Antonija nam je obećala putovanje u Xi’an. U prošlom postu krenuli smo vlakom do samog grada, a danas nam slijedi upoznavanje sa misterioznim vojnicima – zašto su tamo, zašto ih je tako puno, kako su nastali…

Otkud pare, care?

Bez obzira na sve pročitano, viđeno, ništa me nije pripremilo na čaroliju koja se dogodila u trenutku kada su se ispred mene ukazale tisuće vojnika od terakote u čitavoj svojoj raskoši, ljepoti i misterioznosti.

Jedno od najvećih arheoloških nalazišta današnjice, Vojska od terakote, oduzima dah svojom veličinom i ljepotom. Istovremeno izgleda kao bojno polje i nevjerojatna umjetnička instalacija koja u trenu vraća u pradavna vremena, a sve one legende i priče o Kinezima, drevnim ratnicima, mudrim ljudima velikih dostignuća koji su oblikovali svijet kakav danas poznajemo dobiju potpuno novu dimenziju i značaj kada zakoračite u najveću dvoranu.

Tisućama turista u glavi se vjerojatno vrti isto pitanje kao i meni – zašto? Zašto je prvi car Kine Qin Shi Huangdi dao izgraditi vojsku od terakote? Zašto je vojska tako mnogobrojna? Zašto je svaki vojnik jedinstven? Zašto neki izgledaju kao da mi prijete dok drugi izgledaju kao da se smiju? Tko ih je sve izradio? Kako? Kojim tehnikama? Jesu li umjetnicima kao modeli služili pravi vojnici cara Qina Shija Huangdija? Koliko je stajala izgradnja vojske? I otkud pare, care?

Više od dvije tisuće godina ova danas slavna vojska nije zabilježena niti u jednom zapisu, priči ili legendi. Za nju jednostavno nitko nije znao. Kako je moguće da nešto ovako velikih razmjera, a govorimo o za sad ukupnoj površini od 20 tisuća kvadratnih metara iz kojih je otkopano više od osam tisuća vojnika, ostane skriveno vjekovima? Jesu li možda i oni koji su znali za vojsku s njom pokopani, baš kao i car Qin Shi Huangdi? I ako jesu, što je s onima koji su ih pokopali? Kakav je to zavjet šutnje sakrio ovo mjesto sve do 1974. godine kada su ga slučajno otkrili lokalni seljaci u potrazi za novim izvorom vode? I ako baš ništa o svemu skupa ne znamo, kako onda znamo da je car vjerovao da će, ako se pokopa s vojskom, i nakon smrti imati kome zapovijedati? Zašto niti nakon 2000 godina, uz sve moguće znanstvene metode i dostignuća u arheologiji nismo u stanju otkriti odgovore na sva ova pitanja?

Do danas je otkriveno više od 8000 tisuća vojnika, 130 bojnih kola s 520 konja i 150 jahaćih konja. Figure su okrenute na istok u borbenoj formaciji, a oko 1,5 kilometara istočno od groba Shija Huangdija i na tri razine. Vojnici su bili naoružani mačevima, lukovima i strijelama, kopljima i nizom drugog oružja koje danas više nije u njihovim rukama kako ne bi oštetili figure, ali i kako bi ih zaštitili od zuba vremena. Dio naoružanja je i pokraden. Zanimljivo je da je naoružanje u vrijeme otkrića još uvijek bilo oštro, a danas predstavlja pravi izvor informacija povjesničarima i arheolozima koji ipak mogu otkriti pojedine tajne starije od 2000 godina. Jedna od njih je i kako je mladom caru uspjelo pobijediti sve svoje protivnike i ujediniti cijelu Kinu u jedinstveni teritorij – zahvaljujući vrhunskom poznavanju i izradi oružja. Naoružanje koje su njegovi vojnici već tada koristili ostatak svijeta će otkriti stotinama godina kasnije.

