Tijekom tisuća godina duge povijesti razne dinastije oblikovale su različite stilove kineske odjeće. Svaka dinastija donosila je svoj stil, s jedinstvenim karakteristikama i značajem, a istodobno isprepleten s povijesnim motivima prethodnih dinastija.

Mnogi stilovi popularni su i danas te se rado nose za posebne prilike poput vjenčanja ili proslava, ali i za odlazak na važna povijesna mjesta poput Ljetne palače u Pekingu, Vojske od terakote u Xi’anu ili Yuyuan vrta u Šangaju. Ovaj običaj odijevanja u tradicionalnu odjeću naziva se Hanfu pokret, također poznat kao Pokret preporoda hanfua. Pokret nastoji oživjeti ili revitalizirati modu, estetiku i kulturni identitet Han Kineza putem javnog nošenja tradicionalne etničke odjeće Han Kineza iz razdoblja prije dinastije Qing. Pokret je započeo 2003. godine među korisnicima interneta koji su tražili eleganciju u odijevanju, a od tada je prerastao u nacionalni pokret koji se može pohvaliti novom industrijom odjeće s milijunima korisnika. Stekao je popularnost i među kineskom dijasporom, a vjeruje se da je za nastanak zaslužan Zhang Congxingu, singapurski Kinez koji je napisao članak o Wang Letianu, muškarcu iz Zhengzhoua koji je fotografiran odjeven u domaću shenyi, vrstu haljine koja se često nosi kao konfucijanska akademska odjeća.

Taj njegov stil odijevanja prihvatili su mnogobrojni, a popularizaciji su pomogle i društvene mreže gdje i danas Kinezi rado objavljuju fotografije u nacionalnim kostimima. Popularnost se može pripisati i rastućem nacionalnom ponosu povezanom s usponom Kine, ali i sve većem broju stranih turista koji i sami žele prošetati u nošnjama Kine. I dok bi u nekim zemljama na takvu praksu gledali s negodovanjem, u Kini su svi dobrodošli odjenuti se u nošnje i uživati u bogato ukrašenoj odjeći koja otkriva kulturnu baštinu i ljepotu kineske tradicije. Praktično je i što se u okruženju svih važnijih mjesta uvijek nalaze i posudionice koje iznajmljuju odjeću, nakit, nude uslugu šminkanja i friziranja, pa čak i fotografiranja u kostimima.

Hanfu je najpoznatija odjeća, ona koju najviše možete vidjeti na ljudima ispred slavnih povijesnih mjesta. Hanfu (汉服), što doslovno znači “Han odjeća” je tradicionalna odjeća Han Kineza, etničke većine u Kini. Korijeni kineske odjeće mogu se pratiti do dinastije Shang (1600. – 1046. pr. Kr.). Stil koji je tad nastao začetnik je kineske mode, a osnovni hanfu se sastojao od gornjeg komada (yi) i donjeg komada (chang/skirt ili hlače). Često se nosila i suknja ili pregača do koljena (bixi). Ovaj osnovni model mijenjao se tijekom stoljeća, a danas se mogu vidjeti razne varijacije, pa čak i moderne verzije koje mnogi svakodnevno nose. Tijekom stoljeća hanfu su nastavile nositi i razvijale mnoge dinastije, svaka dodajući svoje detalje i pravila za izradu i nošenje. Neki su se detalji tijekom vremena nadopunjavali, a neki su u potpunosti nestali.

Dinastija Tang (618. – 907.) preferirala je odvažne haljine otvorenog vrata i žene su tada pokazivale naznake dekoltea, potpuno drugačije od svih hanfu haljina u povijesti. Žene dinastije Tang, posebno u višim slojevima, uživale su u rijetkoj društvenoj slobodi za tradicionalnu Kinu, a što se odražavalo i na njihov modni izraz. Zanimljivo je da su mogle nositi i mušku odjeću. Unatoč svemu navedenome, na njihov status utjecala je muška naklonost, a vjeruje se da je to i diktiralo njihov slobodniji stil odijevanja. I danas u Xi’anu žene nose tradicionalnu Tang odjeću koja je vrlo često i motiv na brojnim fotografijama koje promoviraju kinesku kulturu. Tang haljine su senzualne, uvijek malo toga otkrivaju i mnogi ih smatraju iznimno atraktivnim. Imaju široke rukave, napravljene su od lagane tkanine, od puno svile koja često dolazi u nježnim bojama marelice, tirkizne, zlatne. Moderne verzije često su u žarko crvenoj boji. Tang razdoblje je bilo doba kulturnog procvata, a ples, poezija, glazba i moda dosegli su svoj vrhunac. Ženska ljepota slavila se kroz umjetnost, prije svega ples u raskošnim kostimima. I danas se u Xi’anu, nekadašnjem Chang’anu mogu pogledati raskošne kazališne predstave u kojima publika može uživati u prikazima života iz doba dinastije Tang. Umjetnici na sceni nose slojevite svilene haljine koje se vijore u pokretu. Mnoga kazališta nude i hranu nadahnutu receptima iz tog doba, a suvenirnice nude tradicionalan nakit i kozmetiku.

Kasnije dinastije ipak su bile nešto konzervativnije i nosile su često slojevite haljine, pogotovo kad se glavni grad preselio na sjever, u Peking, gdje je višeslojna odjeća čuvala i od hladnoće. Uobičajene varijacije hanfua uključuju ruqun (dvodijelna bluza i suknja), shenyi (jednodijelni omotani ogrtač) i beizi (dugi otvoreni kaput). Svaki ima svoj prepoznatljiv izgled i povijesno podrijetlo, a danas su inspiracija za suvremene kineske dizajnere koji sve češće vraćaju hanfu u svakodnevni život. Moderne verzije često spajaju praktičnost s tradicijom, kombinirajući hanfu odjeću s tenisicama ili majicama s kapuljačom. Moderan dizajn uključuje i lakše tkanine radi praktičnosti i jednostavnosti održavanja.

Svaki detalj odjeće, od kroja do boje, povijesno je imao svoje značenje, a koje ne morate nužno znati da bi uživali u vatrometu boja, materijala i detalja. Mnogi će i danas uz odjeću nositi bisere i žad, a koje su nekada nosili samo viši staleži. Najpopularnija je kopija ogrlice Chaozhu. Originalna ceremonijalna dvorska ogrlica Chaozhu, čije povijesno podrijetlo datira iz razdoblja vladavine cara dinastije Qing, Yongzhenga, koji je vladao Kinom između 1722. i 1735. godine, pojavila na aukciji Sotheby’sa u Hong Kongu, održanoj 8. travnja 2010., i postigla rekordnu cijenu od 8,7 milijuna dolara, što je najviša ikad plaćena cijena za ogrlicu od prirodnih bisera na aukciji. Ogrlica koja je povezana s budističkom krunicom izrađena je od 108 slatkovodnih bisera, u četiri dijela od po 27 perli, odvojenih većim perlama koje se nazivaju ‘Budine glave’, izrađene od crvenog koralja, okružene parovima plavog lapis lazulija. Osim glavnog niza sastavljenog od bijelih bisera, crvenog koralja i lapis lazulija, originalno postoje tri pomoćna niza pričvršćena na glavni niz. Ovi nizovi, poznati kao “jinian” nizovi, izrađeni su od tirkiznih perli i pričvršćeni su na ogrlicu na mjestima u gornjim segmentima bisera, ali danas su rijedak dodatak kopijama koje se nose. Veličanstvena ceremonijalna dvorska ogrlica nanizana slatkovodnim biserima simbolizira ne samo mandžurski ponos već i carsku moć dinastije Qing. Posebno je značajno i to što je upravo ta ogrlica prikazana i na portretu cara Yongzhenga, koji se danas nalazi u zbirci Muzeja palače u Pekingu. Vjeruje se da je Chaozhu prodan na aukciji isti Chaozhu koji se pojavljuje na carevom portretu ili mu je vrlo sličan. Ogrlica izrađena od 108 prirodnih slatkovodnih bisera duga je 134 centimetra. Sjedeći portret cara Yongzhenga pokazuje da se duljina ceremonijalne ogrlice proteže od vrata do donjeg dijela trbuha.

Nošenje tradicionalne odjeće danas nije samo puki povratak prošlosti, to je snažan izraz nacionalnog identiteta i ponosa koji isprepliće tradiciju s modernošću. Odjenuti se u tradicionalnu odjeću tako postaje izraz poštovanja prema kulturi Kine, način da se dodirne tisućljetna povijest velikoga Kineskog Carstva.

Tekst i fotke: Antonija Putić

Producentica i umjetnica Antonija Putić već godinama živi u Kini, zemlji koja ju je očarala svojom kulturom, običajima i jedinstvenim načinom života. Završetkom Akademije dramske umjetnosti i studija komunikologije u Zagrebu, njezina su putovanja započela iz znatiželje i umjetničkog duha, a prerasla su u poziv. Kao strastvena putnica, Antonija je proputovala više zemalja nego što je ikada planirala, no niti jedna nije ostavila tako snažan dojam na nju kao Kina, koju od 2013. naziva svojim drugim domom. Osim što o svojim doživljajima, neobičnim mjestima, okusima i receptima Dalekog istoka piše za tiskane medije i portale, Antonija vodi i Facebook stranicu “Antonija Putić”, gdje dijeli zanimljivosti o kineskom životu, kulturi i znamenitostima. Njezin zanimljive objave i bogato iskustvo omogućili su mnogima da otkriju ljepote i tajne Kine. Svojim pristupom Antonija uspijeva Kinu približiti svima koji žele osjetiti njezinu čarobnu raznolikost i neiscrpno kulturno bogatstvo.

Antoniju možete pratiti i na facebooku

Fotogalerija: