Napisao sam knjigu. Pročitao sam još jednom što sam napisao za svaki slučaj prije puštanja u tisak. Činilo se tako davno kada samo otišao na Tajland prošle godine u prosincu s tim ciljem. Cilj je ostvaren. Mogu se sada malo odmoriti i otputovati u Laos.
Fotke i tekst – Ivan Vuković Vuka
Ionako moram napustiti Tajland jer mi single visa vrijedi 60 dana. I naravno da sam otputovao baš zadnji dan. Ja sam tipičan primjer osobe koja nema itinerar. Puštam svemu da se dogodi jer to sebi mogu priuštiti na putovanju dok se ne vratim u poslovne obveze. Nije mi bio plan ostati baš 15 dana u najbombardiranijoj zemlji na svijetu, ali kako to inače biva nije svako zlo za zlo.
Na stranicama Ministarstva vanjskih poslova koje bi trebale dati točne informacije naišao sam na dvije netočne i to sam tražio samo te dvije. Bojim se tražiti još poneku nakon ovakvog iskustva. Ne možeš izvaditi e-vizu , ako se želiš vratiti opet na Tajland, a nisi u Europi već si u Laosu kao i ja. Pripremam se za odlazak u ambasadu u Vientiane, glavni grad Laosa sa hrpom papirologije ishoditi novu vizu.
Drugi plan mi je bio odletjeti iz predivnog Luang Prabang direktno za Hanoi u Vijetnamu jer na stranicama kaže da ne treba viza do 30 dana turističkog posjeta. I to je krivo jer mi je poznanik ostao neukrcan zbog te informacije. Barem sam dobio više vremena istraživati ovu prekrasnu zemlju. Nenadano!
Od prekrasnog Luang Prabang sve do glavnog grada na jugu države. Nadam se da će fotografije vjerno prikazati ljepotu ove zemlje još neiskvarene masovnim turizmom poput Tajlanda, Indonezije , Kambodže i Vijetnama.
Naučio sam kako izbjegavati horde kineskih turista koji se još nisu naučili pristojno ponašati. Podsjećaju me na azijsku verziju Rusa. Bijeg u skrivene lagune ili na vrh brda i planina je riješenje jer oni se ne penju niti znaju plivati. Poznavanje Engleskog jezika je sasvim nepotrebno jer je sporazumijevanje rukama i nogama. Izbjegavanje rupa na cestama je vjerojatno nacionalni sport.
Lijepo je vidjeti sve te mlade generacije što putuju s ruksacima na leđima ovom jeftinom azijskom destinacijom. Zastanem i vidim sebe u njima s odmakom od nekih dvadesetak godina. Još uvijek se mogu popeti na vrhove planina u Laosu, još sam uvijek dovoljno mlad, a i dovoljno lud.
Miriše mi francusko pecivo , nešto dobro što su Francuzi ostavili za sobom.
Prolazi još jedan dan u Laosu…
FOTOGALERIJA:
