U kolovozu prošle godine na svijet nam je došao maleni sin. Kao poklon za taj podvig trudnoće i rođenja, moj me suprug iznenadio nesvakidašnjim poklonom – putovanjem na Maldive za svo troje.

Tekst i fotke – Vedra Regul Erent Ondrusek i Filip Erent Ondrusek

Prva reakcija mi je bila iskreno oduševljenje, no ubrzo me svladala panika. Tek smo se uhodavali u život s novorođenčetom, nismo znali kakva će biti beba, hoće li spavati niti hoće li biti dobrog zdravlja. Uostalom, tu je i korona koja nam je svima pomutila planove za 2020. godinu. Kako se nositi s njom? Naravno, uz vječno najdublje pitanje čovječanstva: “Što će ljudi reći?”

Kao i uvijek u životu u donošenju odluka, odlučila sam se a) dobro informirati i b) odabrati fleksibilne opcije. Glavni alat u pobjedi nad ovim pitanjima bio je Google. O pravilima aviokompanija, filterima za zrak, PCR testovima na koronu te o dokumentima i obrascima koje treba ispuniti. Drugi alat u pobjedi stresa bile su, logično, fleksibilne karte i rezervacije za smještaj koji nude povrat novca u slučaju otkazivanja.

I u mlađim danima pakirala sam se pažljivo, no s bebom je ta priprema poprimila jednu potpuno drugačiju dimenziju. Na kraju teksta napisala sam okvirni popis stvari koje bi bilo dobro ponijeti.

Put je bio dug, ali nije nas iscrpio do krajnjih granica. Beba je spavala dobar dio puta zato što smo mu rezervirali košaru za spavanje i stavili mu slušalice protiv buke. Letili smo iz Zagreba za Istanbul, iz Istanbula za Male i na kraju hidroavionom do hotela. 

Na Maldivima

Naš hidroavion je sletio na recepciju hotela i ljubazno osoblje dočekalo nas je s osmijehom. Nakon check-in-a i plaćanja, smjestili su nas u buggy i odvezli do naše sobe.

Cijelim putem, iako smo bili strašno umorni, nismo skidali pogled s prekrasne prirode. Nismo niti pomislili odmah otići na spavanje, već smo brzo izvadili osnovne stvari iz kofera i izašli uživati u kupanju i zalasku sunca.

Priroda

Nakon maski, izolacije, tjeskobe i potresa, nismo mogli naći riječi kojima bismo opisali taj mir, tu tišinu i tu sreću. Toliko je bilo tiho i mirno na plaži da smo nehotice počeli šaptati. Na trenutak je ponovno sve imalo smisla, sve se isplatilo i kao da je vrijeme stalo dok smo nas troje u tišini gledali u zalaz sunca na toplom mekanom pijesku. 

Nakon trudnoće, poroda i nekoliko mjeseci dojenja i nunanja bebe, bez mogućnosti odlaska na trening ili masažu zbog epidemije, kupanje u moru bila mi je svemirska terapija. U čudu sam ležala u tom bestežinskom stanju i hipnotizirano gledala u površinu vode koja se mreškala pod mojim rukama, u ribice, pijesak i male školjke. 

Prve noći bio je pun mjesec. Iako nam ovo nije prvo putovanje u tropske krajeve, prvi put u životu smo vidjeli prizor od kojeg zastaje dah: mjesečinu koja toliko jako svijetli da palme bacaju sjenu na pijesak. Zalaz sunca davno je prošao, svjetla hotela bila su ugašena, a u ponoć su se palme ocrtavale na pijesku.   

More, iako je plitko, vrvi životom. Mali račići u školjkicama presijecaju put na svakom koraku. Mene su posebno oduševili koralji koji nisu neka mitska bića do kojih se mora putovati posebnom plaćenom turom. Koralji su posvuda u pijesku u plićaku. Svaki dan bih nakon ručka obukla svoju UV majicu i provela pola sata gledajući minijaturne šarene ribice kako spretno plivaju među granama svojih koralja. No, koralji su i vrlo oštri i opasni, a budući da ih je zaista mnogo u plićaku, ulazak u more bosonog je vrlo hrabar pothvat. Svakako preporučam da prije puta nabavite obuću za vodu jer ako ćete se opirati do zadnjeg daha, na kraju ćete ju platiti 30 dolara u hotelskom dućanu. 

