemnom moru tijekom povijesti bila pod šapom brojnih sila. Neovisnost od Velike Britanije proglasili su tek 1964. godine, što je uz blizinu Afrike i Italije pridonjelo jednom velikom miksu kulturakoji se vidi u svemu. Arhitektura je nekako najviše arapska. Sve je u bež pješčanoj boji. Kuće su kockaste, ravnih krovova. S druge strane, kršćanstvo je prisutno u ogromnoj količini. Na Malti se tako nalazi praktički jedna crkva za svaki dan u godini. Ima ih preko 300. Na svakom brežuljku, vidi se crvena kupola okružena ravnim krovovima. A oko toga – zelenilo. Malta je prilično zelena.

A balkoni i vrata. To je priča za sebe. Hodamo okolo. Želim se slikati sa svim vratima. Ona se pridružuje. On jadan okida sliku za slikom. Strpljiv je. Dobro sam se udala. Ali pogledaj i sve će ti biti jasno. Teško je pozeru mog kalibra odoljeti ovome. Jako teško.

A balkoni. Majketi. Pa ja ne znam mogu li biti ljepši. Balkoni i vrata su prava terapija bojama.

Valletta

Ovo je jedan od šarmantnijih glavnih gradova. Do Upper Barrakka Gardensa došli smo malo prije podne. Imali smo tako priliku vidjeti i čuti pucanj iz topa koji svakodnevno odjekne u 12 i u 16 sati. Muzeje i crkve smo preskočili #ajmesramote, povuklo nas je istraživanje uličica. Skrivaju svakakva blaga.

Tri grada

S Barrakka Gardensa pruža se predivan pogleda na Tri grada. Birgu nas se najviše dojmio. Ali i L-Isla je vrijedna posjeta, ako zbog ničega, onda zbog dobrog foto kadra.

Zbog pogleda izdvajam i posjet Sliemi. Valletta izgleda čarobno. I to je jedino zašto treba posjetiti Sliemu, osim ako nisi smješten tamo.

Mdina i Rabat

Ovo su pravi dragulji. Mdina je nekadašnji glavni grad. Okružen je zidinama. Rabat je sve okolo. Ovo je čista ljepota. Plus, nekoliko scena Game of Thronesa je snimano ovdje, što je samo bonus ?Natjerala sam ih da pronađemo što više lokacija.

Priroda

Priroda je ono što te na Malti oduševi. Posjetili smo Blue Grotto, Dingli klifove, Buskett vrtove i nevjerovatan Azure window na otočiću Gozo. Tamo smo se posebno veselili i na pješčanoj plaži Ramla bay.

Općenito, sama vožnja središnjim dijelom Malte je predivna. Nerijetko smo zalutali, skrenuli s glavne ceste, našli se u bezizlaznim situacijama, na puteljcima koji nisu cesta. Nije se uopće nervirao. Doma bi nizao psovku za psovkom.

Gozo

Ovo ne možeš propustiti. Na Gozo se dolazi trajektom. Nas troje i auto – oko 22 eura. Prvo odlazimo do Ramla bay plaže koja je pravo pješčana. Djete se veseli. U ljetnim mjesecima, čujem, pretrpana.Zato ju je najbolje posjetiti izvan sezone. Nastavljamo do Victorie, predivnog glavnog grada. Obilazimo zidine, uživamo u pogledu s vrha. Turu po Gozu završavamo s najpoznatijim dijelom, već spomenutim remek dijelom njezinog veličanstva prirode. Taman kad smo stigli na Azure window, stigao je i autobus pun kineza. Srećom, brzo su obavili fotografiranje, tako da na slikama, ova divota izgleda kao da je bila samo naša.

Malta za djecu

Ako se dvoumiš je li ovo dobra destinacija za klince, nemoj. Voljet će prirodu, lutanje kroz ulice. Tamo je i Playmobile tvornica igračaka, dobro je posjetiti i Craft Village – zanimljivo je gledati puhače stakla, neka otkriju kako se stvara filigranski nakit i kako nastaju različita keramička čudesa. I nikako ne zaboravi na Popajevo selo. S djecom ili bez. Tamo sam se ludo zabavila. Sudjelovala sam u snimanju filma – to se događa dva puta dnevno, u 11.30 i 14.30.

Ne znam bi li mi bilo toliko dobro da nisam bila filmska zvijezda, ali u svakom slučaju, ovo mjesto zaslužuje posjet.

Ne budi lijen, i pogledaj Larinih top pet.

O vremenu i nevremenu

Bila sam već jednom na Malti. Usred ljeta. Temperature visoke. Jako. Vruće. Proljeće bi možda bilo idealan tajming, ali i zima se pokazala vrlo proljetnom. Bar u našem slučaju. Od šest dana, padalo je onako kako spada samo jedan. A voli padati i po noći. Ma… sve je to ništa naspram riječke kiše. Temperature su u prosjeku ugodnih 15 stupnjeva što je naprosto idealno za lutanje i istraživanje.

I još nešto… Avionske karte za Maltu znaju biti skandalozno niske. Baš ih se mora kupiti. Ne ostavljaju izbor. A količina sreće koju osjećaš na Malti je prilično velika. Pa ti vidi.

Putovanje smo završili tamo kamo smo ga i započeli. Još smo se jednom odvezli do Marsaxlokka. Kupili smo narukvice s Ozirisovim okom. Jer… sreće nikad dosta ? Ona je odabrala narukvicu na pandu. Njoj sreća ne treba. Ni da ju netko čuva. Ima za to mamu i tatu

Malto. Hvala ti što si nas tako lijepo ugostila. Zaboravih spomenuti, ali ljudi su ti otvoreni, dragi i susretljivi. Svi… Pa i oni nezadovoljni s Balkana.