Putovanje u Međuzemlje inspirativna je priča mladog putnika koji je odlučio slijediti svoje snove i krenuti na veliko životno putovanje. Ostavivši tako stari koncept života koji ga je vezao za sredinu u kojoj je odrastao, Tomica je napustio svoju sigurnu luku i zaputio se na drugi kraj svijeta, i to autostopom. Ovo putovanje nije obično putovanje već preobrazba jedne osobe koja se, hodajući po stazi života, svakim danom sve više mijenjala…

1.O čemu se točno radi u knjizi? Koje su zanimljivosti koje si uključio u svoje prvo djelo?

Ova knjiga je prvi dio trilogije i u njoj opisujem prvih 14 mjeseci autostoperskog putovanja na drugi kraj svijeta. Kako sam u to vrijeme putovao kroz Aziju, opisujem ljude koje sam upoznao i događaje koji su mi se desili u zemljama kroz koje sam prolazio. Pravi putopis započinje u Iranu u kojemu sam proveo mjesec dana. Ta pomalo krivo shvaćena zemlja bila mi je velika prekretnica putovanja, i od nje sve je krenulo onako kako sam si na samom početku zamislio da bi trebalo biti, a nije zato što sam se prva dva mjeseca Puta bavio pitanjima o ispravnosti odluke o putovanju. Nakon Irana brodom dolazim u Dubai, a zatim i u Oman u kojemu opisujem 2400 km dugo autostopersko iskustvo kroz omansku pustinju. Uskoro s pričom dolazimo u Indiju o kojoj sam u knjizi najviše pisao. Od kulturnog šoka koji me zadesio kada sam stigao u Mumbai, do zanimljivih i čudnih iskustva koja su mi se desila na cestama Indije.

U njoj sam dosta koristio vlak, što je bilo zasebno i neopisivo iskustvo. Opisujem i ljude koji su me preko kaučsurfinga ugostili, što je ponekad bilo vrlo čudno, pretežito zbog kulture i društvenih običaja što nas razdvaja. Govorim i o Bollywood filmovima na čijim sam snimanjima kao stažist tri puta osobno prisustvovao. Zatim odlazim u Nepal na Himalaju, što mi je bilo najbolje iskustvo cijelog putovanja. U tom poglavlju opisujem dvotjedni treking kroz masivni planinski lanac Annapurna, te ujedno i životne običaje i kulturu lokalnih ljudi u planinskim predjelima te veličanstvene planine. Uskoro se pričom selim na sjever Indije gdje sam tri tjedna volontirao u školi s nezbrinutom djecom živio s budističkim monasima.

Nakon Indije pričom odlazimo u Mjanmar u kojemu sam se itekako namučio da bih ulovio autostop. Zemlja je to koja je tek prije nekoliko godina otvorila vrata turistima i trebat će još koja godina da se priviknu na dolazak stranica. Zbog te činjenice, u Mjanmaru je zabranjeno kampiranje, spavanje u kući domaćina, i još štošta. Sve te zabrane sam morao prekršiti da bih uspio u svom autostoperskom naumu. Ubrzo dolazim u Tajland gdje opisujem trotjedni život s lejdibojevima, te noćni život te, pomalo lude zemlje, kada je u pitanu noćni život. Zatim je uslijedila Kambodža koja mi je posebno prirasla srcu. Siromašna je to zemlja ali popunjena ljudima bogatog srca, i upravo zbog toga imao sam vrlo dobra i nezaboravna iskustva. U njoj se najviše bavim opisivanjem džungle i hrama (Angkor Wata – najvećeg hrama na svijetu) koji se tamo nalazi, a kasnije i autostoperske dogodovštine na putu prema Vijetnamu. Dolaskom u Vijetnam završavam svoju prvu knjigu.

Također, na početku same knjige opisujem i kako je uopće došlo do takvog putovanja i što me to točno natjeralo da promjerim koncept života. U tom opisivanju zavirio sam 10 godina u prošlost te iz tog razdoblja izvukao činjenice koje su me kasnije izgradile u putnika kakav sam danas. Na samom početku opisujem i jedno vrlo negativno iskustvo koje me nekoliko godina prije Puta zadesilo, što je također na kraju utjecalo na moju odluku o putovanju po svijetu.

2.Kako je tekao proces samog pisanja? Koliko znam, knjiga je u vlastitoj nakladi. Kako si se na kraju snašao i kako si skupio sredstava da pokriješ troškove? 

