
Znate onaj osjećaj kada vam srce zadrhti na najjače..Kada vam osmijeh ne silazi s lica i svijet najednom postane ružičast?
Tekst i fotke – Romina Cingulin
Instagram – romy__zg
Ne,niste se zaljubili. Samo ste sletjeli u Kolumbiju!
Nama putoholičarima skoro svaki izlazak iz aviona izgleda ovako nekako ali ovoga puta dogodila se prava čarolija. Odmah na početku sam znala da će ovo putovanje biti nezaboravno.
Južna Amerika dugo je bila na popisu želja i nekako se uvijek činila nedostižnom,ali kada nam se ukazala prilika da je na dva tjedna posjetimo trebala nam je ravno jedna sekunda da kažemo-„idemo!“
Ovog puta odlučile smo se prepustiti u ruke agencije da bi čim više mogle uživati u svemu što ova predivna zemlja nudi,onako bez brige i pameti i previše organiziranja. Bilo je puno negativnih komentara i pitanja prije našeg polaska,najviše vezanih uz neke strahove,sigurnost i lošu reputaciju koju Kolumbija ima. „Zašto baš tamo..opasno je..pljačke..otmice..droga..“
Ja sam umjesto toga čula- prelijepa priroda..divan jezik..latino ritmovi,hladni kokteli i karipsko more..naravno,uz malenu dozu opasnosti i znatiželje koja mi nikad neda mira.
„Ljudi,previše gledate serije o Escobaru,Kolumbija je sigurno puno više od toga“. Naravno,bila sam u pravu.
Autobusom smo se iz Zagreba uputili za Budimpeštu iz koje smo imali rani KLM-ov let za Bogotu s presjedanjem u Amsterdamu. Dug let kratili smo filmovima,igrama,smijehom i alkoholom a kad pored sebe imaš ljude iz grupe koji će ti uskoro postati jako dobri prijatelji bolji početak putovanja nemožeš tražiti!
U Bogoti nas je dočekao naš dragi vodič Boško za kojeg nemam dovoljno riječi hvale. Uz njega i sve naše lokalne vodiče na destinacijama ova avantura je prošla glatko i bez problema, s puno ljubavi prema svom poslu potrudili su se oko svake sitnice i strpljivo odgovarali na moje standardno sto i jedno pitanje dnevno. Stvarno smo imali veliku sreću i dužni smo mu jedno veliko hvala!
Prva postaja bila je hotel RADISSON METROTEL BOGOTA u kojem je osoblje preljubazno,sobe su prostrane a doručak famozan. Neki su čak iskoristili teretanu i saunu dok su ostali trenirali dizanje čaše na terasi hotela. Kako i nebi kad su kokteli u Kolumbiji priča za sebe.
U blizini hotela nalaze se shopping centri,kafići i restorani,četvrt je veoma sigurna a popularna Zona Rosa i Zona T gdje smo tulumarili svaku noć samo je 10 minuta udaljena od hotela.
Nakon što smo uz nabavili sim kartice i promijenili novac u pesose napokon je došlo vrijeme da nazdravimo početku naše avanture. „Eeej,ali mi smo u Kolumbiji!“-bila je rečenica koju smo često s oduševljenjem izgovarali tih dana.
Ljudi tamo baš i ne pričaju engleski jer ga nažalost nemaju priliku učiti u školama,ali nije ni važno jer su divni i ljubazni tako da ćete se sigurno već nekako sporazumijeti. Toliko su sretni i zahvalni što ste došli izdaleka posjetiti baš njihovu zemlju,i to onako bez skrivenih motiva i lažnih osmijeha da bi na vama zaradili. To me baš oduševilo i koristila sam svaku priliku vježbati svoj španjolski s lokalcima a usput i saznati puno zanimljivosti o pojedinim mjestima.
U ta dva tjedna neki od nas su naučili osnove jezika,a neki su usavršili isključivo naručivanje pića i davanje komplimenata tamošnjim ženama koje su moram priznati zaista prekrasne.
Kolumbija je na popisu najsretnijih zemalja na svijetu. A kako i neće biti kada slušaju tako dobru glazbu, osvajaju zaraznim smijehom i opušteno uživaju u malim stvarima. Zaljubljenici su u svoju zemlju,nogomet i žene. Himna se pušta dva puta dnevno na radiju i televiziji jer tako nalaže zakon a uživaju i u 18 nacionalnih praznika godišnje. Kolumbija je također i dom drugog najvećeg karnevala u Južnoj Americi,onog u Shakirinoj Barranquilli. I mi smo nekako odmah poželjeli tamo živjeti.
Nego,krenimo mi s našim obilascima.
BOGOTA je glavni i najveći grad u Kolumbiji. Okružena dvjema najvišim točkama- Monserrate i Guadalupe dom je 11 milijuna ljudi. Ovaj grad je odlična početna lokacija za istraživanje koja nudi povijest i kulturu ali i dobru zabavu.
Obično ljude dočekuje kišom,maglom i hladnoćom ali nas je počastila suncem svakoga dana što je bilo veoma važno pošto smo razgled započeli brdom MONSERRATE koje kulminira na 3152 metra nadmorske visine i s kojeg se pruža predivan pogled na grad. Do njega možete pješke ili uspinjačom a kada stignete gore osvježiti se možete cijeđenim sokovima ili probati čaj od koke koji se na ovim visinama itekako preporuča. Listovi koke koriste se kao blagi stimulans i medicinska terapija za suzbijanje bolova i mučnine u regijama Anda.
Gore se nalazi i Capilla De Nuestra Senora de Montserrat,bazilika i svetište iz 1920.godine u kojoj možete vidjeti crnu Gospu iz Montserrata,prošetati okolnim vrtovima ili kupiti neki ručno rađeni suvenir na okolnim štandovima.
Uz jako lupanje srca i lagane nesvijestice,što od visine što od jet lag-a uputili smo se na najljepši i najveći trg u Bogoti-PLAZU DE BOLIVAR. Usput smo svratili i do Instituta Caro y Cuervo –edukativnog centra specijaliziranog za španjolsku književnost s fokusom na promicanje čitanja u Kolumbiji. Već sam se zamislila kako u šarenoj haljini s knjigom u ruci uživam u ovom prelijepom vrtu. Onako baš kao iz sapunica.
Plaza de Bolivar živahno je mjesto svih okupljanja gdje će vam dok ćete pokušavati vidjeti glavnu katedralu i nacionalni parlament pažnju odvlačiti ulični umjetnici, ljame s kojima se možete slikati, prodavači nogometnih dresova, hrana koja odlično miriše i voće koje izgleda kao nijedno do sad. Uff,vrijeme je za ručak! Isprobali smo tradicionalno jelo AJIACO (juha od piletine,krumpira i kukuruza) u preslatkom restoranu u blizini trga „La Puerta de la Tradicion“.
U centru grada možete razgledati i muzej kolumbijskog umjetnika Fernanda Botera kao i popularni Muzej zlata (Museo del Oro) u kojem je izloženo oko 34.000 zlatnih predmeta.
Ovaj zanimljiv dan završili smo žvakanjem lišća koke u komuni Koripampa/Embajada de la Coca u šarenoj četvrti LA CANDELARIA. Degustirali smo sve živo-od čajeva,rakija,pive i kremica uz zanimljive priče naših vodiča. Moram priznati da smo tu noć svi spavali kao bebe. Blažena koka!
Iduće jutro probudili smo se odmorni i raspoloženi za jedno duhovno pročišćenje,tj posjet predivnoj GUATAVITA LAGUNI koja se nalazi nedaleko od Bogote. Ovaj prirodni rezervat okružen je prelijepim pejzažem a mi smo se oduševili jezerom na vrhu brda do kojeg smo se penjali uz stručno vodstvo drage gospođe koja nam je ispričala sve o povijesti,precima i legendama te nas navodila da se tih par sati povežemo s prirodom.
Jeste li ikada čuli za legendu o El Doradu? Nastala je upravo ovdje. Ova laguna bila je ceremonijalno mjesto na kojem su domoroci štovali božicu Chie. Poglavica Muisca Indijanaca stigao je na drvenoj splavi u Guatavitu natovaren zlatom prikupljenim od zajednice kako bi uronio i ostavio ga u vodi kao simbol žrtve i obožavanja. Glas je stigao do Španjolske i bilo je brojnih pokušaja da se isuši jezero kako bi došli do blaga,većina zlata je navodno završila u Španjolskoj a neki primjerci su trenutno izloženi u Muzeju zlata u Bogoti. S zlatom ili ne, laguna je predivna i pruža neki poseban mir.
