Ines nas vodi na sunčani jug Švedske. Što sve nudi i što možete vidjeti u Malmu, pročitajte u nastavku.

U Malmö dolazimo iz Danske preko Oresundskog mosta. To je najduži most na svijetu koji spaja dvije države te najduži kombinirani most-tunel u Europi. Ideja da ga prelazim bila mi je možda atraktivnija nego sama destinacija do koje vodi. Osim otvorenog mora, s mosta se vidi najveća švedska vjetroelektrana Lillgrund Wind Farm. Izgrađena je na moru i ima čak 48 turbina. Mnogima je prelazak mosta svakodnevna relacija za odlazak na posao i povratak kući, budući da je život u Malmu puno jeftiniji nego u Copenhagenu, gdje je zaposlen nemali broj Šveđana.

Po dolasku u grad pada lagana kiša. Na putu do apartmana gdje smo prijatelj i ja smješteni, prolazimo kraj vodotornja Sodervarn Tower, koji je još do prošle godine opskrbljivao cijeli grad vodom, kapacitetom od dva milijuna litara.

Nakon što se smjestimo, vraćamo se u grad i dolazimo na Lila Torg – „Mali trg“ koji se nalazi u starom dijelu grada, u samom centru. Oko njega su zgrade građene starom, tradicionalnom tehnikom sa vidljivim daskama na vanjskim zidovima. Područje se istovremeno doima seoski mirno i gradski užurbano. Prepuno je posjetitelja, pubova, uličnih svirača i cvijeća u svakom kutu.

Dan nam prolazi u šetnji gradom, a predvečer odlazimo u Irski pub Fagans, jedno od najpopularnijih mjesta u gradu, ali prilično prazno budući da je radni dan. Tamo provodimo večer te po prvi puta otkako je počelo naše putovanja ne moramo gledati na sat i možemo se zadržati koliko god želimo. Mrak ovdje pada kasno, tek oko ponoći, kada krećemo polako prema stanu. Gradom voze zeleni gradski autobusi, no mi do stana idemo pješice jer usprkos umoru želimo istražiti što više uličica i osjetiti noćni gradski ritam.

Sljedećeg nas dana iznenadi temperatura od čak 28 stupnjeva, što je za kasno proljeće i u usporedbi s temperaturom u Hrvatskoj zaista mnogo. Odlazimo vidjeti Malmö dvorac, sagrađen u 15. stoljeću. Dio dvorca je nekada bio zatvor, a danas je kompleks muzeja koji sadrži Gradski muzej, Dvoranu Vitezova, Prirodoslovni muzej te mali aquarium namijenjen prije svega djeci. Ispred kompleksa se nalaze ribarnica i knjižnica.

Dvorac okružuje Park Kungsparken u čijem je središtu velika željezna fontana. Uz rub parka smješteno je nekoliko zapuštenih grobova iz razloga kojeg nismo uspjeli saznati, kao i ogromna vjetrenjača.

Malmö krase mnogobrojne skulpture razmještene po cijelom gradu. Uz most Davidshallsbron u centru grada nalazi se skulptura Funny Shoe Bridge, a sastoji se od 19 pari cipela koje su pripadale poznatim švedskim umjetnicima. Načinjena je 1985. godine u spomen otvorenja prve pješačke shopping ulice u gradu.

Druga vrlo poznata je šarena skulptura Spectral Self Container koja se sastoji od dva međusobno slična dijela. Izradila ju je švedska umjetnica Matti Kallioinen kao pobjednica natječaja za umjetničku dekoraciju grada prije nekoliko godina.

Neizostavan je u ovom gradu ogroman, futurističkim stilom građen neboder Turning Torso. Šetnja iz centra grada do njega je poduža, najprije naseljenim dijelom, a potom obalom uz Oresundski zaljev i mnogobrojne mostiće.