Jedna od čari atola je ta da se veliki valovi razbijaju u vanjski pješčani prsten oko 100-200 metara od obale. Na taj način dobiva se uspavljujući šum mora. Malo hrabriji (i oni koji su progutali ponos i kupili vodene papuče) mogu prošetati do vanjskog prstena i uživati u zalasku sunca gledajući trometarske valove iz blizine.

Jutrima bi Filip i beba odlazili u šetnju otokom dok bih ja nadoknađivala malo slatkog sna, ali pred kraj puta sam napustila tu praksu jer sam shvatila da je otok prekrasan između 7 i 9 ujutro. Sunce ne peče jako, svjetlost koju baca je vrlo romantična, a i većina turista u to vrijeme spava jer je Europljanima to između 3 i 5 ujutro 🙂 

Sunce se na Maldivima između 11 i 14h pretvara u najljućeg neprijatelja. Ujutro do 9h i nakon 17h može se kupati i sunčati bez kreme i zaštitnih majica, a sunce zalazi oko 18 h.

Većina resorta, pa tako i ovaj naš, smješteni su na jednom otoku, odnosno atolu. To znači da na atolu nema drugih sadržaja osim onih koje nudi hotel, ali iskreno, nama ništa drugo nije niti trebalo. U vrijeme prije pandemije moglo se ići na izlete na otoke gdje živi lokalno stanovništvo, no nama je to bilo zabranjeno. Važno je znati da se na takvim otocima ne smije skidati u kupaće kostime i odjeća za obilazak mora biti primjerena tamošnjim običajima (primjerice, duge hlače ili burkini). Alkohol je izvan resorta također no-no, ali u resortima se toči što god vam srce poželi.

Budući da na atolima nema drugog sadržaja osim hotelskog, nismo bili u mogućnosti iskušati hranu lokalnog stanovništva osim one koja se služila u našem resortu, ali restorani su imali kutak lokalne kuhinje. Ja ju nisam baš smjela jesti zbog dojenja jer bi beba vjerojatno ispljunula toliku količinu ljutog, ali poneki zalogajčić koji sam probala bio je bogat mirisnim začinima.

Bebin doživljaj tropske klime

Beba je na ovoj klimi uglavnom uživala. Topao zrak bio je puno ugodniji od suhih radijatora u zimskom Zagrebu, a vlaga u morskom zraku pročistila mu je dišne puteve. Budući da tropska klima često podrazumijeva i kišu, uživao je u povremenim toplim kapljicama i zvuku koji ga je uspavljivao. Malo smo se brinuli kako će se naviknuti na vremensku razliku, ali spavao je kao mali anđelak. Općenito je više spavao dok smo bili na Maldivima i bio bolje volje kada bi se probudio. Također je i više jeo, a neposredno nakon putovanja izbila su mu i dva zubića i to ranije nego što je predviđeno. Iako ga nismo izravno izlagali suncu (do 17 h kupao se u UV odijelcu), zalaz sunca je ipak dočekao bez odjeće. Vjerujemo da mu je to bilo dovoljno da upije mnoštvo sunčevih zraka koje su povoljno utjecale na njegovo zdravlje i ponašanje.

Iako je s 4 mjeseca i 3 tjedna bio daleko najmlađi gost u resortu, susreli smo mnogo obitelji s djecom, pa čak i baka i djedova s unucima. Ukoliko se odlučite na putovanje s bebom ili malim djetetom, resort na Maldivima vam je možda najsigurniji odabir. Vremenska razlika nije velika (+4 u odnosu na Zagreb), a jednom kad se smjestite ne morate ni na kakve izlete da biste došli na plažu jer vam je predivna plaža ravno ispred prozora. Svaki resort koji drži do sebe ima doktora, što je posebno važno za putovanja s malim djetetom.

Kod putovanja s bebom ne treba očekivati da ćete biti opušteni u paru jednako kao i prije. Mi smo se izmjenjivali u čuvanju bebe kako bi jedan od nas mogao uživati u aktivnostima koje nudi putovanje. To može biti traženje školjkica, gledanje koralja, šetnja na pijesku, sunčanje ili samo ležanje na ležaljci uz kokosovu vodu. Kada bi beba zaspala, koristili smo trenutke da maksimalno uživamo jedan u drugome. Najslađi trenuci su nam ipak bili zajednički, kad bi se beba tek probudila i bila dobre volje pa bismo se zajedno glupirali uz zalazak sunca na pijesku.

Hotel

Resort Riu Maldivas sastoji se od dva hotela, Riu Palace Maldivas i Riu Atoll Maldivas te je svaki smješten na svojem otoku dok su njihovi sadržaji izmiješani.

