Ako već niste bili u Portugalu, sigurno vam je na bucket listi. Topla, šarena zemlja koju sa zapada zapljuskuje Atlanski ocean, ostavit će snažan dojam već na prvu zbog svog bogatog kulturnog i povijesnog nasljeđa, snažnog osjećaja miješanja različitih kultura i specifičnog identiteta koji se može čuti u bilo kojoj fado melodiji.
Tekst: Aleksandra Šutalo
Fotografije i video: Denis Treskanica i Aleksandra Šutalo
Biciklom po krasotama Sintre, s lokalnim neformalnim vodičem po zakutcima Lisabona
Naš plan za osmodnevni boravak na području nacionalnog parka Sintra i grada Lisabona bio je doživjeti što više “na nogama”. Biciklom smo obišli dobar dio Sintre, a Lisabon smo propješačili gazeći preko njegovih sedam brežuljaka uz vodstvo lokalnog vodiča koji svoj aranžman naziva La-La Tour. S obzirom na doživljaje i iskustva ovog nezaboravnog putovanja, čitav se naš boravak zapravo može nazvati La-La Tour. Na samom početku ljeta 2018., u dijelu godine kad nam sunce poklanja najduži dan, a mi slobodni krenuti na koju god stranu nam srce hoće – kako bismo drugačije i pamtili ovo iskustvo nego kroz osjećaj sreće iskazan u najživljim bojama, mirisu oceana i okusu bakalara.
U nastavku donosimo priču o našem doživljaju Sintre i Lisabona, a u videu su istaknute najatraktivnije lokacije koje smo posjetili.
Lisabon – kutci i zakutci
Rasprostranjen na sedam brežuljaka, Lisabon leži uz estuarij gdje se Rijeka Tajo ulijeva u Atlanski ocean pružajući portugalskoj prijestolnici jedinstven pogled prema horizontu. Kao pečat suživota čovjeka i prirode u ovoj točki Zemlje, preko rijeke Tajo proteže se najduži most u Europi, most Vasco da Gama. Ako malo suzimo pogled i spustimo se u bilo koju ulicu ovog grada, eto dojma koji oduševljava bez iznimke! Topli kolorit, miris pečene ribe i ulični glazbenici na svakom uglu. Fado u gostionicama, na razglednicama i pogledu slučajnog prolaznika. Sjednete li u taxi gdje se najlakše uđe u komunikaciju s lokalcem, nerijetko možete čuti da Lisabonjani baš nisu oduševljeni navalom turista u zadnjem desetljeću i baš zato se u gradu može osjetiti spoj snažne tradicije i moderniteta uvjetovanog rastućim zanimanjem turista. Inače, stari duh Lisabona i nasljeđe iz prošlosti ne treba tražiti po muzejima. Maurski utjecaj očitava se u šarenilu grada, a šarenilo grada prvenstveno počiva na starim gradskim fasadama obloženim raznobojnim, keramičkim pločicama. Kad stanete ispred desete zgrade kako bi okinuli fotku, shvatit ćete da bi galerija za tu temu mogla imati tisuće fotografija. Ako ipak želite u muzej, Lisabon se među ostalim ponosi i Nacionalnim muzejom pločica (National Azulejo Museum).
Sveti Ante na Queer festu
“Svi volimo svetog Antu, ukrašavanje balkona je dio naše tradicije, radile su to i moja baka i njega baka. Sveti Ante nas čuva” – pojasnila je Agostinha, naša AirBnB hosterica, a potom odjurila na neki rock fest na plaži. Sveti Ante rođen je u Lisabonu pa sredinom lipnja Lisabonjani slave svog neslužbenog zaštitnika kroz niz svjetovnih i sakralnih aktivnosti. Budući da je umro u Padovi (13.06.), dobio je naziv “Padovanski”.
Šareno umjetno cvijeće, šarene girlande i lamete, kojekakve trake i nezaobilazna uokvirena slika svetoga Ante – sve to ukrašava balkone obiteljskih kuća grada Lisabona u lipnju.
I dok se trake i lamete vijore na vjetru, u daljini odzvanju taktovi techno popa jer upravo na glavnom gradskom trgu Praça do Comércio počinje queer fest. Samo što splasne dojam koliko su zapravo kičasti ti balkoni svetog Ante, eto te na trgu gdje se njiše šarena bujica ljudi na festivalu koji prihvaća sve različite. I opet girlande, lamete i kojekakve trake. Šareni i veseli ljudi prihvaćaju te u zagrljaj. Nego, jel ono tamo slika svetog Ante?
Tramvaj broj 28 i štikla broj 41
Penje se i spušta klopočući uskim ulicama najstarijeg dijela Lisabona, žuti tramvaj broj 28 nezaobilazna je atrakcija ako želite doživjeti pravi identitet grada. Ok, morat ćete čekati u redu za ukrcaj, jer ovakvu preporuku ćete naći u svakom tekstu o Lisabonu.
Zašto se isplati sjesti u ovo malo čudo staro gotovo 150 godina, izbaciti lakat kroz prozor i truckati se gore-dolje? Zato što je fora! Veselo i ludo! Glasno stenjući, 28-ica prolazi tako uskim ulicama, da bez problema možeš hajfajvati s prolaznicima na pločniku. U nevjerici ćeš iščekivati hoće li ovaj starac uspjeti uspeti vagon pun turista sa svih strana svijeta dok kroz otvoren prozor promatraš neke od znamenitosti starog srca grada. To je kao da se se voziš u starom, škripavom ringišpilu. Znaš da ima puno modernijih i bržih, udobnijih i sigurnijih sjedišta, ali svejedno uživaš u iskustvu nečega što tako živopisno daje puno bogatiji doživljaj od same vožnje.
Ako je nešto ostavilo trajni dodatni dojam na nas, onda je to štikla broj 41. Izgubljena i zaboravljena cipela Pepeljugine starije sestre, na križanju dvije ulice, u blizini našeg smještaja u Lisabonu, stajala je tamo danima. Kao spomenik neke vesele noći i pečat gradskoj službi održavanja. I ne. U četiri dana koliko smo proveli gazeći po lisabonskim pločnicima, štikla 41, nije odšetala. Ostala je na tom istom mjestu.
Inače, Lisabon je prljav grad. Ne u onoj prihvatljivoj mjeri koja nekim metropolama daje dojam patine, nego je baš prljav i slabo održavan grad. Vlasnici ne čiste za svojim psima, kontejneri su prepunjeni otpadom, restorani koje smo posjetili su uglavnom neuredni. S obzirom da sve druge ljepote grada, ovaj dojam vjerojatno neće prevladati u ukupnom doživljaju, no ipak – bilo bi puno ljepše da se vodi veća briga o gradskoj higijeni.
Costa da Caparica – jel’ ono Mitch Buchannon?
Kilometarska pješčana plaža u mjestašcu Costa da Caparica, 15-ak kilometara udaljena od centra Lisabona, ljetno je prebivalište brojnim Lisabonjanima. Ležaljke i pijesak, restorani i kafići, štandovi sa svježim voćem, šarenim ručnicima i magnetićima, dovoljno je za osjećaj ljetnog opuštanja.
Savršeno mjesto za ljubitelje kupanja tako blizu grada, a opet tako daleko od asfalta da stvarno imaš osjećaj da će ovdje uskoro prošetati onaj poznati fra’er u crvenim hlačicama. Ako se zateknete u Lisabonu, a vrućina postane nepodnošljiva, hvatajte gradski bus za Caparicu i pravac plaža i kupanje! Preporuka za chill u toplim danima!
Biciklom za pravi doživljaj svih krasota Sintre
Od Lisabona do Cascaisa smo došli vlakom za nekoliko eura, a smještaj smo pronašli u malom mjestu Alchabideche za koji smo procijenili da će nam biti dobra početna i završna točka za svakodnevne bike rute po području Nacionalnog parka Sintra.
Inače, Cascais je udaljen 30 km zapadno od Lisabona, leži na samom ušću rijeke Tajo i duž obale Atlanskog oceana. Ima 35 tisuća stanovnika. Nekadašnje ribarsko selo postalo je slavno krajem 19. stoljeća kad je postalo ljetna rezidencija portugalskih kraljeva. U Cascaisu smo rentali bicikle (Rent a bike: http://portugalrentbike.com) što nas je stajalo oko 30-ak eura za tri dana.
Na koji god stranu da kreneš, ovdje vjetar uvijek puše u leđa, jer vidici koji ti se otvaraju pred pedalama daju ti ogromnu pogonsku energiju.
O nacionalnoj Palači Pena, Maruskoj utvrdi, Quinta da Regaleiri, Cabo Da Roca i Praia da Ursa nećemo pisati ono što i sami možete pronaći na Googlu. Osim toga, u našem videu se mogu vidjeti prikazi našeg doživljala ovih destinacija. Dodatno što želimo podijeliti i preporučiti je: obiđite to sve biciklom!
Teško je riječima opisati takav doživljaj. Svaka navedena točka na području Sintre je krasota za sebe. Povijesno značenje, geografski položaj, vegetacija, klima, neke druge posebnosti…ma, sve se spaja u jedinstveni turistički doživljaj kojeg ćete sigurno dugo pamtiti.
Jer, najzapadnija točka Europe čini se još zapadnija ako si došao do nje biciklom, najčarobnija plaža na koju smo nabasali, Praia da Ursa, čini se još božanstvenija kad je se dočepaš nakon višesatne vožnje po suncu. Lagano osvajanje kilometara kroz šume, brda i doline te uz Atlanski ocean je zapravo doživljaj samo po sebi, a kad su ti rute još određene znamenitostima jednog od najljepših nacionalnih parkova u Portugalu, pričamo o nezaboravnoj uživanciji.
Bike the Sintra!
FOTOGALERIJA:
