Opet putujemo s Antonijom u Kinu. Kako je nedavno započela nova Kineska godina, Antonija će nam objasniti neke od kineskih običaja, kako slave novu godinu te općenito načina života u Kini. Za početak saznati ćemo svašta o kineskoj kuhinji.

Kinezi vole hranu i sve će probati barem jednom. Hrana je obavezna u svim prigodama, a posebice za vrijeme blagdana kad delicije imaju i simbolički značaj, te su više od same hrane. Osobito je u blagdansko vrijeme važno jesti slastice jer to znaci da ćete zasladiti izglede za cijelu narednu godinu. To pravilo vrijedi i za one koji pokušavaju smršaviti.  

Tradicionalno se za vrijeme blagdana jede puding od riže. Budući se riža jede uvijek i u svim opcijama – ja redovito preskačem ovaj puding jer je okus često identičan kuhanoj riži + mrvica šećera. A kad si u Kini dugo, predugo – sve vezano uz rižu nakon nekog vremena jednostavno postane naporno za nepce.

Srećom po mene – na stolu za blagdane mora biti i drugih barem dvadeset vrsta jela. Obavezno je kandirano voće – obično su to jagode, jabučice, razne vrste trešanja, naranče, mandarine i razne sjemenke. A opet – što Vam je sve na blagdanskom ovisi od pokrajine do pokrajine. Geografski i klimatski uvjeti uvelike se razlikuju, pa tako i sezonska ponuda. U pradavna vremena nije bilo dostave, na stolu se nudilo ono što se tad imalo. Ali u cijeloj Kini uvijek se jedu jabuke, koje se i poklanjaju za vrijeme naših Božićnih blagdana u prigodnim blagdanskim pakiranjima. No, jedno je jelo zajedničko gotovo posvuda – riba. Običaj je da se riba nikad ne pojede cijela. U Kini riba simbolizira bogatstvo i izobilje, tako da nepojedena do kraja riba znači da će i u novoj godini  uvijek biti dovoljno hrane. Pa i viška. Ovih se predblagdanski dana diljem Kine mogu kupiti sušene ribe koje vise posvuda. Nitko ne brine previše o činjenici da je riba danima obješena po ulicama, plotovima i svim mogućim mjestima. Šangaj tako obavija miris sušene ribe i zagađenja koje prelazi sve razumne granice.

Kina stalno ima problema s kvalitetom hrane. Ovo je jedan od primjera zašto. Jednostavno je nemoguće proizvesti toliku količinu kvalitetne hrane pa se često u medijima pojavljuju informacije o mesu koje se prodaje pod govedinu, a zapravo je nešto sasvim drugo tretirano kemikalijama da bi izgledalo kao govedina. Dodajte tome još i ribu koja se suši po ulici, kao I ostalo meso i recept za trovanje je tu. Još je gora situacija s jajima – naime, proizvode se umjetna jaja. Uz umjetna jaja, sve su glasniji povici i o lažnoj riži koja se prodaje uz pravu, neprimjetno. Grickalice su pune nedozvoljenih kemikalija. Pravo je pitanje ima li nešto za što smo sigurni da je dobro, zdravo i kvalitetno?

Za blagdane svi prekomjerno jedu – ali postoje i tu neka pravila. Poprilično je nepristojno uzeti više od jednog jajeta – jer kud bi nas to dovelo da svaki Kinez pojede dva jaja dnevno. Ja uvijek pokušavam vidjeti što točno jedem i saznati kako je što pripremljeno. Iako, ponekad niti poznavanje namirnica ne pomaže probavi. Jednostavno, hrana je toliko drugačija i tijelu treba neko vrijeme da se navikne, U međuvremenu nije baš ugodno, ali se preživi. Uglavnom. Navodno čak 10 % svih masnoća na kojima pripremaju hranu u Kini, a posebice hranu na ulici – došlo je iz kanalizacije. Kinezi redovito skupljaju otpadne vode i iz njih izvlače masnoće koje se kasnije koriste i za pripremu hrane. Gotovo posvuda na ulicama postoje ti mali mobilni roštilji na kojima se peku raznovrsna jela koja su prosječnom Europljaninu potpuno nepoznata. Većina Kineza voli meso i na takvim mobilnim roštiljima restoranima može se kupiti i ražnjića. A sad, je l’’ pas, mačka ili svinja – teško je reći.

Na novogodišnjem meniju će se posvuda naći obavezno riža. Riža je sastavni dio svakog obroka i servira se uz sve. Uvijek se poslužuje obična, kuhana riža bez ikakvih začina. A onda ovisno o tome što volite odabirete za prilog. Za blagdane riža simbolizira i blagostanje, pa ju svi nude i više nego za vrijeme regularnih obroka. Mnogi će  za blagdane jesti i nacionalni specijalitet  – patku. Posebice su popularni pačji jezici, a rado se jedu i sve noge – drape. Pripreme su razne, o pokrajini ovise i prilozi, ali patka je uvijek delicija bez premca na svakom blagdanskom stolu. Naravno, na svakom stolu će se naći i obavezne nudle, pa zatim cijeli niz jela pripremljen na pari, kao i razne juhe – od morskih trava, pa sve do najraznovrsnijih gljiva. Za mnoga jela ne postoji točan prijevod na naš jezik i teško je točno objasniti što je što i od čega je i kako pripremljeno.

