Lutanja Južnom Amerikom

Ivan nas vodi kroz Ekvador pa zatim u zemlju Pabla Escobara – Kolumbiju, a na kraju će nam ispričati koliko je opasna Venezuela.

Nakon lutanja Centralnom Amerikom put nas je odveo prema Ekvadoru, Kolumbiji i Venezueli. Najbolja početna točka je Panama jer je najbolje povezana i sa Europom i sa Južnom Amerikom.

Prva stanica bio nam je Quito u Ekvadoru. Pri izlasku iz aviona i nedostatku kisika u zraku znate da ste na velikoj nadmorskoj visini. I dobra je stvar imati prijatelje tamo da vam daju pravi lokalni uvid u zemlju. I kad ste već u Ekvadoru morate otići i na ekvator. Vozeći se po toj zemlji uvidjeli smo velike sličnosti sa nekim okolnim zemljama poput Perua. I to je jedina južnoamerička država koja koristi američki dolar kao službenu valutu.

Na ulici susrećete različita lica od potomaka Europljana do raznoraznih plemena tako da ih je teško svrstati u neku grupu. A kada iz Quito odlučite istraživati okolicu pripremite se na zavojite ceste, ali i predivne pejzaže.

Pripremite se i na raznovrsnu hranu. I kad sam pomislio da sam se napokon riješio riže i graha opet mi je završilo na pjatu kao neizostavni dio njihove kuhinje. Riža me još uvijek prati jer dok sam trenutno u Africi to je dio svakog obroka. Naravno u Ekvadoru ima i drugih delicija kojima naravno nisam zapamtio ime.

I nakon obećanja prijatelju napokon sam ga posjetio u Ekvadoru nakon punih 6 godina, a on je bio pravi domaćin. Nakon planinskih i krivudavih cesta i vječnog proljeća put nas vodi na karipski dio Kolumbije. It is Colombia, not Columbia kako vas domaćini isprave pri dolasku. Par dana smo proveli u Cartagena de Indias, turističkom mjestu koje više ima neki karipski štih nego južnoamerički. I kao razvikano turističko mjesto sve se nudi na ulici od prostitutki, izleta na crno do droge i to pogotovo kad noć padne i cruiseri napuste grad. I onda slijede paradoksi da policija hvata prodavače izleta na crno dok 2 metra od njih se prodaje droga. Vrućina, vlaga, gradske zidine, šareni grad pod UNESCO zaštitom je ostavio jako dobar dojam na nas i cca 2000 slika na memorijskoj kartici fotoaparata. I jedno mjesto koje treba posjetiti u tom gradu je Plaza de la Trinidad, boemska četvrt sa raznoraznim umjetnicima….

A sad ono o čemu slušam cijeli život, Medellin. Grad poznat po najjačem kartelu na svijetu i Pablu Escobaru i najljepšim ženama na svijetu. I sve je točno jer imate osjećaj kad hodate ulicom da ste na izboru za miss svijeta. Escobar je negativac i jedna velika mrlja koju kolumbijski narod želi zaboraviti, ali problem je kad te već tako etiketiraju i onda Amerikanac to dobro upakira i proda svijetu. Nismo mogli odoljeti pa smo obišli neke od Escobarovih rezidencija, a imao ih je samo 800. Do nekih nam je trebao skoro cijeli dan od voznje autobusom, brodom i na kraju jeepom. Znao se dobro sakriti, a izgubio je glavu zbog familije jer familija te čini ranjivim.

Iskusili smo i noćni život i nismo mogli vjerovati da toliko barova i restorana ima na toliko uskom području. Svakako Kolumbija je mjesto koje se treba posjetiti. Nekad nasilje na ulicama, a sada tako jedan dobar šarm.

Iz neke sigurnosti sada idemo na najopasnije mjesto na svijetu. Venezuela je doslovno pakao na zemlji. To se dalo naslutiti u avionu jer je bilo desetak putnika prema Caracasu. I svi su nas pitali jesmo li normalni. Ja se nadam da jesmo.

Na aerodromu prazan parking i naš čovjek u Caracasu koji nam jamči sigurnost. Došao je po nas s autom koje je neupadljivo, tamnih stakala i raspada se. Rekao nam je da ne gledamo i ne obraćamo se nikome na aerodromu pa smo znali da je situacija ozbiljna. Ulazak u Caracas kroz favele, crveno na semaforu i naravno ne stajemo da nas netko ne opljačka, a to može čak biti i policija. Ako vas i opljačkaju to je čak i najbolje što vam se može dogoditi od raznoraznih scenarija. Djeca koja umiru od gladi te ljudi koji kopaju ostatke smeća po putu su prava slika ove zemlje što leži na nafti i gdje je gorivo skoro besplatno. I kraj ovoj njihovoj tragediji se ne nazire, a mi smo jedva dočekali let za Hrvatsku s aerodroma na kojem nema struje. Na odlasku su nas pregledali triput i olakšanje kad je avion uzletio s piste.