U  posjet Malti  i nekim od njenih najpoznatijih znamenitosti, zemlji koja je jedna  od najgušće naseljenih država Europe, zemlji u kojoj se vozi lijevom stranom, koja je bila kulisa brojnih filmskih hitova pa joj s razlogom tepaju da je „mediteranski Hollywood“, koja ima dva službena jezika, zemlji čiji je glavni grad – Valletta jedno od mjesta na svijetu sa najvećim brojem povijesnih spomenika po kvadratnom kilometru  – vodi nas Ivona Bačelić Grgić, ekonomistica, putopiskinja i blogerica.

Na Maltu putujem sama.  Do Malte, letim iz zračne luke u Veneciji, do koje sam stigla Goopti kombijem. Iz Venecije letim do Rima pa do Vallette. Cijeli put sam uspješno prespavala, stigla me premorenost. Tek sam na ključnim točkama transfera držala oči otvorenim.  I onda napokon Malta i Valletta koja će biti moja baza za razgled otoka.

Umor i dalje kola mojim venama, pa između javnog prijevoza i taxija na putu do smještaja u gradu biram taxi.

Nakon što je ukalkuliran put do smještaja, na taxi pultu unaprijed plaćam cijenu vožnje pa je mogućnost zlouporabe od strane vozača (gotovo) nemoguća. Već s prvim prijeđenim kilometrima  u taxiju, pod dojmom sam malteške vožnje i  uvjerenja da vrišteći znakovi upozorenja reduce speed, now slow down, speed kills opravdano stoje uz cestu.

Na Malti se vozi lijevom stranom. Brojna arheološka istraživanja potvrđuju da se u povijesti prvotno promet odvijao lijevom stranom.

Vozilo se odnosno jahalo konje lijevom stranom jer su konjanici bili dešnjaci i na taj način lakše su mogli posezati za mačem. Napoleon  je bio ljevak, tako da je njegova vojska marširala desnom stranom što je posredno i vožnju u kontinentalnoj  Europi prebacilo na desnu stranu. 

Inače, javni gradski prijevoz na Malti odlično je organiziran, i u razgled otoka moguće se u potpunosti uputiti putem buseva, što sam i sama prakticirala. Cijene karata su također pristupačne, prosječno sam plaćala kartu po smjeru oko dva eura.

Svojedobno je otok bio poznat po starim tipičnim malteškim autobusima iz sredine pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Recentno u javnom gradskom prijevozu voze najsuvremeniji autobusi. Stari busevi danas su tek motiv različitih  suvenira.

Smještena sam u samom centru Vallette, što mi omogućuje izvrsnu mogućnost kretanja em po gradu em po cijelom otoku. Priznajem, ne ponosim se tim, nisam na otok stigla baš pripremljena, pa su mi poruke iz inboxa što posjetiti bile korisni saveznik, a Google search vjerni prijatelj: how to come from Valletta to… najčešće sam surfala za boravka na Malti.

Malta je otočna  država, smještena je u Sredozemnom moru, udaljena je od Sicilije svega 90 kilometara i oko 300 kilometra od Afrike.

Zbog svog smještaja,  bila je meta brojnih osvajača kroz povijest od Feničana, Rimljana, Fatimida, Ivanovaca  i krajnje Britanaca. Od 1814. godine pa sve do 1964. godine Malta je bila pod Britancima. Od 21. rujna 1964. nezavisna je od Velike Britanije, a od svibnja 2004. godine članica je Europske unije.  Danas je po ustavnom uređenju republika.

Proteže se na  315 km², a sastoji  se od tri naseljena otoka i to Malte (246,5 km²), Goza (67,1 km²) i Comina (1,6 km²). Osim spomenutih naseljenih otoka državi pripadaju i nenaseljeni otočići Cominotto, Filfla i Saint Paul.