Spustili smo se nazad do sela,hranili pse lutalice a onda i sami otišli na ručak u restoran „Triada“ gdje smo otkrili da je pivo Club Colombia pun pogodak i da naša omiljena Corona dolazi i u baby izdanju. Puno njihovih jela sadrži rižu,grah,avokado i pečenu bananu a tradicionalnih kolumbijskih AREPA (kukuruznih pogačica) ima čak 75 vrsta i proglašene su kulturnim naslijeđem.
Kao ljubitelj slanog nisam baš bila oduševljena činjenicom da je sva hrana više slatka nego slana ali to su eto nadoknadili svojom fascinantnom SLANOM KATEDRALOM u mjestu ZIPAQUIRA.
Voljeli vi crkve ili ne,ovdje nemožete reći ništa drugo nego -wow!
Ovo podzemno zdanje izgrađeno je u unutrašnjosti rudnika soli,na dubini od oko 200 metara a izdubile su je generacije rudara sredinom prošlog stoljeća. Impresivni svjetlosni efekti daju ovom arhitektonskom čudu još veću moć, a uz cijeli križni put i mise koje se održavaju svake nedjelje tamo se nalazi i suvenirnica lijepih skulptura od soli. Sad znamo zašto kažu da je ovo najneobičnija katolička crkva na svijetu!
Kako bi nastavili u „slanom“ tonu, odmorili smo u živahnom lokalnom baru „La Maria“ u Zipaquiri s tequilom i pokojim mojitom uz zvukove popularnog Malume te se glasno i sretno vratili u naš Metrotel a onda zna se-pravac u Zonu T prepunu kafića i klubova.
Neznam uopće odakle nam snage jer smo na ovome putovanju očito odlučili ne odmarati ali naš slobodan dan u Bogoti smo naumili provesti u šetnji najpoznatijim kvartom,već spomenutoj LA CANDELARIJI.
Grafiti..šareni kišobrani..buvljaci..galerije..zastave iz cijelog svijeta..glasna glazba i prodavači koji vam nude zaista svašta..To je to! Upijali smo atmosferu i svaki šareni kutak ,okinuli milion fotografija. Pauze su bile rezervirane za koktele uz nastupe uličnih plesača,tacose i zaista lude teme. Tog dana nasmijala sam se kao što već dugo nisam, s ljudima koje sam tek upoznala. A to i je bit ovakvih putovanja,zar ne?
Preporuka za „Santa Maria Cafe“ na šarmantnom malenom trgu CHORRO DE QUEVEDO gdje je prema predaji u 16.stoljeću osnovana Bogota, te restoran „Bernabe“ u kojem smo popili i pojeli sve što postoji dok su nas konobarice zbunjeno gledale jer se naša vriska orila cijelim kvartom. Pa jesmo li s Balkana ili ne?
S Bogotom smo se pozdravili onako pošteno,nazdravljajući za rođendan naše drage suputnice i prijateljice te uz live nastup fenomenalnog kolumbijskog benda u klubu 4-40 Music Hall.
A sada,s nestrpljenjem već iščekujemo našu drugu lokaciju. Naravno,nakon jutarnjeg pića u fancy boho restoranu „Malaflor“ jer negdje na svijetu je ipak cocktail hour. Jetro draga,izdrži!
S aerodroma El Dorado u Bogoti stižemo do MEDELLINA za otprilike sat vremena kompanijom Latam airlines,putem do smještaja hvatamo predivan zalazak sunca s pogledom na grad.
Četvrt El Poblado najbolje je i najsigurnije mjesto za boravak u Medellinu. Naš hotel EL POBLADO ALEJANDRIA oduševio nas je lokacijom,terasom gdje smo se družili i opuštali u jacuzzijima,slatkim vjevericama koje su nam pravile društvo na doručku i ljubaznim osobljem koje nam je uvijek bilo na usluzi.
El Poblado,park Lleras i Barrio Provenza četvrti su koje imaju odličnu ponudu barova,restorana i klubova a mi definitivno preporučamo noćni život u ovome gradu. Vjerujte,detaljno smo ga istražili! Preporuka za neke od njih- Teatro Victoria, Perro Negro, Vintrash,La House,Xpecta,Auhra Lounge,Rito club itd..