Turning Torso je najveći neboder u Skandinaviji i druga po redu najveća stambena zgrada u Europi. Visok je 190 metara i ima 54 kata. Nevjerojatna spiralna gradnja izaziva u promatraču potrebu da ga promatra satima. Nažalost nije dopušteno popeti se na vrh i iskusiti pogled koji bi, bez sumnje, bio veličanstven.

Putem natrag do centra grada Igor i ja jedemo sendviče koje smo kupili u dućanu, te se odjednom pored nas pojave dvije patke – vjerojatno iz nekog obližnjeg parka. Bacim im komadić kruha ni ne sluteći da će nas te patke pratiti gotovo cijelim putem do grada. Premda se pomalo brinem za njihovu sigurnost, ne pokušavam ih zaustaviti. U gradu primjećujemo i druge patke te zaključujem da im je ta ruta vjerojatno poznatija nego nama i u slučaju da se izgubimo, mi bismo trebali slijediti njih.

Svako mjesto ima i svoju mračnu stranu, a ono što primjećujemo ovdje su talozi i nakupine smeća posvuda po gradu. Ulice u centru grada izgledaju kao da nisu oprane tjednima, stolovi na terasama gotovo svih kafića puni su prašine i pepela, smeće se nalazi u svakom kutu i zakutku. Ne znam je li u pitanju pravilo ili iznimka, ali kroz nekoliko dana našega boravka Malmö je ostavio dojam najprljavijeg grada kojeg sam ikada posjetila.

Odlazimo ponovo u jedan od pubova i pijem švedski cider od kruške, ovoga puta Rekorderlig. Puno su slađi od engleskih, pa čak i onih koji se mogu probati na našim prostorima.

Narednog dana se zaustavljamo u prekrasnom bohemskom kafiću Condeco, s pogledom na kanal. Na terasi kafića je nerijetki prizor da galebovi i vrane uzimaju hranu ljudima iz tanjura te veselo i sa „Nisam ja“ stavom odlete noseći ju u kljunu, a najveći provokatori među njima ju čak nesmetano konzumiraju na tom istom stolu pred očima razjarenih gostiju – odnosno čim isti na sekundu skrenu pogled. Većinu ljudi to uznemiruje te nastaje panika, no nama je beskrajno simpatično i smiješno.

Čini se da ptice vladaju ovim gradom.

Kasnije idemo do Tvornice čokolade – Malmö Chokoladfabrik. U njoj se proizvode i prodaju razne vrste čokolade s visokim postotkom kakaa, a također postoji i Muzej čokolade s besplatnim degustacijama. Tvornica je posebna po tome što u svojim proizvodima ne sadrži orašasto voće niti gluten.

Za ljubitelje umjetnosti tu je Malmö Opera u kojoj se prikazuju opere, mjuzikli, baleti i drame, no cijene su im prilično visoke i potrebno je ulaznice kupiti na vrijeme.

Suveniri u Malmu su šarene klompe i konjići, tzv. Dala horse, koji su dobili naziv po regiji Dalarna. Nekada su to bile igračke, a danas su gradski simbol. Svojim bojama i dizajnom pomalo podsjećaju na licitar.

Premda je Malmö treći po veličini grad u Švedskoj i kao takav relativno velik, moguće ga je obići u relativno kratkom vremenu. Nekoliko dana je sasvim dovoljno za posjetiti sve poznate i manje poznate gradske znamenitosti i atrakcije, osobito ako vam je vremenska prognoza naklonjena kao što je nama bila. Nismo osjetili švedsku hladnoću niti metaforički, premda nismo niti upoznali puno lokalaca kao što je to slučaj u drugim zemljama. Malmö može ponuditi trunku skandinavskog duha, ali nije dovoljno reprezentativan za kompletan doživljaj Švedske. Ono što mu daje poseban šarm su detalji, sitnice koje otkrijete neplanirajući, tamo gdje ih najmanje očekujete.

Kao što to, uostalom, radi i život.

Ines Ignjačić