Jedan kamper, dvoje ljudi, 1800 prijeđenih kilometara u jednoj od najboljih europskih destinacija za kampiranje. Radi se, naravno, o Škotskoj.

TEKST I FOTKE: Božena Miočić

Krajem kolovoza 2025. dečko i ja uputili smo se na dugo iščekivanu avanturu po Škotskim brdima i dolinama. Želja za posjetom ovoj magičnoj zemlji u meni se rodila usred najgoreg pandemijskog vala 2020. kada sam zatočena u stanu gledala seriju „Outlander“ koja je snimana u Škotskoj i zamišljala kako trčkaram po proplancima uz zvuk gajdi negdje u daljini.

S obzirom da se mladim vozačima (do 25 godina) u većini agencija za iznajmljivanje kampera naplaćuju dodatne naknade, čekali smo dugih 5 godina kako bi mogli realizirati svoj plan. Tko čeka, taj i dočeka, tako da smo sada, 5 godina stariji i s malo više soli u glavi (nadam se), iznajmili mini kamper i krenuli u sedmodnevno istraživanje Škotske.

Željela bih vam prenesti neka moja zapažanja s putovanja te vas inspirirati da možda i sami posjetite ovu nevjerojatnu zemlju. Osim toga, s obzirom kako se mnogo ljudi odlučuje na istraživanje Škotske kamperom, ovaj članak uključuje i poneki savjet vezan uz iznajmljivanje kampera, pronalazak smještaja u kampovima i sl.

1.dan (Edinburgh)

U Škotsku smo sletjeli na ugodnih 20 stupnjeva iz vrele Lijepe Naše koja se pržila na ne-tako-ugodnih 38 Celzijusa. Nakon što smo prošli kontrolu, granični policajac Denisu se obratio na engleskom sa škotskim naglaskom te se on, koji se inače izvrsno služi engleskim, jedva snašao. Nešto kao kad pokušate razumjeti što pričaju Slovenci na plaži do vas.

Sve je započelo u Edinburghu. Gradu koji je s razlogom inspirirao J.K. Rowling pri pisanju Harry Pottera. Gradu koji više nalikuje kulisi za film, nego mjestu gdje ljudi zapravo žive. Očekivala sam puno, a puno sam i dobila. Mi smo došli za vrijeme jednog od najvećih kulturnih događanja u UK-u, Fringe festivala. Tada se već ionako poseban grad pretvara u pozornicu na otvorenom. Duž Royal Mile-a različiti zabavljači bore se za pažnju publike, a diljem grada izvodi se na stotine predstava i kulturnih događanja. S obzirom da je fokus ovog izleta bio na kampiranju, a vremena u Edinburghu smo imali malo, iskoristili smo ga za ležerno šetanje po centru. U velikim zapadnjačkim gradovima obožavam kulturu sjedenja na livadama u parkovima, što je kod nas i dalje pomalo neuobičajeno. Tako smo Denis i ja opustošili naš omiljeni Tesco koji ima fantastičnu ponudu gotovih jela, zdravih grickalica i sushija te sjeli na livadu ispod Edinburškog dvorca i uživali u pogledu. Centar Edinburgha prepun je neobičnih dućana, slatkih vintage knjižnica i pubova u kojima se lako možete izgubiti. Mi smo isprobavanje whiskyja i lokalnih piva ostavili za neki drugi dan jer smo mislima već bili u ranim jutarnjim satima i preuzimanju kampera. Smještaj smo pronašli u samom centru grada i platili smo ga oko 150 eura za noćenje što je relativno skupo no, s obzirom da smo rezervirali samo nekoliko tjedana unaprijed, nismo se žalili.

2.dan (Rosslyn, Stirling, Inverary)

Prije puta detaljno smo istražili sve opcije za iznajmljivanje kampera, a najviše nam se svidjela ponuda agencije Alba Campers. Za šest dana, najam smo platili 760 eura u što je bilo uključeno putno osiguranje, neograničena kilometraža, kuhinjski pribor i jastuci. Osim toga, trebali smo uplatiti depozit od 375 funti koje su nam par dana nakon puta u potpunosti refundirali. Svakako bih preporučila da iznajmite kamper s automatskim mjenjačem jer je vožnja na suprotnoj strani ceste dovoljna komplikacija.