Iako na Malti živi samo oko 420.000 stanovnika zbog male površine jedna je od najgušće naseljenih država Europe, jer čak 1324,5 stanovnika živi na 1 km². Maltežanin je i Corto Maltese strip junak, mornar skitnica sa zlatnim srcem, kojeg je stvorio talijanski crtač Hugo Pratt. Malta je također bila kulisa brojnih filmskih hitova poput Gladijatora, Troje,  Grofa Monte Christo, u novije vrijeme i serije Igre prijestola pa joj s razlogom tepaju da je „mediteranski Hollywood“.

Zbog vapnenačke podloge i oskudna tla vegetacija je na otoku slabo razvijena, šume pokrivaju tek nešto više od 1% teritorija. Na otoku nema stalnih tokova vode, pa se više od 50% vode dobiva desalinizacijom, a ostatak potreba za vodom se pokriva uvozom.  Voda iz pipe ne koristi se za piće. Turizam i uslužne djelatnosti, odnosno tercijarni sektor glavna su osnova malteškog gospodarstva.

Valletta je glavni grad Malte, smještena je na sjeveroistočnoj obali otoka. Ime je dobila po Jeanu Parisotu de la Valette, koji je odigrao važnu ulogu u obrani države od Turaka sredinom 16. stoljeća. U gradu živi  tek oko šest tisuća stanovnika.  Grad se nalazi i pod zaštitom UNESCO-a zbog očuvane arhitektonske baštine. Za Vallettu kažu da je jedna od mjesta na svijetu sa najvećim brojem povijesnih spomenika po kvadratnom kilometru. Europski je grad kulture 2018. godine.

Sama Valletta  smještena je na brežuljcima, što je kroz povijest odigralo važnu ulogu u obrani grada. Pojedine gradske ulice su strme. Današnji dio vizura grada su brojni bastioni, kule i zidovi neki visoki i do sto metara podignuti u obrambene svrhe.

U gradu je sjedište i predsjednika vlade u palači Auberge de Castille et Leon izvorno podignutoj u 16. stoljeću kao rezidencija malteških vitezova. U Palači Velikog majstora sjedište je parlamenta i predsjednika države. Valletta je domaćin i jednog od najstarijih kazališta na svijetu. Tijekom godine grad je domaćin različitih kulturnih manifestacija.

Neizostavni dio inventara grada su i crvene telefonske govornice kao i kraljevski poštanski sandučić koji su podsjetnik na 150 godišnjicu vladanja Britanaca otokom.

S morske strane promatranom  vizurom Vallette dominira crkva svetog Pavla, posvećena ocu kršćanstva na Malti. Crkva je napravljena sedamdesetih godina šesnaestog stoljeća i djelo je arhitekta Cassara.  U crkvi se  čuva blok na kojem je odrubljena glava svetom Pavlu. Kršćanstvo je na otok donio Sveti Pavao sedamdesete godine, kada je na otoku doživio brodolom.  Blagdan svetog Pavla slavi se 26. lipnja, a posebno je svečano na dan 10. veljače tijekom kojeg se održava procesija kako bi se obilježio dan kad  se dogodio brodolom. 

Za Maltu kažu da je jedna od najkatoličkijih zemalja na svijetu, čak se 98% stanovništva Malte izjašnjava  kao rimokatoličko. Malta je primjerice tek 2011. godine legalizirala razvod braka i to tek nakon održanog referenduma u kojem se 53% Maltežana izjasnilo da im se treba omogućiti i zakonsko pravo na razvod. Do ozakonjenja razvoda brak se mogao razvrgnuti samo nakon višegodišnje sudsko-crkvene procedure, koja je znala prosječno trajati devet godina.

Jedan od simbola otoka je i malteški križ – četverokraki križ sa osam vrhova. Priča o njegovom nastanku  seže još u 11. stoljeće, a simbol je junaštva i pomaganja. 

U gradu je smještena i katedrala posvećena svetom Ivanu, a u kojoj se čuvaju slike i velikog talijanskog majstora Caravaggia. Njena jednostavna vanjština, puka je suprotnost njenoj veličanstveno raskošno uređenoj unutrašnjosti. Unutrašnje uređenje svjedoči o bogatstvu, ali i važnosti malteških vitezova, koji su imali bitnu ulogu u obrani Malte i Europe od turske invazije.

Na najvišoj točki u gradu podignuti su vrtovi poznati kao Upper Barrakks gardens koji osim što su  oaza za opuštanje i odličan vidikovac na grad. Jedan od pogleda s vrtova  pada na Grand Harbour, luku koja je okružena masivnim utvrdama i bastionima, a koja je u prošlosti odigrala važnu ulogu u obrani grada. Danas je ona važna luka za trgovačke, ali i turističke brodove/kruzere. Vrtovi Barrakks domaćini su i sad ritualnog pucnja topa točno u dvanaest sati, koji izvode članovi društva Malta Heritage obučeni u svečane odore. Pucanj točno u podne za jednog od boravaka u vrtovima zateći će me potpuno nespremnu,  i potvrditi tezu da neznanje ne opravdava strah.

Tempo boravka na otoku mi je laganini i opuštajući.

U sklopu boravka na Malti posjećujem i Gozo, drugi po veličini malteški otok.  Na otoku živi oko 30-tak tisuća stanovnika. Do luke Ċirkewwa iz koje vozi brod do Goza stižem busom iz Vallette i onda hvatam trajekt do otoka. Cijena povratne karte za trajekt je oko pet eura.

Na putu za Gozo prati me oblačno vrijeme, a nebo će se otvoriti za vrijeme boravka na otoku. Kiša lije kao iz kabla. Unatoč prvotnoj strpljivosti  u iščekivanju  prestanka kiše i odlučnosti da ću se u razgled otoka uputiti sama, kako vrijeme odmiče izbor mi se sužava. Dok čekam obilazi me prodavačica hop on/off tura za razgled otoka. Prodavačicu sam, uzgred,  prije konačne kapitulacije sedamdeset četiri puta odbila uz riječi da nisam zainteresirana za njenu ponudu. Bome ni ona kao ni kiša ne odustaje i nudi mi još jednom turu ovaj put uz popust. Konačno, kapitulirala sam i nakon što platim, stižem do busa koji je krcat u donjem dijelu, jer je gornji dio otvoren, a kiša i dalje lije i padat će za cijelog mog boravka na otoku. Nema sad odustajanja,  računam, što je, tu je.  Stojim u pretrpanom busu s otvorenim prvim vratima. Usput rečeno nemam gdje uključiti slušalice koje objašnjavaju turu. Dosadno mi je. Unatoč dosadi, ne pada mi napamet izaći na nekoj od destinacija ture, jer čekati sljedeći bus pod kišnim i vjetrovitim nebom, tog dana nije bilo opcija, ni moja niti drugih putnika u busu. Dosadu kratim razgovorom s vozačem. Svaki naš razgovor iniciram ja  i to pitanjem kad ćemo stići u luku polaska. Dok on svaki put strpljivo odgovara na moje jedno te isto pitanje,  usput saznajem da je umirovljeni Nizozemac da se preselio na Gozo sa suprugom. Priča mi o zanimljivosti  otoka, smještenom otprilike 6 km sjeverozapadno od Malte. Glavno otočko naselje je Victoria.  Gozo nazivaju odmilja i Kalipsinim otokom. U blizini plaže Ramla nalazi se pećina za koju se vjeruje da je u njoj Kalipsa držala sedam godina zatočenog Odiseja.

Jedna od glavnih znamenitosti otoka bio je poznati Azurni luk,  koji se uzdisao 50 metara  iznad mora tvoreći svojevrsni prozor s pogledom. No isti se u ožujku 2017. godine urušio u more nakon jakih oluja. Pročitala sam da su istraživanja pokazala da je erozija za ovaj slučaj bila neupitna.