Iduće jutro započinjemo s razgledom MEDELLINA.
Nekada jedan od najopasnijih gradova na svijetu naporno je radio na promjeni tog lošeg imidža i definitivno u tome uspio-zaljubili smo se na prvu!
Očarao nas je ne samo ugodnom klimom,ukusnom hranom,muralima i šarenim ulicama nego i pozitivom,ludom energijom,ljubaznošću lokalaca i već spomenutim odličnim noćnim životom.
Godine 2013. Medellin je proglašen najinovativnijim gradom na svijetu.
Osim najpopularnije KOMUNE 13 možete posjetiti i PLAZA DE FERNANDO BOTERO ( trg posvećen kolumbijskom umjetniku koji je stvorio svoj prepoznatljivi stil „Boterismo“ s voluminoznom umjetnošću na kojem možete razgledati neke od njegovih skulptura)
Zatim Muzej moderne umjetnosti, Palacio Nacional,Muzej Antioquia, Park Pies Descalzos,Botanički vrt, Zoološki vrt, Aquarium i još mnogo toga.
Isprobali smo tradicionalno jelo BANDEJA PAISA ( grah,kobasica,jaje,banana i mljeveno meso) a potom to zalili pivom,probioticima i crnim ugljenom za svaki slučaj-onda vam je jasno na kakvome mjestu smo jeli,ali sve je to dio kolumbijskog šarma.
Ono što nas se najviše dojmilo u Medellinu je pogađate COMUNA 13. Ova četvrt je nekoć bila na jako lošem glasu,vođena nasilnim kartelima tijekom 80ih i 90ih godina na čelu s kraljem kokaina Pablom Escobarom.
Iako danas postoje mnoge „Escobarove ture“ na kojima možete razgledati njegovu kuću i grob (bez degustacije bijelog praha), stanovništvo koje želi zaboraviti bolnu prošlost grada gledaju na njh s neodobravanjem. Žele se fokusirati na budućnost i promijeniti lošu sliku svoje zemlje u svijetu.
Da se ne lažemo,u Kolumbiji i dalje ima puno kriminala i opasnih mjesta u koja ni lokalci ne zalaze nakon što padne mrak i droga se može nabaviti na svakome koraku ali eto neki bivši članovi zloglasnih bandi sada turistima prepričavaju sve iz prve ruke,a neki od njih rade kao vodiči.
Mnogobrojni projekti zajednice,niz pokretnih stepenica na otvorenom,metro i žičara pomogli su da se ovaj siromašni okrug pretvori u jednu od najpopularnijih i najšarenijih lokacija u gradu.
Medellin inače broji 16 komuna i 250 četvrti a samo u Komuni 13 živi oko 160.000 ljudi. Dobar uvid kako ljudi ovdje zapravo skromno žive mogli smo dobiti i iz zraka dok smo se vozili uspinjačom.
Šest setova stepenica koje olakšavaju razgled i općenito život u komuni prekriveni su muralima i grafitima,ukrašavaju zidove koji su nekoć bili izrešetani rupama od metaka. Djeca se igraju na ulicama,glazba je glasna,gužva je posvuda,ulični plesači su pretalentirani..a ljudi iako nemaju puno djeluju sretno i zahvalno te se s radošću druže s turistima.
Kolumbija je poznata po svojim slikovitim selima,a jedno od njih je GUATAPE. Nalazi se 75 kilometara od Medellina a prije nego smo istražili to šareno mjestašce posjetili smo jednu od najvažnijih turističkih atrakcija- EL PENOL DE GUATAPE,također poznat i kao “ La Piedra del Penol“.
Riječ je o monolitu visokom 220 metara a da bi došli do vrha trebate se popesti uz samo 700 stepenica. Proklinjemo i vjetar i vrućinu i sva ona pića od sinoć ali uspjevamo doći do kraja.
Ovo čudo prirode odakle se pruža panoramski pogled na akumulaciju površine 2200 hektara i koja se sastoji od nekoliko otoka u zelenim tonovima okruženim mirnim morem je zaista nevjerojatno!
Na samoj stijeni možete napraviti pauzu uz hladna pića i tipične slastice iz regije,a u podnožju Penola se također nalaze štandovi s hranom i suvenirnice.
