Ines nas svojim putopisom vodi u glavnu prijestolnicu i najveći grad Danske – KOPENHAGEN – grad u tisuću boja
U ranim jutarnjim satima, nakon cjelonoćne vožnje autobusom iz smjera Brisela, Igor i ja stižemo na novo odredište – Kopenhagen. Danska nam je četvrta po redu država na ovom putovanju. Na kolodvoru pijemo prvu kavu i, već pomalo izgubljeni u valutama, preračunavamo danske krune u eure i potom u kune. U toj zavrzlami, na tečnom hrvatskom nam se obraća žena u tridesetima koja radi na šanku kafića. Saznajemo da je rođena negdje u našim krajevima i da ovdje živi već godinama. Zanimljivo je da u gotovo svakom gradu sretnemo nekoga tko govori naš jezik i to nas uvijek ugodno iznenadi. Proćaskamo s njom nakratko, a zatim odlazimo kod Daniela, prijatelja kod kojeg ćemo odsjesti.
Daniel je Portugalac, filmski producent kojeg sam upoznala prije šest godina u Zagrebu. Sa svojim je prijateljem tada stopirao po Europi i došao kod mene kao gost preko couchsurfinga. Oni su bili moji prvi couchsurfing gosti, u iznajmljenom stanu na Knežiji. Sjećam se da je komentirao kako je naš dnevni boravak idealan upravo za couchsurfere te nije mogao vjerovati da do sada nismo imali putnike u gostima. Dok smo Igor i ja planirali ovo putovanje kontaktirala sam ga, i velikodušno nas je pozvao k sebi. To je jedna od najljepših stvari vezanih uz putovanja – imati prijatelje u dalekim zemljama, i vidjeti ih nakon toliko godina.
Zove me na telefon i daje nam upute kako doći do njegovog stana. Živi u samom centru, na katu zgrade u čijem se podnožju nalazi kafić „Retro“ u kojem povremeno radi. „Retro“ odiše umjetošću, stilom i toplinom, baš kao i cijeli njegov dom. Tamo pijemo drugu jutarnju kavu i doručujemo, a pridružuje nam se i njegova djevojka Maja, preslatka danska umjetnica.
Odlazimo prema gradu i pokazuje nam Christianiu – hippie područje unutar grada koje izgleda potpuno drugačije od zapadnog modernog svijeta kakav bismo očekivali. Stanovnici ne koriste struju niti svakodnevne tehnološke izume, hranu uzgajaju sami, kupaju se isključivo na nudističkim plažama, konzumiraju marihuanu u neograničenim količinama – što je unutar područja potpuno legalno, odgajaju svoju djecu bez institucija itd. Nije moguće samo doći i izraziti želju za postati članom njihove zajednice; treba najprije dobiti dopuštenje, a to je moguće samo ako su sigurni da ćete se zaista moći prilagoditi njihovim uvjetima i stilu života.
Sljedeća nam je destinacija poznati Nyhavn – onaj bajkoviti dio grada koji se viđa na razglednicama Kopenhagena. Šarene kućice uz kanale pune brodova, šarmantne ulice i svjež skandinavski zrak. Ukrcavamo se na brodić i vozimo se oko cijelog grada. Temperatura je puno viša nego što bismo očekivali za kasno proljeće, ali na brodu puše ugodan povjetarac. Vožnjom dobivamo uvid u presjek i strukturu grada, a prolazimo i kraj impresivnog gradskog simbola – statue Male sirene.
Navečer odlazimo na piće u jazz klub gdje uživamo u svirci popularnog lokalnog benda. Naravno, i ovoga puta je riječ o alternativnom i neobičnom mjestu uređenom u rustikalnom stilu. Vraćamo se u stan oko ponoći, ali mrak još gotovo da nije niti pao, jer dnevno svjetlo ovdje traje prilično dugo. Putem do stana Daniel nam pokazuje kino u kojem radi i otvara nam ga posebno za ovu priliku. To kino je drugačije od svih koje sam ikada vidjela; prikazuju se stari crno-bijeli filmovi, fotelja ima dovoljno za svega tridesetak posjetitelja, a kompletan dojam je kao da ste ušli u neki čarobni, američki svijet četrdesetih godina prošlog stoljeća.
Sljedećeg dana obilazimo Botanički vrt, dvorac Rosenborg i ogroman Lego dućan. U dućanu je moguće složiti samoga sebe u Lego verziji koristeći pojedine dijelove tijela i odjeće, i potom svoju Lego figuru, ako želite, kupiti po vrlo pristupačnoj cijeni. Tamo upoznajemo hrvatskog studenta koji mi pomaže pronaći Lego kosu sličnu mojoj. Na tom je mjestu definitvno zajamčena zabava za sve generacije. Također, prodaju se modeli filmskih setova iz vaših omiljenih serija, kao i poznate svjetske građevine načinjene od tisuća i tisuća kockica.
Nismo mogli propustiti niti odlazak na vidikovac Rundetarn (Okrugli toranj) s kojeg imamo pogled na cijeli grad. Toranj je kružan i visok 42 metra. Na jednoj točki unutar njega nalazi se tanko staklo na koje možete stati i – ako ste dovoljno hrabri – vidjeti dubinu ispod svojih nogu. Nije mi bilo svejedno, no nisam mogla odoljeti tom izazovu.
Jedemo uglavnom u mjestima koja serviraju razne svjetske kuhinje poput kineske i turske, jer je to jeftinije nego u klasičnim danskim restoranima. Cijene hrane u ovom su gradu vrlo visoke. Siti, spremeni smo za sljedeću destinaciju – muzej Hansa Christiana Andersena, jedno od mjesta koja smo u Danskoj svakako htjeli vidjeti jer obožavamo bajke i umjetnost općenito. Zatim odlazimo u dućan slikarske opremne gdje si kupujem blok za slikanje kakav već dugo tražim; malih dimenzija, sa tamnim papirima. Jedemo sladoled na Nyhavnu i vraćamo se u Danielov stan. Nakon kraćeg odmora idemo s njim i Majom na blues svirku, ovoga puta u jedno manje popularno i urbano mjesto, gdje uživamo u glazbi koju izvode talentirani mladi amaterski umjetnici.
Pri odlasku iz Kopenhagena popijemo u Retru zadnju kavu s našim prijateljima te se pozdravljamo i odlazimo na autobus za Malmo. Nalazi se na jugu Švedske i udaljen je samo sat vremena vožnje preko Oresundskog mosta; to je najduži most na svijetu koji spaja dvije države te najduži kombinirani most-tunel u Europi. Kiša cijelo vrijeme pada pa kroz prozor promatramo otvoreno more i veličanstvenu ljepotu mosta. Sa kišobranima u rukama i znatiželjom stižemo u našu sljedeću avanturu – Švedsku.
Napisala: Ines Ignjacic