Prva znamenitost na listi bila je Rosslynska kapela. Izgrađena je sredinom 15. stoljeća i svjetski je poznata zbog filma Da Vincijev kod. Povrh činjenice kako sam veliki fan filma, crkva me se zaista dojmila zbog mistike koja ju okružuje i neobičnim skulpturama na zidovima. Od najzanimljivijih istaknula bih pripravnički stup (eng. The Apprentice pillar) koji ima uklesanog zmaja u podnožju i cijeli niz skulptura zelenih ljudi (eng. Green men), koji reprezentiraju poganski simbol prirode i ciklusa života. Tamo sam kao suvenir kupila knjigu Škotskih mitova i legendi koju sam čitala tijekom putovanja. Jedan od razloga zašto mi je Škotska toliko privlačna upravo su priče o duhovima, sirenama, čudovištima, vilama i sličnim magičnim stvorenjima.

Nakon Rosslyna bili smo u dvorcu Stirling koji ima predivan vrt izvana, ali unutrašnje prostorije nisu nas se previše dojmile. S obzirom da Škotska ima više od tisuću dvoraca, slijedeći put vjerojatno bi obišli neki manje popularan izbor. Na putu od Stirlinga prema Inveraryju, kada smo se odmaknuli od urbanijih područja i s autoceste, zapravo sam osvijestila ljepotu Škotske prirode. Lajtmotiv cijelog izleta bio je moje divljenje rečenicama poput „Ma, je li ovo realno?“, „Neopisivo“ i sl. Nakon nekog vremena izgubila sam volju uopće komentirati prizore pokraj kojih smo se vozili jer je jednostavno SVE prekrasno. Inverary je najljepši dvorac koji sam ikada vidjela, a još sam više bila šokirana kada sam saznala da u njemu netko zapravo živi. U Inverary smo došli nakon zatvaranja dvorca, pa smo bili doslovno jedini ljudi tamo, što je iskustvo učinilo još posebnijim. Tijekom šetnje oko dvorca približila sam se jednom prozoru i primijetila ljude koji sjede u dnevnom boravku i gledaju televiziju. Nakon kratke Google pretrage ustanovili smo da u jednom djelu dvorca živi vojvoda od Argylla sa svojom obitelji. Oni ne moraju gledati Disney bajke, oni žive u jednoj od njih.

Genijalna stvar u vezi Škotske je ta što je kampiranje „na divlje“ legalno pa je iznimno lako pronaći prenoćišta. Mi smo instalirali aplikaciju „Park4night“ koja se sastoji od karte na kojoj su označeni svi kampovi i mjesta na kojima možete prespavati sa kamperom. Prvo mjesto za spavanje bio je parking na par minuta pješke od dvorca Kilchurn. Tamo smo se prvi puta susreli sa zloglasnim midgesima-bubicama nalik komarcima koje su prava pošast u Škotskoj preko ljeta. Kreću se u rojevima, grizu i naporne su. Mi smo doduše imali sreće što je svaki dan izleta bio sunčan i topao (prava rijetkost u Škotskoj), a midgesi vole vlažna područja bez vjetra, pa nam nisu previše smetali. U kratkoj šetnji do dvorca imali smo i bliski susret treće vrste s jednom kravom. Posvuda u Škotskoj krave i ovce slobodno lutaju po poljima i cestama, pa nam je tako i tada nekolicina krava prepriječila put. Mi smo pokušali neopaženo proći pokraj njih, no jedna krava se iznenada zatrčala prema meni. Vrlo damski i profinjeno, panično sam počela trčati i derati se „Upomoć“ dok sam u sebi proklinjala Outlandera, kamper i Škotsku. Izgleda da je moja reakcija ipak bila malo pretjerana s obzirom da je krava samo tjerala midgese koji su je opkolili, a ja joj zapravo nisam bila ni najmanje interesantna. Dinamičan završetak drugog dana.