Svoj uspon proslavili smo finom Micheladom-popularnim pićem u kojem se miješaju pivo,sok od limete ili manga i poslužuju u čaši obrubljenoj soli ili čilijem. Michelada je inače meksičko piće koje se najčešće radi sa sokom od rajčice ali ovo kolumbijsko mi je ipak nekako bolje sjelo.
Pogled je zaista nevjerojatan a priroda nestvarno lijepa. Kolumbija se inače može pohvaliti s čak 60 nacionalnih parkova od kojih je najpoznatiji NP Tayrona. Svjetski je rekorder i po broju endema-9100,a poznata je i po svom izvozu ruža i 4000 vrsti orhideja. U dolini Cocora pak rastu tzv.voštane palme,visoke i do 60 metara te su stoga najviše na svijetu. Rijeka Cano Cristales poznata je po svojim duginim bojama u koje se oboji od srpnja do studenog.
Colombia zaista ima sve-od planinskih vrhunaca do prašuma,a jedina jedržava u Južnoj Americi koja se može pohvaliti obalom na Pacifičkom oceanu ali i na Karipskom moru. Raj,zar ne?
A sada je vrijeme za eksploziju boja! Dobrodošli u GUATAPE.
Nalazi se na sjeverozapadu i prepoznatljiv je po šarenim kućama koje krase slike biljaka,životinja i detalja iz lokalne kulture. Jarko oslikani murali poznati su kao „zocalos“ i možete ih vidjeti na donjim dijelovima zgrada i kuća.
U šalici ukusne kolumbijske kave možete uživati na malom središnjem trgu PLAZA DE LOS ZOCALOS, poslušati ulične glazbenike,šetati po malim šarenim prodavaonicama a zatim se provozati gradom u preslatkim tuk tukovima.
Također možete istražiti malene otoke na akumulaciji Penol-Guatape vozeći se kajakom ili brodom.
Što god odabrali biti će odlično jer u ovome gradu ne možeš biti ništa drugo osim sretan!
Prije nego smo napustili Medellin vratili smo se još jednom sami u COMUNU 13. Toliko nas se dojmila. Plesali smo s lokalcima..nazdravljali s njima na bučnim ulicama jakim AGUARDIENTEOM (kolumbijska rakija)..jeli odličan street food..popeli se na sve vidikovce..divili se svoj toj umjetnosti dok sa svakog ugla netko dovikuje-„Que chimba parce!“
Teško je opisati kakvu vibru ovo mjesto ima,u jednome trenu sam pomislila koliko sam samo sretna što sam ovdje. Dok smo gledali zalazak sunca i djedica nam donosio najjeftinije pivo ikad iz svog mini kioska da ga popijemo na zidiću a baka sa štanda pored nas plešući blagoslivljala jer smo došli s drugog kraja svijeta poželjela sam ostati ovdje zauvijek.
Osjećali smo se ovdje i više nego dobrodošlo, srce zaista ovdje zaigra malo jače..naravno,u ritmu reggaetona.
Nakon ovako emotivnog dana došlo je vrijeme za još malo zabave. Simpatično osoblje našeg hotela dozvolilo mi je da sama napravim koktele i nakon puno smijeha na rooftopu s pogledom na cijeli Medellin uputili smo se osvojiti svaki klub koji postoji . Zabava je trajala cijelu noć i plesali smo kao da sutra ne postoji pomalo zaboravljajući da nas rano ujutro čeka let. Ali koga briga kada treba iskusiti sve čari Kolumbije. La Provenza,hvala ti na najboljem izlasku ovog putovanja-ispratila si nas sa stilom!
Netrebam ni reći kako smo „živahno“ izgledali na aerodromu čekajući let za Cartagenu ali važno da je naš vodič bio ponosan što smo svi na broju.
Nakon sat vremena leta stižemo na našu posljednju destinaciju. Smještamo se u hotel MONTERREY u samome srcu CARTAGENE s pogledom na sve rooftopove na kojima ćemo provesti preostalih nekoliko vrućih ljetnih noći.
Šetamo gradom da bi malo izvidjeli situaciju i nakon toplotnog udara odlučimo isprobati kolumbijski rum te malo chillati za promjenu na terasi našeg hotela. Taj odmor je trajao veoma kratko jer kad te uvečer iz grada počnu mamiti latino ritmovi,jednostavno oblačiš haljinu i izlaziš-jače je od tebe!