Puno toga što danas znamo o tom vremenu naučili smo zahvaljujući vojsci od terakote, ali tajne poput one kako su otkrili proizvodnju i kako su zapravo napravili tako mnogobrojnu vojsku od terakote tek trebamo otkriti. Jedinstveni u svojoj ljepoti, veličini i gracioznosti, vojnici od terakote i danas oduzimaju dah. Svi su izrađeni od terakote, zemlje i gline iz okolnih mjesta. Rađeni su u dijelovima – glava, ruke, noge, torso – a zatim spajani. Ne postoje dva ista, a izrađeni su do najsitnijih detalja. Imaju različito oblikovane oči, različite frizure, izraze lica, odjeću… Danas se na vojnicima može uočiti i različiti ton (nijanse) kože, dok podrobnija istraživanja potvrđuju da su u vrijeme izrade svi bili precizno obojeni. Detalji idu toliko daleko da kao što niti ne postoje dva čovjeka koja imaju iste uši, tako ne postoje niti dva vojnika koji imaju iste uši. Je li moguće onda da su zapravo vojnici od terakote bili preslika prave vojske? Jesu li umjetnici koji su izrađivali vojsku od terakote imali prave, žive modele?

I tko je bio prvi car Kine, Qin Shi Huangdi? Navodno okrutan vladar, pravi tiranin odgovoran za mnoge smrti. Oni koji su zbog njega izgubili živote osvetu su mogli dobiti u drugom životu. Je li to možda bio razlog zašto je nastala ova vojska od terakote? Da zaštiti cara na drugom svijetu? No, za vrijeme njegove vladavine, u cijeloj se Kini uvodi ujednačavanje pisma, trasiranje kanala i cesta, uvodi jedinstveni novac i započinje velika gradnja velikog Kineskog zida, a to je tek dio od onoga što je za života napravio. Možda je imao slične planove i na drugom svijetu pa je računao na to da će mu vojska trebati.

U trećem stoljeću prije Krista Kina još uvijek nije bila ujedinjena, ali vladar Qin je zahvaljujući svojim tehničkim dostignućima na području naoružanja, iznimnim borilačkim vještinama i okrutnošću uspio ono što nikome prije nije uspjelo – ujedinio je svih sedam pokrajina u jedinstveni teritorij koji je po njemu i dobio ime Qin – China – Kina. Tako je nastalo najveće carstvo na svijetu koje zahvaljujući novim otkrićima u Xi’anu tek sada bolje upoznajemo. Ili je možda car bio samo zaljubljenik u umjetnost, u skulpture? Najnovija istraživanja otkrila su više od 600 još neistraženih grobova. U njima su pronašli znanstvenike, pisare, glazbenike, akrobate… Možda je car ipak bio umjetnička duša. Vrlo je vjerojatno da je car dao napraviti repliku svega što je imao i za života i da ćemo u narednim godinama otkriti još mnoge tajne koje skriva Vojska od terakote.

Godine 1980. otkrivene su dvije obojene ogromne brončane kočije koje su obnovljene i izložene u zasebnom dijelu muzeja. Svaka kočija ima oko 3000 dijelova. Kočije su pronađene 20 metara zapadno od carevoga groba čije otkapanje tek očekujemo. Zbog straha da bi današnja tehnologija mogla uništiti vrijedno nalazište, znanstvenici su odgodili istraživanje još neotkrivenog područja. A ono je ogromno. Područje koje sad istražuju veličine je 56 kvadratnih kilometara, a to je veličina Manhattana. Prema nekim procjenama, za sad znamo tek tridesetak posto onoga što nalazište još uvijek skriva, a i to nije u potpunosti još istraženo. Po raznim forumima može se pročitati kako će carev grob zasigurno biti dobro zaštićen, vjerojatno i s nizom raznih klopki koje će dočekati istražitelje i sve one koji će željeti uništiti vječni mir cara Qina Shija Huangdija.

Za očekivati je da ćemo i u budućnosti imati prilike otkriti što su to još stari Kinezi znali stotinama godina prije ostatka svijeta. Jednu činjenicu možemo potvrditi već sada: Kinezi mogu i znaju napraviti stvar koja će trajati duže od dva tjedna i koja će imati veću vrijednost od – sve po 8, 9 ili 10 kuna.

 Antonija Putić