3.dan (Izlet na Mull, Staffa, Fingalova špilja, Oban)

Slijedeće jutro započeli smo u Obanu, predivnom ribarskom gradiću na zapadu Škotske. Tamo smo parkirali i privremeno se pozdravili sa svojim kamperom jer smo išli na jednodnevni izlet brodom do Fingalove špilje. Izlet smo platili oko 60 funti što je s obzirom na čudesa koja smo doživjeli čak i jeftino. I tako, otisnuli smo se na Atlantski ocean s nekolicinom drugih entuzijasta, većinom Talijana, Francuza i Amerikanaca. Općenito, većina turista koje smo susretali u Škotskoj su Talijani. Bellissima Scozia.

Posjetili smo vulkanski otočić Staffu na kojem nas je naš vodič ostavio dva sata i otišao, s obzirom da se tamo ne smije usidriti. „Pa, ne bih se bunila da nas zaboravi ovdje i više se ne vrati“-pomislila sam. Glavna atrakcija otoka je veličanstvena Fingalova špilja koja izgleda previše ludo da bi bila prirodna. Nastala je pred otprilike 60 milijuna godina izlijevanjem lave i njezinim hlađenjem u heksagonalne stupove. Nažalost, vodič se ipak vratio po nas pa smo nastavili svoj izlet promatranjem životinja otočja Treshnish. Navodno nekad vide i kitove, ali mi nismo bili te sreće. Zato smo ipak vidjeli puno slatkih tuljana, dupina, jednu morsku kornjaču i svakakve ptice dugih i kratkih vratova. Osjećala sam se kao da sam dio nekog dokumentarca na National Geographic-u.

Navečer u Obanu počastili smo se u jednom od lokalnih restorana gdje je pint Guinessa koštao dvije funte! A mi se pitamo zašto su Škoti tako veseo narod!

4. dan (Glencoe, Glenfinnan, Eilean Donan)

Pred nekoliko godina pročitala sam putopis Simona Reevea, poznatog BBC-jevog novinara koji je opisao kako ga je posjet Škotskoj i Glencoe-u toliko inspirirao da je potaknuo cijeli niz promjena u njemu koje su rezultirale time da postane osoba koja je danas. U potpunosti sam razumjela zašto dok sam stajala na Glencoe vidikovcu i promatrala tu epsku dolinu. Ono što ću najviše pamtiti o Glencoe-u, ali i općenito o Škotskoj, su nepregledne površine prekrivene vrijeskom, lijepom i prepoznatljivom ljubičasto-crvenom biljkom. Također, unatoč velikom broju posjetitelja, planinara i kampera, nigdje nismo vidjeli smeće po podu. Pogotovo ne u prirodi. Svaka prirodna lokacija na kojoj smo bili izgledala je apsolutno netaknuto ljudskom rukom što još više doprinosi njihovoj vrijednosti.

Vidjeli smo i poznati Glenfinnan vijadukt koji je prikazan u drugom filmu o Harry Potteru. Tamo dolaze mase i mase ljudi vidjeti vlak koji po vijaduktu prolazi dva puta na dan. Bilo je lijepo, ali shvatila sam da me osobno više privlače one destinacije koje ne vrve ljudima, već one u kojima se možeš disocirati od stvarnosti i malo meditirati. Posebno kada se nalaziš okružen takvim prirodnim čudima.

Dan smo završili u kampu Ardelve nekoliko minuta pješke od dvorca Eilean Donan. Imali smo sreće što smo pronašli mjesto s obzirom da nismo unaprijed rezervirali, a što vama toplo preporučam. Kamp je apsolutno fantastičan, a platili smo ga samo 26 funti na noć, što je za Škotski standard poprilično jeftino. Iskreno, platili bi ga i tri puta više jer se u tom trenutku nismo tuširali već 3 dana. Tada smo prvi put čuli neku osobu kako priča na galskom jeziku koji zvuči kao neki skandinavski jezik sa škotskim naglaskom. Vrlo mistično. Inače, galski jezik u povijesti je bio od velikog značaja, pogotovo u području Škotskog visočja i Hebridskog otočja. Danas izumire, no Škotska vlada nastoji očuvati njegovu baštinu i ponovno ga popularizirati, pa je tako primjerice većina prometnih znakova diljem zemlje dvojezična, a postoji i televizijski program isključivo na galskom jeziku.