Kineska je kuhinja spoj raznih utjecaja i nudi uistinu širok spektar okusa, mirisa i boja. Razne verzije njihove kuhinje popularne su diljem svijeta. I u Hrvatskoj postoji nekoliko kineskih restorana, a u trgovinama se mogu nabaviti mnoge namirnice iz Kine. A i popularno Tsingtao pivo. Za one koji pokušavaju smršaviti – možda je najbolje da ne istražuju dalje o kuhinji Kine – tu se uvijek ima nešto za probati. A ako ste već odustali od novogodišnjih odluka o dijetama, možda bi mogli donijeti nove povodom godine pijetla. Pola svjetske populacije živi upravo u Aziji i ovih dana slavi.

Povijest i kultura Azije starija je od 6000 godina, a kineska je civilizacija jedna od rijetkih koja nije imala prekide u svojoj dugogodišnjoj povijesti. Izumi poput stakla, keramičkog posuđa, porculana ili štapića za jelo – sve to potječe iz Azije čiji su pradavni stanovnici prvi počeli i s uzgojem domaćih životinja za prehranu, agrikulturom, izradom strojeva za obradu polja… Osnovna podjela kuhinje Azije dijeli se u tri glavne skupine temeljene na geografskim regijama ovog ogromnog kontinenta – sjeverozapad (Indija, Pakistan, Sri Lanka, Burma, Bangladeš), sjeveroistok (Kina, Koreja, Japan) i jugoistok (Tajland, Laos, Kambodža, Vijetnam, Indonezija, Malezija, Singapur i Brunej).

Azijska se kuhinja može podijeliti i prema religiji jer ona uvelike određuje koje će se namirnice konzumirati. Kineska kuhinja dijeli se u 57 regionalnih stilova koje uvjetuje okoliš, vremenske prilike, tradicija. Također, postoji niz metoda pripreme hrane: pečenje, kuhanje, prženje, duboko prženje, kuhanje na pari, dimljenje, blanširanje, roštiljanje… Tradicionalna kuhinja Kine ne upotrebljava mlijeko ili mliječne prerađevine poput sira ili maslaca. Zaželite li se u Kini za doručak sira i vrhnja s malo čvaraka, u potpuno ste pogrešnoj državi. No, zato u svakoj mogućoj prilici možete uživati u riži.

Na svijetu postoji više od 1500 vrsta riže koje se razlikuju izgledom i sastavom. Ipak, ponekad mi se čini da u Kini imaju samo jednu jedinu vrstu − običnu, bijelu rižu. Ovisno o obliku zrna, postoji riža dugog, srednjeg i okruglog zrna. Različite vrste riže često nose imena koja upućuju na način njihove obrade ili na područje odakle dolaze. Među popularnijim vrstama riže tako su basmati, jasmin i indijanska − divlja riža. Popularna je i smeđa riža, kao i obična bijela koja je uglavnom i najjeftinija. Najpoznatije riže okruglog zrna su verona, arborio, splendor i ostija. Koju god odaberete, nećete pogriješiti jer je riža iznimno zdrava prehrambena namirnica koju konzumira više od polovice populacije svijeta.

Povijest riže seže čak 5000 godina u prošlost, a domovinom riže smatraju se Indija i Kina. Ovisno o tome kojim izvorima više vjerujete, riža se na ostatak svijeta proširila iz Indije ili Kine. Prvotno se “udomaćila” u susjedne zemlje, a zatim u Siriju, Afriku, Europu. Navodno je upravo Aleksandar Veliki u svojim istočnjačkim pohodima prepoznao važnost riže i donio je u Grčku. Preko arapskih putničkih trgovaca ona stiže u Egipat, Maroko, a zatim i u Španjolsku. Nizozemci i Portugalci rižu imaju u svojim afričkim kolonijama, a zahvaljujući robnoj razmjeni Kolumba, riža stiže i u novi svijet. U Europi se počinje značajnije upotrebljavati u 8. stoljeću, no Grci, napredni u svemu, pa tako i u gastronomiji, rižu su konzumirali već u 4. stoljeću prije Krista. Riža je danas namirnica koja je prisutna na stolovima diljem svijeta, a nerijetko se smatra i najboljim prehrambenim proizvodom ako vas snađe neka bolest. Rižu u Aziji smatraju darom bogova, a postoje i mnogobrojni rituali u kojima se slavi. Nije neuobičajeno vidjeti zdjelice riže ponuđenu božanstvima u hramovima. Smeđa ili integralna riža smatra se najboljim izborom jer zadržava klicu i dio ovojnice koje joj daju dodatne hranjive tvari. Sto grama riže sadržava oko 360 kalorija, a za one koji pokušavaju smršavjeti, tu su i popularne dijete s rižom u kojima se triput dnevno jede samo riža. Mnogi znanstvenici tvrde da je upravo konzumacija riže glavni razlog za dugovječnost azijskih naroda. Riža ima niz pozitivnih učinaka na naš organizam: smiruje živce, regulira krvi tlak, štiti od ateroskleroze, srčanog udara, povećava elastičnost krvnih žila i možda najvažnije, ublažava nervozu. Idealna je hrana za one s bubrežnim problemima, ne sadržava gluten, lako je probavljiva, odlično djeluje na crijevnu floru. Pored toga, donosi puno energije, hranjiva je, odlična u kombinaciji sa svim drugim poznatim namirnicama. Uz sve to, cijenom je pristupačna svima. Ima li bolje namirnice od riže? Vjerojatno nema. Možete li se zasititi riže? Vjerojatno možete, ali ako ste iz Azije − riža je sve.

Antonija Putić