Svjetska pandemija koronavirusa zaustavila je svijet,  ograničila i promijenila svjetske puteve i planove brojnih putnika te nas usmjerila  na mikro svijet u kojem imamo priliku upoznati bliža mjesta, a neke dalje krajeve ostavljamo za (jedva čekam) ljepša vremena.

Jedva dočekano lokalno popuštanje mjera ograničenja odvelo me u društvu jedne subote u posjet Baraćevim špiljama – ličkim ljepoticama koje svjedoče moći prirode napose vode. Baraćeve špilje dio su prirodnog krajobraza smještene su u blizini Nove Kršlje  u općini Rakovica kojim upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim ljepotama. Nastale su radom vode milijunima godina i svjedoče moći prirode, napose vode. Samu okolicu Baraćevih špilja krasi bujna vegetacija zelenila i šume koje su  idealne za opuštanje, nakon razgleda špilje.

Izvor imena Baraćevih špilja ima dvije teorije. Jedna kaže da špilje nose ime po jednom  mještaninu Baraću koju je ispred špilja porazio turskog gorostasa. Druga pak teorija kaže da ime zahvaljuju mađarskim vojnicima koji su tu boravili za vrijeme Austro-ugarske monarhije i da su je nazvali prijateljskim špiljama – barat – prijatelj. Uz ime ima doduše i još jedna činjenica koja kaže da su se u prošlosti  zvale i Radakovićeve. Baraćeve špilje uključuju tri špilje i to Gornju, Donju i Novu.  S tim da je u okolici otkrivenih još sto i pedeset špilja. Ulaz u sve tri Baraćeve špilje  nalazi se na sjevernoj strani Baraćeve Brine. Izvorno su uređene i otvorene za posjetitelje još krajem 19. stoljeća, konkretno 1892. godine.

Ipak tijekom svoje povijesti, pogotovo nakon drugog svjetskog rata turistički su bile zaboravljene, sve dok 1999. godine Općina Rakovica nije pokrenula revitalizaciju špilja koja je uključivala ponovna speleološka istraživanja i otkrića, uključujući i elektrifikaciju špilje.

Za posjete je danas otvorena Gornja Baraćeva špilja i to od 2004. godine. Uz špilje je te iste godine otvoren i speleološki dom. Gornja Baraćeva špilja duga je oko petsto metara, dok je za šetnju uz lokalnog vodiča dostupno dvjesto metara špilje.

Šetnja kroz Gornju Baraćevu špilju nudi nezaboravan hod  kroz dvorane poput one znane kao dvorana guano – nosi ime po izmetu šišmiša, dvoranu izgubljenih – u koju su kaže predaja u razgled sami ušli posjetitelji i iz nje više nisu izašli i kroz dvoranu poznatu  kao slonova noga. Špilju krase i brojne  sigaste strukture (stalagmita i stalaktita) i  više metara visoki stupovi stalgnata.

Prosječna temperatura u špilji tijekom cijele godine je 9 stupnjeva celzijusa  sa 95 posto vlažnošću u zraku te je dobro biti slojevito obučen tijekom posjeta.

Godine 1955.  doktor Mirko Malez je iznio je jednu od pretpostavki da su Baraćeve špilje zbog svog položaja i starosti bili i prebivalište pračovjeka pa se u alternativi mogu smatrati i „novim“ nalazištem pračovjeka. Špilje su i važno arheološko nalazište prapovijesnih predmeta – tako su tu pronađeni kamena sjekira iz 6. st. prije Krista, brončana narukvica iz 7. stoljeća…

Baraćeve špilje proglašene su 2016. godine zaštićenim dijelom prirode – geomorfološkim spomenikom.

Napisala: Ivona Bačelić Grgić

P.S. Čitamo se: u zbirci putopisa Samo za taj osjećaj – putešestvije Europom, Azijom do Južne Amerike na stranici Putoholičara u rubrici Putešestvije by Ivona i na blogu Just for this feeling.