Idući dan rezerviran je za stručno vodstvo i obilazak jednog od najljepših kolonijalnih gradova Latinske Amerike. Nekada znan kao Cartagena de Indias, osnovana je 1533.godine. Zbog prelijepih šarenih zgrada,obale Karipskog mora i ritmova salse,Cartagena privlači najveći broj turista od svih kolumbijskih gradova. Pogađate,i cijene su više nego u drugim gradovima,poprilično je vruće i vlaga je velika ali ona ima poseban šarm koji vas osvaja na prvu!
Sa Cerro de la Popa promatrali smo cijeli grad a onda posjetili predivni samostan,klaustar i kapelicu CONVENTO DE NUESTRA SENORA DE LA CANDELARIA. Smještena je na vrhu brda do kojeg 2.veljače sveke godine mnoštvo vjernika dolazi na hodočašće u sklopu festivala slaveći Djevicu-Virgen de la Candelaria.
Uslijedio je uspon na EL CASTILLO DE SAN FELIPE DE BARAJAS- veličanstveni dvorac iz 17.stoljeća s kojeg se također pruža famozan pogled na Cartagenu.
Pauzu smo napravili na glavnom trgu SAN PEDRO CLAVER ispod blaženog ventilatora i uz odličan Cuba Libre koktel, dok su se neki cjenkali za kubanke koje nose kući a neki slikali s popularnim afro-kolumbijkama u tradicionalnim šarenim haljinama s voćem na glavi. Te divne dame zovu se PALENQUERAS i kulturni su simbol Cartagene. Zaplešite s njima, kupite voće koje prodaju i ostavite im koji pesos. Zahvaliti će vam se predivnim osmijehom koji je specifičan za prelijepe žene u ovome kraju.
Nakon što prošetate povijesnim središtem grada koje je okruženo drevnim zidinama, mjesto za ručak ili večeru potražite u živopisnoj boemskoj četvrti GETSEMANI a zalazak sunca obavezno pogledajte u popularnom „Cafe del Mar“.
Večeri smo provodili na terasi našeg autentičnog hotela a noći na mnogobrojnim rooftopovima po kojima je centar Cartagene poznat. Neki od njih su Mirador Gastro Bar, Townhouse, 51 Skybar, Buena Vida, Movich hotel..
Također,vrlo popularan među turistima je Havana cafe,Alquimico club ili ludi Chiva party bus koji glasno odjekuje cijelu noć.
Cartagena nudi i širok izbor smještaja uključujući ekonomične hostele,tradicionalne kolonijalne hotele i ekskluzivne boutique hotele a raznolikost restorana također je na zavidnoj razini-od food truckova, lokalnog street fooda-a pa sve do internacionalne kuhinje. Za svakoga po nešto.
A sada,Vamos a la playa!
Cartagena ima više od 5 otočnih kompleksa i više od 20 plaža na kojima možete uživati. PLAYA BOCAGRANDE je najbliža ali one najbolje se nalaze na otocima Rosario, Baru i San Bernardo.
Sa pristaništa Bodeguita krećemo na brzi brod koji će nas za 45 minuta odvesti do ISLAS ROSARIO a usput uživamo u panoramskom pogledu na zaljev Cartagene koji nekako podsjeća na Miami.
Plaže s bijelim pjeskom,tirkizno more i šank-to je sve što nam treba! Proveli smo opuštajuć dan uživajući u lijepoj prirodi,životinjicama, ukusnom ručku i latino ritmovima.
Otoci Rosario dio su prirodnog rezervata i poznati su po svom podvodnom svijetu što ih čini idealnom destinacijom za ronjenje i snorkeling. Također su odlični za obitelji s djecom jer je mirnija
plaža odvojena,obići se može i popularni Oceanarium a samo kratka vožnja brodom dijeli vas od ISLA BARU na kojem se možete družiti s delfinima,papigama i flamingosima.
Dok boravite u Cartageni, možete istražiti i PLAYA BLANCU do koje možete uberom,shuttle busom ili brzim brodom. Ponesite samo pun novčanik,vodu,šešire i kremu za sunčanje s faktorom milion jer ćete inače izgledati kao onaj jadni jastog koji je čest na meniju u ovim krajevima. Vjerujte,sunce je zaista opako a hlada u gradu i na plažama skoro pa i nema,osim ako udijelite bubreg u zamjenu za ležaljku i suncobran.