Uz brojne plaže i predivnu prirodu  otok je domaćin i najstarijih građevina na svijetu, poput hrama Gagantija starog gotovo 6.000 godina.

Nakon tri sata kruženja otokom, kišnim putešestvijama u busu, stigao je kraj, i napokon sam dočekala hop off iz busa.  Hvatam trajekt i nakon samo dvadesetak minuta vožnje u Ċirkewwau me zatiče sunce, lovim bus za Vallettu  i opet se potvrđuje ona da „uvijek poslije kiše, dolazi sunce“.

Nemam problema s komunikacijom, što je očito i iz mog razgovora s vozačem busa. Šalu na stranu, općenito na Malti su ljudi  otvoreni i spremni na razgovor i pomoć. Doduše, neće imati problema s razumijevanjem i mene, djevojka koja će mi se pridružiti na zadnjem sjedalu autobusa na povratku iz luke Ċirkewwa prema Valletti. Nakon ukrcaja u bus, snimila sam suputnike oko sebe, u rangu onog na godišnjem watching people i zaključujem  svi su redom simpatični stranici i svi pričaju meni nerazumljivim jezikom. Mentalni zen polako me preuzeo. U to mi zazvoni mobitel. S druge strane linije čujem poznati  glas. Na liniji je prijateljica. Prilika je to da se ispričamo i na Malti, zahvaljujući nepostojećem roamingu. Zanemarimo činjenicu da se čujemo na  dnevnoj bazi kad smo u Hrvatskoj.  U busu prevrnemo po stoti put pitanja života, ovog puta detaljnije – pravde i nepravde, što volimo i ne volimo?, tko nas živcira?, tko je zločest?, tko je fake? itd. Studiozna osobna ispovijest, svoje vrhunce je dosegnula, taman kada mi se na praznom sjedalu do mog  pridružila nepoznata djevojka. Nehotice, ni kriva ni dužna,  svjedočila je ispovijesti. I tek što sam razgovor završila, obraća mi se s pitanjem na tečnom hrvatskom – da li znam koja je stanica najbliža centru grada? Rekoh joj: oprostite, vi pričate hrvatski? – malo mi je neugodno nakon svega što sam ispovjedila prijateljici. Posramila sam se. Ali priču skrećemo na nju –  iz okolice je Zagreba, turistički je djelatnik i na Maltu je stigla zbog dečka, iskreno mi govori. Došla je kaže da se nekad u životu ne bi pitala, zašto nije probala?  – bodrim je u njenom pothvatu, jer za isti/sličan čin sama nemam hrabrosti. Službeni jezici na otoku su malteški i engleski jezik, dok malteški ima status nacionalnog jezika i jedan je od službenih jezika Europske unije. Malteški jezik pripada skupini semitskih jezika.

Treći naseljeni malteški otok Comino poznat po tirkiznoj plaži znanoj kao Plava laguna nisam posjetila, jer je sezona kupanja bila daleko iza mene. I Popajevo selo poznatu kulisu istoimenog filma, ostavljam za posjet nekom drugom prilikom.  Uostalom, kažu da nešto treba ostaviti i za ponovni povratak.

Na redu je posjet Mdini nekadašnjem glavnom gradu Malte. U Mdinu stižem busom, doduše iz drugog pokušaja. Prvi put nisam izašla iz busa na pravoj stanici. Kad sam se raspitivala na info štandu autobusnog kolodvora o stajalištu busa koji vozi do Mdine usput sam pitala ime stanice na kojoj moram izaći.  Službenica mi je na pitanje o imenu stanice odgovorila zadnja stanica. Zadnja stanica za mene je ipak pokazalo se  preširok pojam. Tek nakon što sam u busu ostala sama, shvatila sam da sam promašila zadnju stanicu. Doduše ni vozač me nije upozorio da moram iz busa.

