Kako je Liverpool postao turističko odredište

Lučki i industrijski grad do nedavno izgledom kao idealna kulisa za snimanje filmova o robovlasničkim vremenima ili počecima industrijske revolucije gdje lancima vezani Afrikanci pristižu ogromnim jedrenjacima u Europu. Ili mršavi i ispijeni radnici nabijeni u proizvodne kamene hale rade stojećki 14 i više sati.

Povijest Liverpoola ne nalazi se samo u muzejima, ona je velikim dijelom prisutna na ulicama. Pa kako je jedan sumoran grad iz kojeg je lokalno stanovništvo sredinom prošlog stoljeća emigriralo u velikom broju, postao turističko odredište? Iskoristivši svoju prošlost, ali ne na način kako to čine ostali gradovi. Liverpoolski oci iskoristili su građevine prošlih razdoblja i pretvorili ih u kulturna središta. Arihitektura industrijske revolucije inžinjerski je projekt kojeg odlikuje impozantnost i ostala je vrlo dobro sačuvana do danas i nisu trebala astronomska ulaganja u prenamjenu objekata. Liverpool je stvarno dobro iskoristio svoju titulu Europskog grada kulture još davne 1998. godine. Uložena sredstva u prenamjenu postojećih objekata donose prihod u turizmu koji prije tog nije bio značajna privredna grana grada i uglavnom je bio poznat samo po Beatlesima i navijačkim nogometnim skupinama.

Liverpoolski dokovi pušteni u funkciju 1846. godine, sagrađeni od željeza, cigle i kamena nisu nimalo izgubili svoju grandioznost pretvoreni u kulturne centre, muzeje i galerije. Lučki dokovi koji nose 42 imena zajedno s pristaništem Head bili su u 19 st. najsuvremenija luka na svijetu. S obzirom na povijest ljudske pomorske trgovine, to je stvarno značajna titula. Čak ako i zanemarimo britanske kriterije koji često neopravdano svojataju svjetski naj, ovdje smo blizu istine.

Sredinom 20 st. kada je tradicionalna industrijska proizvodnja zastarjela, a kontejnerski način prijevoza robe oduzeo skladištima funkciju, a još prije toga iščezla unosna trgovina robljem, stopa nezaposlenosti opet osvaja jedan naj. I desetljećima je bila visoka i Liverpool nije bio ugodno mjesto za život. Grad se počeo oporavljati tek 90-tih prošlog stoljeća.

Masovni turizam zbog ulaganja u kulturu, sport i baštinu donijeli su gradu reputaciju zbog koje je postao poželjna destinacija.

Muzeji i galerije

Prošećite se dokovima i dobit ćete dojam koja pomorska sila je grad nekad bio. No dokovi su i sadašnjost. Možete birati muzeje od koji se većina nalazi na The Royal Albert Dock, kompleksu zgrada i nekadašnjih skladišta. The Beatles Story, čija ulaznica košta 18 funti, nije na mene ostavio baš neki dojam. Sama postava izvedena je tipično školski, od početka do raspada grupe s puno teksta i fotografija, bez vizualnih efekata. Tekstovi pjesama na zidu i sl. Osobno, najzanimljivije su bile naočale Johna Lennona, sićušne s velikom dioptrijom. I fotografija kombija s kojim su išli na prve gaže u Hamburg, vrlo derutan kombi.

Većina muzeja ima besplatan ulaz. Tate Liverpool prepun zanimljivih eksponata (na fotografiji jedan), a Pomorski muzej kao i International Slavery Museum (Muzej ropstva) nisu baš moja sfera interesa pa iako je ulaz besplatan, ostali su za posjetu nekom drugom prilikom.

Anglikanska katedrala

Liverpoolska katedrala koja pripada anglikanskoj crkvi, stvarno je prekrasna. Ogromna je, peta po veličini na svijetu. Ulaz je besplatan. Naravno, osim suvenirnice u katedrali je i kafić u kojem se može jesti, a možete odmah i na wc.

Katedrala se nalazi usred parka prepunog nadgorbnih spomenika. Jedan do drugog, s imenima preminulih, epitafima i godinama. Okolo njih tipična parkovska dnevna atmosfera: šeću ljudi s psima, djeca se igraju s loptama, umirovljenici čitaju novine. Od nadgrobnih ploča napravljene staze i putevi, hoda se po imenima preminulih koji su napustili ovaj svijet i ne tako davno, prije 100 ili 70 godina.

Priznajem, osupnula sam se. Umarširala sam u katedralu i zgrabila prvog svećenika za ruku. Objasnio je da su tijela u većini prenešena na novo groblje, a nadgrobne ploče ostale su kao uspomena. Na moju primjedbu da su neke u funkciji građevinskog materijala, odgovorio je: “Ali, one i jesu od kamena, zar ne?” Što reći? Ništa, osim kako putovanja šire naše svjetonazore i ruše stereotipe.

S obzirom da sam stanovala u neposrednoj blizini, svaki dan sam prolazila parkom i polako se navikavala na simbiozu živog i mrtvog, ali moram priznati da nisam nikad sjela na klupu pročitati novine ili knjigu.

U Liverpoolu nalazi se i katolička prijestolnica Katedrala Krista Kralja. Gradnju su uglavnom financirali irski iseljenici iz SAD. Moderne arhitekture, ogromne površine započeta je 1928., dovršena 1967., ali stalno je u procesu renoviranja jer krov od početka nije dobro izveden i zahtjeva preinake i samim tim još donacija.

The Beatles – najpoznatiji brand grada

I naravno, naj, naj u Liverpoolu, glavni turistički mamac na kojeg se pecaju milioni turističkih eura – The Beatles!

U omanjoj četvrti prepunoj klubova i pubova, znameniti Cavern club sjaji. Klub prvih nastupa The Beatlesa, danas ugošćuje preko 40 bendova tjedno. Sve je izvrsno organizirano, kao i u svim susjednim klubovima u maloj jezgri posvećenoj slavnim liverpoolcima. Posjete obiteljima s djecom dozvoljene su do osam navečer, nakon toga naplaćuju se ulaznice za koncerte. Često je u jednom dijelu kluba nastup, u drugom posjetitelji besplatno uz izvođača na gitari pjevaju stare hitove. Prepuno glazbe, dobro raspoloženih ljudi i ljubaznih konobara. Da sam bila u mogućnosti, produžila bih svoj boravak samo zbog koncerata u Cavern clubu.

Hrana

U Liverpoolu ćete jesti kao i u svakom britanskom gradu ili mjestu. Nema tu neke posebne gastronomije, jedino je razlika u cijenama. Fish and chips, oko 7 – 8 funti, porcije su velike, a pinta piva je oko 4 funte.

Domaće jelo predstavlja njihov gulaš ili varivo zavisno od upotrebe mesa. Hm, pa to baš nije originalno, kao i na većini britanskog otoka, u pitanju je gulaš ili pita. Nazivaju ga Scouse. Inače, istim imenom ostatak Britanije naziva stanovnike Liverpoola – Scouseri. Ali ne samo po varivu, nego je to i ime za njihov dijalekt koji smatraju za najnerazumljivijim u zemlji. No ni to nije sasvim točno jer puno mjesta u Engleskoj, a pogotovo Britaniji, tvrdit će isto za sebe.

Vratimo se dakle varivu ili gulašu koji je napravljen po sistemu sve u lonac. Korijenasto povrće i krumpir i kuhaj dok ne bude mekano, to je sva receptura. Tko je imao stavio je i meso; danas se kuha s govedinom, nekad je prevladavala ovčetina. Jede se sa salatom od cikle i prženim kruhom.

Interesantan je naziv bezmesne verzije – blind scouse, što bismo lijepo po domaći rekli – čoravi gulaš.

Grad još uvijek ima lučki štih s najstarijom afričkom zajednicom u državi i prvom kineskom u Europi. Liverpool je danas grad miješane arhitekture. Posvuda u vidokrugu stare zgrade, pa čak i ruševine naslanjaju se na staklene moderne poslovne zgrade. A opet ne djeluje kao grad suprotnosti već različith faza i naravno nudi puno više za vidjeti i doživjeti od ovdje napisanog.

Tekst i fotografije Dinka Premužić