LIBANON – što vidjeti i je li opasno?


Turistički bombon – nema gužvi, a atrakcije i ljepote na sve strane! Osim drevnih gradova i monumentalnih antičkih zdanja, Libanon posjetiteljima nudi i impresivne prirodne ljepote!

Tražiš li prekrasne pješčane plaže, snježne planine, skijališta, vidikovce i panorame, grandiozne slapove, čudesne špilje ili želiš zaroniti u povijest i neke od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova na svijetu – Libanon nudi sve to! I jedna je od rijetkih država u kojoj ujutro možeš ići na skijanje, a poslijepodne na plažu! Da stvar bude još bolja, cijene turističkih atrakcija su i više nego povoljne!

Republika Libanon je država u jugozapadnoj Aziji na Bliskom istoku. Nalazi se na obali istočnog Sredozemlja, a graniči sa Sirijom i Izraelom. Usprkos napetim odnosim i sukobima susjednih zemalja, Libanon je jedna od sigurnijih zona arapske regije. Libanon nazivaju i Švicarskom Srednjega Istoka.

S površinom od 10 452 km² (5 puta manji od Hrvatske), to je najmanja priznata država na azijskom poluotoku, a ima oko 4,5 milijuna stanovnika. Ime Libanon (po gorju Libanon gdje se nalazi i najviši vrh Qurnat as-Sawda’ s 3088 m) zapravo je najstariji naziv neke države na svijetu i zadržalo se nepromijenjeno preko 4000 godina. Libanon je i dom najstarijega grada na svijetu – Biblosa po kojem je sveta knjiga kršćana dobila ime.

Hrana u Libanonu

Područje današnjeg Libanona imalo je burnu povijest; tu su se smjenjivala babilonska, asirska, egipatska, hetitiska, perzijska, rimska i bizantska carstva. Također tu su bila i makedonska, arapska te križarska osvajanja, zato danas ovdje ima ostataka svih tih kultura. Na području današnjeg Libanona formirala se i fenička država, a zahvaljujući drevnim Feničanima mnogi su izumi civilizacije nastali upravo ovdje pr. prvo plovilo, ali i feničko pismo. U Libanonu sigurno nećete ostati gladni, a mi smo uživali u mezzama, hummusu, falafelima, tabboulehu, a odlična je bila i sfiha u Baalbeku!

U Libanonu je službeni jezik arapski, a često se može čuti i francuski. Valuta je libanonska funta, iako gotovo svugdje primaju američke dolare. Izrazito je izražen kontrast luksuza i siromaštva te tradicionalnog i suvremenog. Libanon je vjerski i etnički jako heterogen i snažno se miješa kršćanstvo i islam, uz desetak drugih manjinskih vjera, a i nepredvidivi Hezbollah je bitan politički faktor. Može se reći i da je Libanon zemlja ekstrema, idu iz krajnosti u krajnost, od bogate, raskošne, moderne marine u Bejrutu, do siromašnog, neosvijetljenog Tripolija, sa stotinama strujnih žica razvučenih po gradu.

Sidon

Libanonci su susretljivi i simpatični ljudi, engleski im možda nije najjača strana, ali nećete imati previše problema u komunikaciji, jako su srdačni i nismo imali nikakvih negativnih iskustava.

Nakon drugoga svjetskog rata Libanon je postao neovisna republika 1948. U 1960-ima država doživljava gospodarski procvat sa snažnim financijskim sektorom i turizmom centriranim u Beirutu, ali građanski rat koji je započeo 1975. i trajao desetljeće i pol zadao je težak udarac libanonskom gospodarstvu.

Zanimljivosti o Libanonu

  • U Libanonu nema pustinja.
  • Libanon je bio prva arapska zemlja koja je imala ustav.
  • Zbog složenosti etničke i religijske strukture, prema libanonskom Ustavu predsjednik države mora biti maronitski kršćanin, predsjednik vlade sunitski musliman, a predsjednik parlamenta šijitski musliman!
  • Omjer broja medicinskih radnika i ukupnog broja stanovnika jedan je od najvećih na svijetu – u prosjeku na 10 ljudi dolazi 1 liječnik.
  • U Libanonu je uzgojen najveći krumpir na svijetu težak 11 kg.
  • Libanon je dom čak 5 lokaliteta koji pripadaju UNESCO-ovom popisu svjetske baštine.
  • U Libanonu slave čak 16 praznika!
  • Prema istraživanju WHO-a, Libanon se nalazi na trećem mjestu zemalja s najvećom potrošnjom cigareta po stanovniku (gore su Crna Gora i Bjelorusija).
  • Malo je poznato da je J. F. Kennedy citat Ne pitajte što zemlja može učiniti za vas, već što vi možete učiniti za nju “posudio” od znamenitog libanonskog pisca i umjetnika Khalila Gibrana.
  • U Libanonu je rođen pjevač Mika kao i bubnjar System of a Down-a John Dolmayan.
  • Fun fact: Keanu Reeves je rođen u Beirutu i tu je proveo dio svog djetinjstva.

Beirut

Glavni i najveći grad Libanona je Beirut s oko 2,4 milijuna stanovnika, danas moderno odredište na obali Mediterana. Prije početka građanskog rata, Beirut je bio poznat pod imenom Pariz Bliskog Istoka zbog bogatog noćnog života te velikog broja poznatih hotelskih lanaca. Također, od 1920. do 1943. je bio pod francuskom vlašću, a u samom Beirutu i dan danas je snažan francuski utjecaj.

Beirut je jedan od najmodernijih gradova na Bliskom Istoku koji privlači svojom kozmopolitskom atmosferom, modernim, grandioznim građevinama te odličnom gastro ponudom, no čim se malo makneš iz centra vidjet ćeš napuštene zgrade, oronule fasade, beskućnike… No tu su i kilometarske pješčane plaže, visoke palme i moderni neboderi s jedne strane, dok su s druge strane, stare crkve i džamije, uske zabačene ulice i mnogobrojne arapske trgovine.

Beirut

Unazad nekoliko godina Beirut je postao jedna od najpopularnijih turističkih destinacija upravo zbog svoje kulturne raznolikosti i ljubaznih domaćina i idealna je destinacija za sve koji žele uživati u spoju arapske tradicije i mediteranskog štiha. Stara gradska jezgra središte je događanja i života u Beirutu, a poznata ulica Hamra glavna je žila kucavica i tu se nalaze brojne trgovine, restorani, kafići i galerije…

Povjesničari Beirut zovu gradom feniksom jer je u ratovima čak 7 puta bio razrušen do temelja, ali se uvijek uspio izdignuti iz pepela poput ptice Feniks. Nakon što je u građanskom ratu bio potpuno razoren i podijeljen na kršćanski istočni dio i muslimanski zapadni dio (zloglasna “Zelena linija”), danas je grad ujedinjen i predstavlja ravnotežu kršćanstva i islama.

Beirut

Obišli smo neke od najznačajnih atrakcija grada: trg Place de l’Étoile, Golubove stijene, šetalište Corniche uz obalu Sredozemnog mora, Ortodoksnu katedralu Sv. Jurja, Trg mučenika…

Golublje stijene (Pigeon Rocks)

Pored bejrutske promenade Corniche koja se proteže skoro 5 km uz obalu, u četvrti Raouché nalaze se Pigeon Rock (Rock of Raouché). Stijene koje strše iz mora, nastale u prahistorijsko doba geološkim micanjima tla koje su danas nezaobilazna atrakcija te jedan od simbola Bejruta. Možete im se diviti s šetnice, ali i provozati se okolo i kroz njih!

Sidon (Saida)

Uz obalu, južnije od Beiruta, nalazi se Sidon, osnovan prije cca 6000 godina, često spominjan u Starom zavjetu. Ovaj dio Libanona je posebno zanimljiv jer je bio domovina Feničana, moreplovaca, osvajača i kreatora prvog alfabeta te osnivača antičkog grada i države Kartage.

Sidon

Danas ima malo tog feničkog, a nezaobilazna stanica je templarska utvrda iz 13. st. zvana Morski dvorac (Sea castle) sagrađena na poluotoku te srednjovjekovni ostaci, ali i autentičan souk. Nažalost po gradu ima puno smeća koje kvari inače dobar dojam.

Sidon

Tir (Tyre)

Tir je još jedan od gradova iz povijesti koja se spominje u Bibliji. Razaran i podizan mnogo puta, između ostalog ima najveći i najočuvaniji rimski hipodrom koji je u svoje vrijeme mogao primiti oko 20000 gledatelja. U Tiru je stolovao i kralj Hiram, suvremenik kralja Solomona, koji je prema legendi poslao svog najboljeg graditelja zajedno sa cedrovinom, da u Jeruzalemu izgradi povijesni Solomonov hram.

Tir

Arheološko nalazište Al Bass u Tyru, nalazi se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine i jedno je od najvećih i najbolje očuvanih rimskih arheoloških nalazišta na svijetu. Uključuje ogromnu nekropolu, veliki monumentalni luk koji vodi do rimske ceste, izvanredan primjer akvadukta i najveći i najbolje očuvani rimski hipodrom.

Tir je pored Sidona bio jedan od najvećih trgovačkih gradova i luka antičke Fenicije. Osnovan je oko 2750. pr. Kr., tada na otoku, a sad poluotoku. Zapravo ime grada na feničkom znači “stijena” jer je Tir izgrađen na stjenovitom otoku nadomak obale. Danas je 4. grad po veličini u Libanonu i jedna od najvećih luka u državi. Najvažnija grana gospodarstva je turizam jer grad obiluje dobro očuvanim arheološkim lokalitetima. Prema mitologiji, Tir je rodno mjesto Europe i Didone, kraljice Kartage.

Tir

Anjar

Anjar je najpoznatiji po izvrsno očuvanim ruševinama omejidskog grada Gerrhe iz 8. st. koje su pod zaštitom UNESCO-a. Nalazi se na strateškom položaju između važnih drevnih trgovačkih putova – današnjeg Bejruta – Damask – Baalbek. Anjar je star oko 1300 godina i na tom se mjestu mogu pronaći dokazi grčke, rimske i bizantske arhitekture, zajedno sa zadivljujućim ruševinama Omejida (Umayyada), koje su jedinstvene u Libanonu.

Kišica je padala i malo ubila atmosferu, ali bili smo sami na lokalitetu, istražili, prošetali, čak je bilo par informativnih ploča di možeš čitati o povijesti lokaliteta, ali nema baš mnogo sadržaja, osim mjesta gdje kupuješ karte i obližnjeg wc-a. Bilo je malo pusto i tmurno, zbog vremena, ali svejedno fascinantno.

Baalbek

Koliko god o nečemu slušaš ili čitaš, ne možeš biti spreman na tu divnu energiju koje neko mjesto ima, na to da će ti vilica pasti do poda, da ćeš ostati totalno zatečen i bez riječi. Meni se baš to dogodilo u Baalbeku!

Baalbek

Baalbek je najpoznatiji po izvrsno očuvanim ostacima hramova (neki od najvećih ikad sagrađenih), tada rimskog grada Heliopolisa, jednog od najvećih svetišta Carstva. Zbog toga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine još 1984.

Feničanski grad Baalbek bio je malo poljoprivredno naselje i mjesto štovanja feničkog trojstva bogova (Jupiter, Venera i Merkur), a tijekom helenizma (nakon 64. pr. Kr.) postao je poznat kao svetište boga Sunca, Heliopolis. Vrhunac doživljava za vrijeme Rimskog Carstva kad su se tisuće hodočasnika dolazile moliti u kolosalnim hramovima, koji su neki od najljepših primjera rimske arhitekture.

Baalbek

 

Danas se Baalbeška akropola sastoji od ostataka hramova izvanredne umjetničke vrijednosti koji svjedoče o stilskom spoju tračkih i grčko-rimskih vjerovanja, ali i spoju rimske arhitekture s već postojećim planom. Rimske građevine su izgrađene preko ranijih ruševina, na uzdignutoj platformi od 24 monolitna kamena, od kojih je najteži težak više od 800 tona. Kako su ih uspjeli tako precizno obraditi i postaviti i dan danas je nepoznanica.

Baalbek

Danas je Baalbek najjače uporište Hezbollaha, “Božje stranke” i njihova baza te razlog zbog kojeg mnogi odustaju od obilaska, no grijeh bi bio ovo ne vidjeti! Ulaznica se plaća, dok vodič nije obavezan.

Po lokalitetu nema nikakvih zabrana, možeš se penjati gotovo svugdje, tražiti najbolje kadrove, uživati, kontemplirati, ali isto tako paziti da negdje ne zvizneš pošto nema sigurnosnih ograda. Mene je Baalbek zbilja oborio s nogu i ostavio bez teksta!

Baalbek

Jeita Grotto

Jeita je ogromna krška špilja, na 2 razine! Prvo smo vlakićem otišli u Gornju špilju gdje vas na ulazu pričekaju kod ormarića, da tamo ostavite svoje mobitele (jer je u špilji zabranjeno slikanje; no ne skeniraju vas detaljno i vjeruju na riječ ako kažete da nemate mobitel). Unutra se šećete i uživate, zaista je ogromno i prekrasno s najbogatijim špiljskim nakitom koji sam dosad imala prilike vidjeti – stalaktiti, stalagmiti, stalagnati, svih veličina i oblika – nešto zaista neopisivo!

Jeita Grotto

Nažalost žičara nije radila pa smo se vlakićem spustili do Donje špilje i procedura je ista, ponovo ostavljate mobitele i ulazite unutra, a tamo vas vozač čamca smjesti i vi uživate u vožnji jezerom! Baš neopisivo, lijepo, spokojno, veličanstveno! Nama se toliko dopalo da smo zamolili stričeka i platili mu da nas još malo provoza, pa nas je vozio i dublje, na dio gdje inače ne idu baš turisti.

Jeita Grotto je libanonski turistički dragulj i jedno od najzapanjujućih i najfascinantnijih svjetskih prirodnih čuda. Ulaz košta oko 3 dolara i uključuje vlakić, žičaru i brod te ulaz u obje špilje. WOW!

Baatara

Vodopada Baatara na slikama izgleda odlično, a uživo još i bolje (ako dođete dok ima vode)! Nije bilo baš najlakše doći do njega kroz sve putopoljine i snijeg, ali uspjeli smo i ponovo bili sami! Smješten je 70ak km od Beiruta, a još ga nazivaju Balou Balaa i zaista je izvanredan prizor! Nešto nesvakidašnje!

Baatara

Pošto nije sezona, ništa nije radilo, čak ni ulaznice, ali može se ući bez problema! No, bilo mi je malo žao što zip line (air chair) i viseći most nisu radili! Ali najbolje je bilo što smo zaista cijelo vrijeme bili jedini na lokalitetu! Iako su ceste bile djelomično i pod snijegom, uspjeli smo normalnim autom proći sva brda, zavoje, rupe i lokve (što uvelike ovisi o vremenskim uvjetima, nije uvijek prohodan put)!

Baatara

 

Vodopad je proizvod erozije vapnenca tijekom milijuna godina, a geolozi kažu da je star oko 160 milijuna godina i da je postojao kad su dinosauri tumarali ovim područjem. Ima pad od 255 m, a špilja je poznata i kao Ponor 3 mosta. Radi se o 3 prirodna mosta, koji se uzdižu jedan iznad drugog nad ponorom – samo oprezno jer nema previše zaštita i zabrana, a dosta je sklisko! Vodopad je otkriven zapadnom svijetu 1952. od strane francuskog biospeleologa Henrija Coiffaita. 1999. je klasificiran kao prirodni rezervat jer je povijesna vrijednost mjesta (a bome i estetska) neprocjenjiva!

Baatara

Batroun

Batroun je povijesni grad na obali Sredozemnog mora s gradskim središtem punim restorana, kafića, klubova. Tu se baš osjetila neka chill, mediteranska atmosfera, uživali smo na suncu, šetali gradom, istraživali, ali i upijali zrake sunca ispred feničkog zida, na koji se također može penjati, pošto nema nikakvih zabrana… Fenički zid datira iz 9. st. pr. Kr. kad je zapravo bio fenička citadela. Danas se grad može pohvaliti povijesnim maronitskim i grčkim pravoslavnim crkvama, ali je također jedno od glavnih odmarališta s živahnim noćnim životom.

Batroun

Byblos

Byblos je grad star 7 tisuća godina kojeg smatraju najstarijim kontinuirano naseljenim gradom na svijetu (uz Alep, Damask i Jerihon)! Impresivan stari grad sačuvao je tisuće godina stare dokaze o životu Feničana, vladavini Perzijanaca, Rimljana, Bizanta, križara i Arapa, kao i baziliku sv. Ivana Krstitelja, u kojoj se i danas služe mise na aramejskom jeziku. Zbog bogatog kulturnog i povijesnog nasljeđa nalazi se na popisu UNESCO-a. U Biblosu je rođen i prvi svjetski alfabet. Feničko pismo staro je najmanje 3500 godina i iz njega su se razvila mnogobrojna druga pisma, poput hebrejskog, aramejskog, arapskog i grčkog.

Byblos

Jedan od najvažnijih povijesnih i kulturnih spomenika je stari križarski dvorac Byblos, izgrađen u 12. st. Uz staru jezgru i ruševine nekadašnjeg Byblosa, vrijedi obići i noviji, moderniji dio grada, smješten u maloj luci, na obali Sredozemnog mora, pun malenih uređenih uličica, očuvanih ruševina, restorana, hotela, trgovina.

Antički Grci su upravo iz Biblosa dobavljali papirus, tako su i knjige, pisane na papirusu, na grčkom zadobile naziv byblos. Biblija (grč. “knjige”) tako svoj naziv duguje ovome gradu.

Byblos

Harrisa – Our Lady of Lebanon

20ak km od Beiruta, iz mjesta Jounieh koji je poznat po ljetovalištima i noćnim klubovima, vodi žičara na vrh brda. Iako je malo zastarjelog dizajna i podosta škripi, vožnja je bila odlična, kao i pogledi na sve strane. Stigli smo na brdo, a odatle uzeli besplatnu uspinjaču (gondola košta 3 usd, a crvena uspinjača gore je free) i našli se na najpoznatijem hodočasničkom lokalitetu u Libanonu.

Harrisa

Svetište Naše Gospe od Libanona (Gospa od Harisse) marijansko je svetište i hodočasničko mjesto koje svake godine pohodi više od 3 milijuna hodočasnika, a među njima ima pripadnika svih vjera. Osnovano je 1904. na brdu na 650 m.n.v. i jedno je od najvažnijih svetišta u čast Blažene Djevice Marije na Bliskom Istoku. Svetištem dominira 8,5 m visok kip Djevice Marije koja pruža ruke prema Bejrutu, a težak je 15 t. U crkvi Majke svjetla kip je Djevice koji je 1954. prenesen kroz svako selo i grad u Libanonu. Sredinom 1970. sagrađena je crkva Naše Gospe od Libanona, koja izgledom podsjeća na feničanski brod, a svakodnevno prima 3500 vjernika. Papa Ivan Pavao II. posjetio je Gospu Libanonsku 1997.

Harrisa

Odozgo pucaju prekrasni pogled na Jounieh, Beirut i Sredozemno more. Svetište Naše Gospe Libanonske privlači milijune vjernika i kršćana i muslimana iz cijeloga svijeta. Možete se penjati do kipa, moliti se u crkvi s prekrasnim pogledom na zaljev, prošetati i uživati u ambijentalnoj glazbi i energiji mjesta, a naravno, u blizini imate i restorane i kafiće, a nemojte zaobići ni suvenirnicu!

Cedar

Posjetili smo i cedrovu šumu pošto je cedar je simbol Libanona i krasi libanonsku zastavu. Ulaz se ne plaća tj. nigdje nije bilo nikog kad smo mi stigli. Libanonski cedar je stoljećima bio vrlo cijenjen, ali nekontrolirana sječa dovela je do toga da je danas gotovo sva stabla u Libanonu nestala. Neki cedrovi stari su preko 3000 godina i suvremenici su onih od kojih je izgrađen Solomonov hram, a svako drvo (ukupno 375) ima svoje osobno ime.

Libanon sam posjetila u 3. mjesecu 2023. godine, a karte turističkih atrakcija su bile jako povoljne (od 0,5 do 3 USD). Nadam se da sam ti ovime barem malo dočarala Libanon kao destinaciju vrijednu posjeta! Ovisno koliko vremena imaš na raspolaganju obiđi sve što stigneš, a moje top preporuke su Baalbek, Jeita Grotto, Baatara waterfall, Harissa, Byblos…

Za savjete o samostalnoj organizaciji putovanja zaprati me na IG: https://www.instagram.com/patricia_wanderlust_pl/ A moj putne avanture možeš čitati i na blogu https://patricia-lackovic.from.hr/

Sretan put,

Patricia