Ne uzrujavam se, bus se vraća u Vallettu računam bit će u krajnjem slučaju kao u onoj „Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba“ ili u mom slučaj „Ivona u Vallettu, Ivona iz Vallatte“. Na povratku prema Valletti sam opreznija,  nakon samo jedne stanice, shvatila sam što se računa kao zadnja i tu izašla i eto me uz malu šetnju u Mdini.

Mdina je strateški smještena u središnjem dijelu Malte, na jednom od najviših točaka otoka i s maksimilanom udaljenosti od mora. Ime grada potječe od arpske riječi koja znači gradsko središe opasano zidinama. Srednjovjekovni je grad, opasan zidinama sa središnjim gradskim vratima kroz koje se ulazi u grad. Gradom dominira katedrala svetog Pavla, a grad je prožet nizom uskih  uličica koje opasuju kamena pročelja zgrada/kuća. Danas u gradu živi svega tristotinjak stanovnika i to su uglavnom nasljednici nekadašnjih malteških patricijskih obitelji. Tepaju joj da je tihi grad, možda je i nekad bio, no moj dojam je nešto drugačiji, jer me u gradu zatiču  turisti s kruzera pa ništa od doživljaja tihog grada. U gradu je i niz ugostiteljskih sadržaja u kojima je moguće pronaći predah.

Posjećujem i preko puta Vallette smještenu Silemu. Do Sileme stižem mini trajektom. I upravo iz Sileme puca divan vidikovac na zidine Vallette i jednu od prepoznatljivih vizura grada s razglednica. Vizurama Sileme pak dominiraju neboderi, hoteli, barovi, a tu je smješten i veliki shopping mall kažu najveći na Malti. Krasi je i tri kilometarska duga šetnica uz obalu, a i divna plaža.

Jedna od malteških ljepota je mjesto poznato kao Three cities koje uključuje tri povijesna mjesta tipične malteške arhitekture i to Cospicuau, Vittoriosu i Sengleu. Uz najluksuznije jahte u luci dio vizura Three citiesa je i tipičan drveni malteški ribarski brodić luzzu – najčešće obojan u žutu, plavu i crvenu boju sa iscrtanim očima boga Osirisa koje kažu  štite od zla. Danas se brod koristi sve više u turističke svrhe pa je osim redovnom trajektnom linijom iz Vallette kojom ja stižem do Citiesa moguće uz lokalce s brodom luzzu doveslati do Three Citiesa.

Na Malti se i dobro jede. Lokalna kuhinja je kombinacija  tradicije i utjecaja brojnih osvajača koji su poharali kroz povijest otok. Jedna od prepoznatljivih malteških slastica ili slanaca je kolačić pastizzi sa sirom sa kojim sam redovno započinjala dan, najsličniji  je našem bureku (piti!?) sa sirom.

Svemu što je lijepo, brzo dođe kraj tako i mom boravku na Malti. U svakodnevnicu Zagreba vraćam se istom rutom, samo suprotnim redoslijedom putovanja i to busom do zračne luke u Valletti pa letim do Rima i Venecije te kombijem do Zagreba. Na  putešestvije Maltom uputila sam namjerno sama, opet, želeći si po zna koji put potvrditi onu „tko može sam sa sobom, može sa svima“, ali i onu da putujući postajemo ljudi širih vidika i pogleda, a time uvjerena sam indirektno bolji i tolerantniji ljudi i prema sebi i prema drugima.

I  za kraj kako bi to rekla velika djevojčica Anna Frank „Uspomene mi  znače više od haljina.“

Čitamo se uskoro … s pričom iz najmanje republike u Europi, prema Leksikonu država svijeta.

                                                                                      Putopis napisala: Ivona Bačelić Grgić

P.S. Ukoliko želite pročitati moje ukoričene putopise – knjigu Samo za taj osjećaj – možete naručiti – na mail: ibacelic@gmail.com, a osim na stranici mojih dragih Putoholičara pratiti me možete i na mom blogu svaštari Just for this feeling https://justforthisfeeling.wordpress.com/