S obzirom kako je Škotska na sjeveru Europe i jedan sat iza nas, potpuni mrak bio bi tek oko 22:30. Tu večer sjedila sam na stijeni pokraj kampa, gledala obitelj Talijana kako pokušava zapaliti vatru na plaži i razmišljala koliko putovanja mogu obogatiti čovjeka.

5. dan (Portree, Old Man of Storr, Kilt Rock, An Corran, Neist Point)

Sing me a song of a lass that is gone, say could that lass be I?

Merry of soul she sailed on a day, over the sea to Skye…

Otok Skye, opjevan i u uvodnoj pjesmi serije Outlander, jedna je od najvećih atrakcija Škotske. Mi smo nažalost imali poprilično popunjen raspored, pa smo za njega izdvojili samo jedan dan. Ako tj. KADA se ponovno vratim u Škotsku, mislim da ću barem 3 dana biti na Skye-u jer, ako je Škotska predivna, onda Skye nije sa ovog planeta. Od šarenih kućica Portreeja, do veličanstvenog slapa Kilt Rock. Magija Skyea nalazi se na svakom koraku. Glavni hike dana bio je Old Man of Storr. Popularno odredište koje privlači turiste zbog veličanstvene formacije kamenja formiranog izljevima lave pred približno 60 milijuna godina. Kao suvenir sam uzela jedan kamenčić iz podnožja stijene. Zamislite, sad mi doma na polici stoji kamenčić star 60 milijuna godina…

Posjetili smo i An Corran plažu. Mjesto kojim je prošla skupina dinosaura pred oko 160 milijuna godina i ostavila tragove u pijesku. Slojevi blata su potom prekrili tragove koji su ostali sačuvani sve do danas. Kada sam prvi put ovo pročitala mislila sam da je prevara ili neka priča za turiste, ali nakon podrobnijeg istraživanja zaključila sam da je ipak istina. Fascinantno! Tragovi se mogu uočiti za vrijeme niske plime jer su inače prekriveni morem, pijeskom ili algama. Mi smo imali sreće i uspjeli smo ih pronaći.

Vozeći se prema Neist pointu opazili smo nešto što još nigdje nismo vidjeli. Uz cestu su na raznim lokacijama postavljeni frižideri koji sadrže domaća jaja, kolače i džemove. Funkcioniraju na povjerenje. Svaki proizvod ima istaknutu cijenu, te navedeni iznos treba ubaciti u kutijicu u podnožju frižidera i potom uzeti plaćeni proizvod. Bez ikakvog nadzora ili pokušaja prevencije krađe. Kada sam ovo u poruci napisala svojoj mami, samo mi je odgovorila : „Ha-ha, kod nas bi ukrali i frižider“.

Neist point najzapadnija je točka otoka Skye a privlači mnogobrojne turiste zbog spektakularnih litica i pogleda kojeg ćeš se (bez preuveličavanja) sjećati cijeli život. Mi smo stigli taman na zalazak sunca. Do samog vidikovca ima nekih sto metara pješke po blatnoj livadi dok te naleti vjetra šibaju po licu. Unatoč činjenici da sam slijedećih tri dana raspetljavala čvorove u kosi uzrokovane vjetrom te što sam bacila najdraže bijele tenisice u smeće nakon što sam doslovno skočila u blato do gležnja-taj trenutak na Neist pointu podsjetio me zašto toliko volim putovati. O njegovoj ljepoti mogu naklapati vječno, ali riječi to ionako ne mogu opisati. Bilo bi najbolje da sada otvorite stranicu neke aviokompanije, kupite karte, dođete ovdje i sami se uvjerite. I ja i vi znamo da to želite…

6. dan (Loch Ness, Inverness)

Ujutro smo istraživali klifove Neist Pointa i prošetali do svjetionika. Oko svjetionika na stijenama nalazi se na stotine „skulptura“ balansirajućih kamenja koje posjetioci vrijedno slažu. Čudi me kako skulpture stoje bez ikakvog veziva unatoč konstantnom intenzivnom vjetru. Magija Škotske na djelu.

