Sjedim u dnevnoj sobi svoga stana i gledam kroz prozor kišu kako zalijeva trešnjevačke ulice. Točno je deseti dan od povratka sa Maldiva. Točno deseti dan moje depresije nakon povratka. Strastveni sam putoholičar, obišla sam dosta zemalja, ali nikad mi se nije desilo ovako nešto. Da li sam napokon pronašla svoje sretno mjesto na zemlji?
Ajmo ispočetka. Nisam nikad ni uzimala Maldive kao destinaciju u obzir. Učinili su mi se snobovski skupi i dosadni. Sad samu sebe prezirem što sam donijela mišljenje na temelju ničega. Stavila sam oglas na stranicu Putoholičara pod rubriku Tražim suputnika i upoznala njih dvije – kraljice. Jedina ispravna riječ koja ih opisuje. Slušam od puno poznatih ljudi da bi rado išli svugdje, ali na kraju nikad ne odu jer nemaju s kim. Zato su se naši dragi osnivači stranice Iva i Branko dosjetili kako doći na kraj našim mukama. Moj oglas je glasio doslovno ovako: Imam godišnji tad i tad i išla bi bilo gdje van kontinenta. Godine mi nisu bitne. Bitno da ste veseljak kao ja. Par tjedana rješavanja logistike oko Katara te kud dalje i eto nas na Maafushiju. Jednom od većih lokalnih otoka.
Maldivi su inače jedna od strožih muslimanskih zemalja, ali i jedna od najsigurnijih. Odluka je pala na Maafushi koji mi se učinio otokom sa najviše sadržaja s obzirom da smo osuđene biti na istom mjestu 10 dana.
Otok je veoma malen. U dvadesetak minuta ga obiđete uzduž i poprijeko. Ima mnoštvo plaža no samo jedna je bikini plaža na kojoj kako joj i ime kaže – možete biti u badiću. Na ostalim plažama poštujete njihovu tradiciju i kupate se kompletno pokriveni.
Noćni život uključuje okupljanje uz rivu gdje je svaku večer glazba uživo, kino na plaži, ples, roštilj, noćno pecanje ili noćno ronjenje. Alkohol nije dopušten nigdje osim na privatnim resort otocima. No postoji safari boat udaljen par minuta od obale na kojem možete popiti pifkana ili koktel. Ali na samom otoku ne.
Moram vam priznat da nisam bila puno u doticaju sa muslimanskom kulturom, ali me osvojila. Ne znam kako drugačije opisati odnose sa ljudima osim da nije naglasak na izgledu kao u europskim zemljama nego vas ljudi stvarno slušaju i doživljavaju kao osobu.
Naša draga putoholičarka Suzana Serdar Lunić je u svom putopisu vrlo detaljno opisala otok pa predlažem da pročitate njen članak da se ne ponavljam, a ja ću vam pokušat prenijet svoj kratki doživljaj. Plaže su nezamislilo prekrasne, bijeli pijesak i tirkizno more, hlad stvaraju velike zelene palme koje se njišu iznad vas. Ugodnih 30 stupnjeva po danu. Navečer 5 manje. Mi smo isle tokom kišne sezone, bilo je nešto sitno kiše, ali zanemarivo. Mene su osvojili ljudi, lokalci, koji su u isto vrijeme moderni sa najnovijim mobitelima i tehnologijom, a opet žive u skladu sa prirodom i morem.
Prvu večer sjedimo na plaži te nam prilaze dvojica lokalaca nudeći izlete. Govore da su iz agencije Shadowpalm. Moje oči se zacakle od sreće. Vraćamo se par tjedana ranije u priču. Kada smo se deseteroumile između destinacija, iskočila mi je negdje slika osobe kako pluta u moru okružena morskim psima.
Meni kao ludom vodenjaku ne treba puno poticaja za tako nešto i na kraju je ta slika presudila u odabiru. A iza te slike stoji vrlo poznata lokalna agencija Shadowpalm za koju mi na Trip advisoru nije izbacilo nijednu lošu recenziju. To mi je odmah zapelo za oko jer u doba interneta gdje svako piše što misli i ne misli – oni imaju aposlutno pozitivne recenzije. A slike su im vrhunske. Što podvodne, što dron.
I tako mi sa njima svaki dan isle na izlete. Probala sam stvari koje u životu nisam, kupanje sa morskim psima, plivanje sa kitopsinom te kornjačama, potraga za Nemom koji se skriva među koraljima blizu jednog otoka, plivanje sa jatom dupina te piknik sa sand banku – pješčanom sprudu usred oceana i meni najdraže iskustvo – druženje sa ražama u plićaku.
Upoznale smo puno divnih ljudi, neke smo i zaručili zadnji dan. Naučile smo se cjenkati za doslovno sve. Probale smo spavanje na podu aerodroma, spavale u hotelu doslovno 5 metara od jedinog zatvora u državi, najele se banana breada za cijeli život I došle doma glave pune uspomena i srca punog novih emocija. Maldivi zakon ste I jedva čekam ubrzo povratak.
“Vjerojatno će vam prvo na pamet pasti pitanje koliko ovaj raj košta. Put i smještaj smo platile 6000 kn po osobi Hrana je jeftina, u svakom restoranu u kojem smo jele su cijene bile oko 40ak kuna za jelo tipa tuna sa žara, prilog i salata, lokalne ribe ili piletina. Prirodni sokovi od manga, papaje, lubenice i sl.su od 15 – 30 kn. Izleti su od 25 – 100 dolara. Ovaj izlet koji uključuje ronjenje sa pesekima i još 4 stajališta je 50 dolara i uključuje ručak. Postoji par lokalnih dućana sa namirnicama gdje možete vrlo povoljno nabaviti voće i povrće. Imaju najfiniju pekaru na sredini otoka u kojoj sam doslovno svaki dan uzimala banana bread za 10 kuna. I ogroman je, taman za dvije osobe. Ležaljke na bikini plaži su besplatne. Trajekt od aerodroma do Maafushija je par dolara, a ako idete petkom koji je njihov sveti dan – trajekata nema pa morate uzet speed boat za 20 dolara. Kofere neće morati vući sami po pijesku. Osoblje hotela će ih vrlo rado odnijeti za vas. Na otoku postoji ambulanta u kojoj za par minuta napravite pcr test po cijeni 50 – 70 dolara. Suveniri su jeftini i podrazumijevaju cjenkanje. Al uz to sve – usluga je vrhunska. Nisu naporni, nisu pasivni. Taman kako treba. Sve možete plaćati u dolarima, nema potrebe za mijenjanjem dolara u rufije. Kartice su u većini restorana i dućana prihvaćene, ali pripremite sitne dolare za napojnice jer su stvarno zaslužili.
Stavila sam već novi oglas za zimske mjesece pa ako se vidite u ovom malom raju – pridružite mi se slobodno. Budžet vam neće stradati jer su za neko divno čudo – Maldivi jeftini. Izleti, hrana, trajekti, najfiniji cjeđeni sokovi koje ćete u životu piti pa i sam shopping haljina i badića te smještaj u hotelu.
Hvala mr.Eeshaanu iz Shadowpalma što nam je omogućio da nam cijelo iskustvo od 10 dana ostane u najboljem sjećanju.
Hvala Sanji i Danijeli što su bile najbolje moguće suputnice s kojima čovjek može otići na put koji je uključivao puno avanture i puno puno smijeha. Već mi sad falite
Tekst: Ines von Gerl
Fotke:/Ines von Gerl/Sanja M./Danijela V./ @oceanholicmv/@shadowpalmtours