Pisanje je jedan dugotrajan i vrlo detaljan posao. Prije nego sam počeo raditi na knjizi nisam znao da će mi toliko vremena trebati da je napišem. Na samom rukopisu radio sam punih 13 mjeseci, i to svakodnevno. Nakon što je taj proces konačno završio, tekst mi je otišao u ruke uredniku, lektoru, na prijelom, itd….što je trajalo dodatnih dva mjeseca. Kad sve to izračunamo, stvaranje ove knjige trajalo je točno 15 mjeseci! Kako je putovanje trajalo nekoliko godina, odlučio sam napisati trilogiju, a ovo je tek prva knjiga. Puno vremena će mi trebati da je dovršim trilogiju, ali tješim se s činjenicom da je jedna knjiga već iza mene. Za mjesec dana krećem s pisanjem drugog dijela za što će mi biti potrebna cijela godina. Isto će biti tako velika i opširna kao i prvi dio, dok će treći dio biti će nešto jednostavnije za pisati zato što ću u njemu opisivati svoje pješaćenje kroz Novi Zeland, a to znači da će knjiga biti dosta orijentirana na fotografije.

Krajem prošlog ljeta pokrenuo sam kampanju u vezi financiranja knjige preko koje sam unaprijed prodavao knjigu koja još nije “fizički” postojala. Puno ljudi me podržalo i naručilo knjigu unaprijed. Kampanja se pokazala odličnom idejom jer u njoj sam sakupio dovoljno novaca da si pokrijem veći dio troškova, ne sav ali sakupio sam oko 80% svote koliko mi je trebalo za izdavanje. Knjiga je poprilično opsežna – ima 412 stranica od kojih 88 popunjene s fotografijama, plus šivani uvez – i izdavanje je ispalo puno skuplje nego što sam to u početku zamislio. Sve u svemu, zadovoljan sam.

3.Prošla godina za nikoga nije bila laka, a posebno za avanturiste i ljubitelje putovanja poput tebe. Reci mi što si radio za vrijeme lockdowna? Gdje si živio?

Da, to je istina. Svi bismo najrađe zaboravili prošlu godinu da je uopće postojala. Čuo sam jednu fora fizreku o 2021. godini, a to je da nikad ne pričaj o 2020. :). Krajem 2019. započeo sam pisanje knjige u Hrvatskoj, ali ubrzo sam otišao u Vijetnam gdje sam nastavio s radom na knjizi. Ovdje sam i dan danas. U svoj toj nesreći i teškom vremenu po pitanju kovida, veliki sam sretnik što sam vrijeme virusa proveo u državi gdje virus gotovo ne postoji. Dakako, korona se uvukla i unutar Vijetnama, ali Vijetnamci su momentalno reagirali vrlo ofenzivno, zatvorili granice koje su i dan danas još uvijek zatvorene, uveli stroge restrikcije, i virus je kroz nekoliko tjedana nestao. Novi nalet imali su na jesen prošle godine, ali primjenili su isti koncept koji se opet pokazao vrlo uspješnim. Pomalo nevjerojatna činjenica po pitanju korone i Vijetnama jest da na 95 milijuna ljudi imaju tek nekoliko desetaka zaraženih. U svoj toj priči ne zaboravimo da Vijetnam graniči s Kinom, od koje je sve i krenulo. 

Unatoč svoj toj, pa recimo donekle pozitivnoj činjenici između virusa i ove zemlje, kovid je itekako djelovao i na mene te mi je odgodio sve moguće planove koje sam mislio ostvariti. Još prošle godine na jesen trebao sam se vratiti u Hrvatsku i početi s putopisnim predavanjima diljem zemlje, ali kako su u Hrvatskoj restrikcije, a javna okupljanja svedena u minimum, odlučio sam još koji mjesec ostati u Vijetnamu. 

4.Kakvi su planovi za dalje, s obzirom na to da je sada već prošlo određeno vrijeme od tvog putovanja po kojem su te svi prepoznali. Što je sljedeće?

Početkom proljeća vraćam se doma u Hrvatsku a u svibnju planiram započeti turneju predavanja koju sam prošle godine odgodio. Nadam se da će se do onda stanje oko virusa smiriti. Ovu godinu većinom ću se baviti pisanjem i predavanjima. Planiram kupiti i kamper, što će mi uveliko olakšat cijeli taj proces predavanja i kretanja općenito. Tek druge godine okrenut ću se nekim daljnjim planovima, i razmišljati o nekim novim projektima. Naravno, imam ih već nekoliko u glavi, samo trebam odabrati pravo vrijeme kada krenuti u realizaciju s njima. A do onda trebam biti strpljiv i baviti se putovanjem koje je iza mene, odnosno posvetiti se pisanju. Druga knjiga ove trilogije izaći će početkom sljedeće godine, a pričom ću nastaviti tamo gdje sam u prvoj knjizi stao – u Vijetnamu.

Knjigu možete naručiti na: https://www.tomicakristic.com/book/ ili mi se javite direktno na e-mali: tomica.book@gmail.com