Preporuka za HYATT REGENCY HOTEL-ima savršen bazen s top pogledom gdje se možete rashladiti preko dana.
Mi smo na slobodan dan radije prošetali gradom, odgledali zanimljivo vjenčanje u crkvi San Pedro Claver na istoimenom trgu, poslušali ulične izvođače i počastili se odličnim ručkom u lokalnom restoranu kod živopisnog trga PLAZA DE LA TRINIDAD.
Uživali smo istražujući ulice Cartagene prepune šarenim kišobranima,zastavicama i art galerijama gdje lokalci piju rum,igraju domino,kartaju i komplimentiraju žene dok prolaze.
Nikako ne propustite svježe cijeđene sokove i prefino voće koje se prodaje gotovo svugdje dok odmarate u hladu parka BOLIVAR. Isprobajte lulo,guavu i guabanu.
Što se tiče shoppinga,u gradu možete pronaći mnogo suvenirnica i zlatarnica (Kolumbija je vodeći svjetski izvoznik smaragda,poznati su po svojoj kvaliteti i jarko zelenoj boji) a kao podsjetnik na vaše putovanje osim ruma,predivnih slika i nakita kući naravno možete ponijeti i kavu.
Kolumbija je treći najveći izvoznik kave na svijetu a popularne vrste su Supremo,Castillo,Juan Valdez i Huila. Ukupna površina plantaža kave u zemlji je 940.000 hektara a neke farme se nalaze na nadmorskoj visini i do 1950m. Bilo bi poželjno da posjetite neku od plantaža gdje ćete naučiti sve o procesu proizvodnje uz razne degustacije. Neka od mjesta koja nude razgled su Minca,Cocora Valley,Salento ili Manizales.
Kada naručite TINTO kavu,dobiti ćete nešto kao tursku kavu a uz nju se obično za doručak jedu čokoladni muffini,palačinke ili peciva s cimetom. Od kolumbijskih deserata izdvojila bih još i Tres leches kolač i Postre de natas.
Dok se vraćate „s rumbe“ (iz izlaska), ugrabite koju arepu,empanadu,tamales ili specifični kolumbijski Perro caliente (hot dog) a salsu osim u klubu možete zaplesati i na ulicama koje su veoma žive cijelu noć.
S tugom se pozdravljamo s divnom Cartagenom pomalo već svjesni da se naša avantura bliži kraju. Hvatamo let za Bogotu gdje ćemo provesti još jednu noć prije polaska kući.
Ukoliko ste na proputovanju Kolumbijom,osim spomenutih mjesta koje smo posjetili još bih predložila SANTA MARTU, AVIARIO NACIONAL DE COLOMBIA, Nacionalni park TAYRONA ,EL VALLE DE COCORA ,CALI i BARANQUILLU za vrijeme festivala.
Naš mali „maturalac“ morao je imati posljedice te smo se zadnji dan svi doslovno razboljeli i ugasili. Hotel nam je izgledao kao privatna ambulanta u kojoj smo međusobno razmijenjivali lijekove. Sva sreća uhvatilo nas je na kraju pa smo to nekako lakše podnijeli. Kupovina suvenira, još jedna šetnja gradom ,pokušaj zadnjeg večernjeg druženja ..i to je to..
Bogota nas je idućeg dana ispratila najljepše što je mogla i nakon dramatičnog leta nazad gdje smo se već pozdravili s životom došlo je vrijeme za oproštaj s grupom. Suze,zahvale i zagrljaji..nikome se ne ide kući. A kako i bi kada smo se tako dobro proveli.
Hvala onima koji su dodatno uljepšali ovo putovanje,znate koji ste J A najveće gracias Kolumbiji koja nas je tako divno ugostila.
Znate kako kažu- život je prekratak da budete išta drugo nego sretni. Zato se ljubite,volite i ne razmišljajte previše-pogotovo da li posjetiti ovu čarobnu destinaciju ili ne.
Samo krenite i pokušajte se ne zaljubiti-vjerujte,nemoguće je!
FOTOGALERIJA: