Drugi put u godinu dana letim prema Ateni. Rodbina i prijatelji su začuđeni zašto opet idem na Santorini, jednu od postaja na krstarenju, kad sam već bio prošle godine. Ovaj itinerer mi se toliko svidio i omogućio da napravim „krug“ po grčkim otocima i zaokružim jednu cjelinu.

Naravno, otoka i otočića ima oko 6000, a samo ih je 227 naseljeno i trebalo bi mi pola života da ih obiđem i upijem kulturu i način života na svakom od njih, ali itinerer: Mykonos-Efez (Turska)-Patmos-Rodos-Kreta-Santorini, bih nazvao „the best of“. Polazak je iz Pireja, a iduća 4 dana na moru provest ću na brodu Celestyal Olympia sa 9 paluba, 7 barova i 3 restorana sa punim pansionom.  

Čim smo isplovili iz Pireja, zvao sam svoje doma. Nisam niti slutio da će poziv biti uspostavljen preko satelita i za 5 sekundi razgovora skinuti mi sa računa oko 100 kn. Uhvatila me panika, pošto je bio tek prvi dan putovanja, a nemam se kako javiti ikome. Srećom, našao sam među papirima neiskorišten rezervni bon. Odahnuo sam.

Prva destinacija bila je otok Mykonos. Do najpoznatijeg dijela otoka, Male Venecije-umjetničke četvrti sa šarenim drvenim balkonima  i  5 vjetrenjača, trebalo mi je oko 15 minuta  probijanja kroz uske uličice pretrpane turistima, ekskluzivnim trgovinama i restoranima. Usput sam se kratko zaustavio kod najpoznatije crkvice na otoku-Panagia Paraportiani.  Iako je bila sredina rujna, puževim korakom sam hvatao najbolje kadrove fotoaparatom za uspomenu, pritom pazeći da ne upadnem u more ili da me ogromni val ne smoči. Mykonos je jedan od najpoznatijih otoka za zabavu i noćni život, stoga ne čude astronomske cijene smještaja čak i u pod sezoni, kao i 5 kruzera usidrenih u luci u isto vrijeme. Polako se spuštala noć…

Ranom zorom pristajemo u Kuşadasi u Turskoj i vozimo se oko pola sata do Efeza. Efez je jedan od najvažnijih gradova zapadne civilizacije. Grad kakav ga vidimo danas osnovao je u 4. st. pr. Kr. nasljednik Aleksandra Velikog,  Lizinah. Većina sačuvanih građevina potječe od rimske vlasti. Grad je bio vrlo važan u širenju kršćanstva. 431. i 449. su održana 2 koncila rane Crkve. Vjeruje se da je Djevica Marija u blizini provela svoje posljednje dane. Vatikan je „Marijinu kuću“ proglasio hodočasničkim odredištem. Svake godine ovdje se održava katolička misa i svetkovina Marijina uznesenja. Ovdje je Sv. Pavao Apostol držao svoje mise, a Sv. Ivan Evanđelist umro. Celzusova knjižnica je zasigurno najprepoznatljivija znamenitost Efeza.

Dao ju je sagraditi Konzul Gaj Julije Aquila. Značajna je po obilju rukopisa koje je nekada čuvala. Kipovi u prednjim nišama su Mudrost, Vrlina, Misao i Znanje. Prema nekim izvorima, javna kuća se nalazila nasuprot knjižnice, a isto tako je postojao tunel za neopažen “transfer” između ove dvije građevine. Također je važno spomenuti Hadrijanov hram, izgrađen u čast njegovom posjetu gradu, te kazalište urezano u stijenu brda. Po povratku u Kuşadasi, stali smo u tvornici kože. Uz tradicionalni doček uz čaj, imali smo priliku pogledati modnu reviju, a poslije i kupiti koji komad odjeće. Cijene su jeftinije jer još roba nije stigla na europsko tržište. Iskreno, nisam bio oduševljen viđenim, no dosta ljudi iz grupe je iskoristilo priliku i opskrbilo se za nadolazeću jesen i zimu. Usred Kuşadasija nastao je prometni kaos, sa autom parkiranim na sred vozne trake. Nismo bili sigurni hoćemo li stići na brod, pa smo krenuli polutrčeći do luke, no na sreću pojavio se vlasnik vozila i vratili smo se u autobus.

U poslijepodnevnim satima uplovljavamo na Patmos, otok u skupini Dodekaneza. Nazivaju ga svetim otokom, jer je prema predaji Sv. Ivan čuo Božji glas i napisao Otkrivenje u špilji, koja je danas otvorena za javnost i mnogobrojne hodočasnike. Autobusom odlazimo u posjet špilji, a potom uživamo u šetnji kroz mjestašce Chora. Nema gužve, samo mir i tišina. Hobotnice se suše na špagi ispred plavo-bijelih taverni dok lagano pada noć i vjetar fijuče kroz uličice. Imamo priliku u suton vidjeti vjetrenjače, kao i samostan Sv. Ivana iz 11. st. U samostanu se čuva Ikona Sv. Ivana, mnogobrojne freske, te srebrnina i dragulji u Riznici. Samostan je važno mjesto za hodočasnike iz cijelog svijeta, bilo pravoslavaca ili katolika. 

Kalimera! U gradu Rodosu, ujedno pod zaštitom UNESCO-a, smo se zadržali cijeli dan, tako da se nisam žurio sa obilaskom. Trg Ippokratous, sa srednjovjekovnom fontanom predstavlja centar grada Rodosa okruženog obrambenim zidinama i kulama. Na ulazu u luku se nekoć nalazio Kolos sa Rodosa, oko 40 metara visoka brončana skulptura boga Helija, sa gorućom bakljom u ispruženoj ruci. Ugodna šetnja uz more iz luke do gradskih vrata, dovela me do srednjovjekovne  Viteške ulice, a potom do palače Velikog Meštra sa impozantnim glavnim ulazom sa dva tornja. Unutar palače nalaze se kršćanski mozaici iz 5. stoljeća, kao i najpoznatiji mozaik-Medusa. Također, vrijedi  pogledati i zbirku keramike, te prošetati kroz središnje dvorište ukrašeno helenističkim statuama. Malo dalje se nalazi Sulejmanova džamija, kao i hammam. Ne treba vam vodič, jednostavno se „izgubite“ u ulicama i uživajte u specijalitetima u nekom od mnogih restorana. Osim sveprisutnih morskih plodova, svakako probati i souvlaki (pečeno meso na ražnjićima), gyros, seljačku salatu sa feta sirom, baklavu i još mnoštvo delicija. Za popiti: lokalno pivo Mythos, a od žestica – Ouzo.  Izvan zidina je plaža, u novom dijelu grada. Idealno za osvježenje nakon razgledavanja.

Budim se jako rano i već smo privezani u luci u gradu Heraklionu na Kreti. Pogled iz brodskog salona nije bio obećavajuć. Iz daljine se naziralo grmljavinsko nevrijeme. U autobus prema Knossosu sam ušao u zadnji tren prije općeg potopa. Na lokalitetu smo se uz stručno vodstvo zadržali malo više od jednog sata sa kišobranima, izbjegavajući lokve (ulaznica 15€). Središte Minojske civilizacije je najveća, najsofisticiranija i najposjećenija palača na otoku. Sa svojih 1000 prostorija, sustavom odvodnje i popločanim putovima, svakog posjetitelja zaintrigira. Prva palača izgrađena 1900. pr. Kr. je uništena potresom oko 1700. pr. Kr. i potom u potpunosti uređena. Današnji vidljivi ostaci su većinom dijelovi druge palače. Najvažnije atrakcije lokaliteta su svakako soba sa kraljevskim tronom, kraljevski apartmani sa freskama dupina i dvoranom sjekire sa duplom oštricom, južni propilej – ulaz u palaču kroz ovaj prolaz ukrašen stupovima i freskama Procesije, te ogromni čupovi u kojima su se čuvale zalihe hrane. Najpoznatija od freski svakako je Princ s ljiljanima na kraju ceremonijalnog hodnika. Valja napomenuti da su sve originalne freske smještene u Arheološkom muzeju u Heraklionu. Sjekirom sa duplom oštricom služili su se stolari i brodograditelji, ali isto tako je štovana kao sveti simbol, dok je labirint na Knossosu smatran njenim prebivalištem. Riječ labirint, potječe od staro grčkog „labrys“- sjekira sa duplom oštricom. Za labirint se veže priča o Minotauru, pola čovjeku, pola biku. Navodno je vrebao žrtve izgubljene u mračnim podzemnim hodnicima iz kojih nitko nije izašao živ. Do danas nema konkretnih dokaza o postojanju labirinta. Arheološka istraživanja su trajala od 1900. do 1930. i bila su predvođena od strane britanskog arheologa, Sir Arthura Evansa, koji je ujedno restaurirao dijelove lokaliteta.

Nakon poplave na Kreti, u popodnevnim satima uplovljavamo na Santorini, otok u južnom Egejskom moru. Pogled na kalderu iz druge perspektive, sa palube broda, ostavlja bez daha. Na otoku sam već bio prošlo ljeto, a ponovni posjet, makar na nekoliko sati, u meni je pobudio oduševljenje. Hoteli sa infinity bazenima, restorani i kafići na rubu kaldere su bili prepuni posjetitelja iz svih dijelova svijeta.  Priča o Santoriniju počinje oko 3000 godina pr.Kr., kada Minojci počinju sa kolonizacijom, a za sadašnji oblik otoka je zaslužna erupcija vulkana oko 1600. godine pr. Kr., te je taj događaj značio početak transformacije otoka. Neki znanstvenici čak povezuju Santorini sa Atlantidom. 1956. godine potres je devastirao mnoga naselja, te su građevine nakon tog nemilog događaja u velikoj većini obnovljene. Za doći do Fire, glavnog grada, iz stare luke, mogao sam birati: uspinjača za 6 € , polusatno pješačenje na 580 stepenica do vrha ili vožnja na magarcu.

Naravno, uspinjača je bila najbrži i najlogičniji odabir uz predivan pogled. Plavo-bijele crkvice i kapelice: Agios Minas, crkva sagrađena u 18. stoljeću, pitoreskna kapelica Agios Stylianos i ortodoksna katedrala, prava su atrakcija. Na glavnom trgu sam ugledao zidić gdje smo B. i ja lani jeli Gyrose iz obližnje pečenjare. Prošetao sam se promenadom, pritom ne štedeći eure za suvenire. Kad sam shvatio koliko sam potrošio, morao sam se vratiti na brod, radi prevencije daljnjeg trošenja. Ouzo, maslinovo ulje, sapuni, razglednice, magneti, ručno rađeni stakleni ukrasi sa bakrenim ribicama-sve to sam potrpao u ruksak. Po povratku na brod, uslijedila je večera. Svi za stolom osim mene su naručili osso bucco. Meni je taj naziv bio jako poznat, jer često gledam program 24 kitchen, no bilo mi je neugodno pitati što je to. Tek u kabini sam se sjetio o čemu se radilo-telećoj koljenici.

U ranim jutarnjim satima uplovljavamo u Pirej. Imam taman vremena za kupiti koji suvenir (Skulptura Afrodite, unatoč bacanju kofera u i iz aviona ostala čitave glave), te ponovnom posjetu Akropoli. Dovoljno je pokazati studentsku ixicu i besplatno uživati među ostacima hramova i pogledu na Atenu i Pirej u daljini. Istina, na ovom putovanju nisam vidio sve što Grčka nudi, zato me ne bi čudilo da se vratim i 3. put.

Tekst i fotografije: Frane Medini