Poslijepodne smo proveli istražujući obalu Loch Nessa. Čudovište nismo vidjeli, ali jezero je zaista predivno. Većina jezera u Škotskoj nalikuju jedna drugima-duguljasta su i ledenjačkog porijekla. Loch Ness nije iznimka, ali ističe se dubinom. Naime, doseže dubine od čak 230 metara. Nessie, gdje si? U potrazi za mjestom gdje se možemo približiti samom jezeru, pronašli smo plažu Lochend. Cijelo popodne bilo je jako maglovito, pa je plaža izgledala posebno mistično. Pridružila nam se i neka poljska obitelj pa su zajedno s Denisom bacali kamenčiće u jezero.

Večer smo proveli u Invernessu koji me apsolutno oduševio. Možda mi se čak sviđa više od Edinburgha. Jedini problem u Invernessu bili su naši želuci. Naime, u selu Drumnadrochit nedaleko Loch Nessa probali smo čuveni haggis (ovčje iznutrice) koje nam nisu baš „sjele“. Najljepši trenutak u Invernessu bio je kada sam slučajno nabasala na gajdaški sastav koji je imao nastup u glavnoj ulici. Promatrala sam starijeg predvodnika skupine. Stajao je uspravno među gajdašima i ponos mu se ocrtavao na licu. To je taj Škotski duh!

Spavali smo u kampu Bunchrew koji se nalazi nekoliko koraka od mora. Cijena noćenja je 28 funti.

7. dan (Pitlochry, Edinburgh)

Zadnji dan nismo uspjeli puno toga vidjeti jer smo kamper morali vratiti do 14 h. Stali smo na kavu u gradić Pitlochry koji izgleda kao idealna lokacija za snimanje britanske serije „Umorstva u Midsomeru“.

Let za Hrvatsku imali smo u 5 ujutro, što je značilo da se ostatak dana skitamo po Edinburghu. Imali smo problema s pronalaskom ormarića u kojem možemo ostaviti kofere. Na kraju smo ih uspjeli smjestiti na autobusnom kolodvoru. Zadnji dan u Edinburghu bili smo poprilično iscrpljeni pa smo odlučili sjesti u neki pub i isprobavati pivo. Pronašli smo mjesto u pubu gdje su dva dečka cijelu večer svirala neki mix countryja i rocka. I tako smo se pozdravili od naše drage Škotske… Kako bi oni rekli: „Haste Ye back!“ (požurite nazad).

Dodatne informacije o putu

-Vozili smo se nekoliko sati svaki dan, no s obzirom da smo često stajali, nije bilo toliko zamorno.

-Vozili smo 1800 km, a za gorivo smo potrošili oko 150 eura.

-Cijeli izlet koštao nas je oko 1000 eura po osobi (povratna avionska karta s dodatnim koferom, najam kampera, benzin, smještaj u Edinburghu, svakodnevno haranje Tescom, suveniri, ulaznice za Stirling, izlet brodom i dr.).

-Preporučam da uzmete slojevitu robu jer je vrijeme u Škotskoj vrlo nepredvidljivo.

-Sezona midgesa u Škotskoj počinje krajem svibnja i traje sve do kraja rujna. Unatoč horor pričama o kojima smo slušali prije puta, jedino vam mogu smetati ukoliko kampirate blizu jezera ili rijeke, i to predvečer. Korisno je imati neku vrstu repelenta, a mi smo kupili i mrežice za glavu koje izgledaju smiješno, ali vrlo su učinkovite ukoliko nabasate na neki roj.