Nastavljamo afričku avanturu sa Magdalenom, u prvom djelu smo posjetili Kivumu, a danas nas vodi u dom gorila – Ruhengeri.
Ruhengeri je grad koji „leži“ u podnožju gorja Virunga koje unutar svojeg zelenila krije moju najdražu životinju – gorilu… Najveći je to grad sjevernog dijela Ruande, ujedno okružen vulkanima- Muhabura, Sabyinio, Gahinga, Bisoke i Karisimbi. Svi su impresivni, visoki preko 3.000 metara, a posebno se izdvaja Karisimbi, visok preko 4.500 metara. No, ono što ponovno krasi i ovaj grad su opet moja crna braća, koja su i u ovom gradu toliko ljubazna da je to nekad toliko teško za povjerovati.
Jednodnevni izlet u ovaj grad bio je sa mojom novom prijateljicom, imena Felicite. Ona je nastavnica u strukovnoj školi Otac Vjeko. Da ne bih išla sama, odlučila mi je praviti društvo, što je meni bilo super, jer, ona zna jezik, i puno će se lakše dogovoriti sa ljudima nego ja.
I tako smo krenule, u ranim jutarnjim satima, u svoju avanturu. Vožnja busom, koja je trajala neka 2 i pola sata je ponovno bila jako zabavna. Puno razgovora, međusobnih zezancija i novih poznanika. Dolaskom u Ruhengeri iznenadila sam se koliko je to (barem meni) malo mjesto…. Ipak sam, obzirom na ono što sam ranije čula očekivala nešto puno veće. No, nije.
Nakon pogleda na vulkane i gorje Virunga, uslijedila je potraga za kavom i hranom, a nakon toga i za nekime tko zna kako što bliže doći vulkanima. Naravno da je prva osoba koju je Felicite pitala, bila spremna pomoći, ali nije znala kako. I tako, nakon nekoliko ljudi uspjele smo doznati da moramo mijenjati prijevozna sredstva (veliki bus do grada, pa mini bus, pa moto taxi, pa pješice). Uglavnom, stigle smo u selo u kome počinje potraga za Kong Kongom.
Znatiželjni pogledi ljudi koji tu žive, i par dječaka i njihov ujak koji su odlučili da se druže sa nama, sve nam objasne i pokažu. Bila je to zanimljiva šetnja kroz šumu. Često se sa nostalgijom sjetim tog susreta, jer mi jedan dječak i danas piše: o sebi i svojoj sudbini sa bolesnom majkom, o gorilama, i nemogućnošću školovanja zbog nedostatka novca. Ali me toliko razveseli jer, očito nisu svi turisti samo „obični“ prolaznici. Punih 45 minuta oni su sa nama šetali i objašnjavali nam, bez da su tražili nešto zauzvrat. Pitam se – koliko bi mi bili spremni napraviti za njih da je situacija suprotna?
Uglavnom, dojmovi su ponovno pozitivni. Ruhengeri, grad sa širokim i čistim ulicama, divnim ljudima, prekrasnim pogledom na vulkane i sa svojim kraljem-planinskim gorilom je svakako mjesto koje u Ruandi treba posjetiti.
Magdalena Mišković