Oba imaju odvojene restorane za svoje goste dok su tematski restorani razbacani – Fusion i japanski restoran su smješteni u dijelu gdje je Riu Palace, a talijanski i Steakhouse smješteni su u dijelu gdje je Riu Atoll. Sve je na all-inclusive bazi, ali je svejedno potrebno unaprijed rezervirati tematske restorane. Hrana je i u buffet restoranima bila vrlo ukusna, a ponuda raznolika. Od tematskih restorana uspjeli smo rezervirati japanski i talijanski. 

Večera na plaži može se naručiti posebno u dogovoru s glavnim konobarom. Ta večera bila je posebno iskustvo i zaista smo u njoj uživali. Doživljaj nam nije pokvarila ni kiša niti šišmiš, pardon, letipas, koji je svojim krilima od jednog metra kružio iznad naših tanjura u potrazi za kokosom (tako nas je barem tješio konobar). Našeg smo konobara ispitali sve o lokalnim običajima, prilikama i načinu života, a on je spremno odgovarao na sva naša pitanja. Imam dojam da je bio sretan što nas je sve to zanimalo i nije se činilo da mu dosađujemo pitanjima. 

U hotelu se organiziraju i filmske večeri. Jedne smo večeri tako naumili gledati Aladdina u kinu na otvorenom uz koktele i kokice, no beba je imala drugačije planove tako da smo morali napustiti tu aktivnost.

Organizirani doček nove godine je bio jednostavan i trajao je do 1 ujutro, ali ovaj put nam je to i odgovaralo budući da smo na putovanju s bebom. Malo smo se pribojavali da će se na otoku odvijati neprestani tulum no na sreću to nije bilo tako. DJ je ugasio svoj pult nekoliko+ minuta nakon ponoći. Također, ukoliko zamišljate proslavu novogodišnje noći uz vatromet, Maldivi nisu mjesto za to; naime, pirotehnika je najstrože zabranjena.

Općenito su svi bili jako uslužni i na raspolaganju, posebno kada bi vidjeli bebu. Od dolaska u Male do odlaska iz njega maksimalno su se trudili olakšati nam apsolutno sve. Vozili našu prtljagu, nosili stvari za nas, čak i zabavljali bebu dok bismo doručkovali, ručali ili večerali. Svaki put bi se netko od konobara zaustavio i malo ga zabavljao.

Što se tiče suvenira, cijena im je ista u resortu i na zračnoj luci, tako da shopping možete slobodno ostaviti za zadnjih 2 sata prije ukrcaja.

Povratak u Zagreb bio je nešto stresniji jer je avion iz Malea za Istanbul kasnio sat vremena te smo jedva stigli na avion iz Istanbula za Zagreb. Jednostavan plan – sletiti u Istanbul i kupiti kave i baklava – pretvorio se u filmsku utrku s avionom zbog kašnjenja prvog leta. Ja sam trčala prva da zaustavim odlazak aviona dok je Filip s ruksakom i kolicima trčao iza mene. Na letovima Zagreb-Istanbul  i Istanbul-Zagreb smo držali bebu u rukama budući da taj let traje samo dva sata, a nošenje bebe po dva sata nam nije bitno odudaralo od bilo koje dnevne routine.

Odlazak na Maldive je, unatoč prvobitnim strahovima, bio najbolje što smo mogli napraviti za kraj 2020. godine. Čak smo izbjegli osjetiti i čari novog potresa koji je zatresao naciju krajem prosinca. Beba se pokazala kao pravi mali dragi suputnik i s veseljem očekujemo našu iduću avanturu.

Dodatak:

Što ponijeti na put s bebom na Maldive:

• Naočale, šešir, kupaći kostim, japanke (ne štikle osim ako se ne želite osjećati glupo na pijesku), UV zaštitna majica, maska i dihalica (ne želite ih posuđivati), papuče za vodu, lagana prozračna odjeća šarenih boja, vodootporni case za mobitel, podvodna kamera (možete posuditi od poznanika)
• Na Maldivima je jako vruće i vlažno, tako da se roba teško suši, a cijene pranja rublja u hotelima su vrtoglave. Zato ponesite donjeg rublja za duplo više dana
• Beba: UV odjelce, pelene za kupanje, kolut za kupanje, kolica sa zaštitom od sunca, krema za sunčanje za bebe, dovoljno pelena, kompletići kratkih hlačica i rukava (broj dana x2), puno duda jer često završe u pijesku, slušalice protiv buke (obavezne za glasni hidroavion!), igračkice
• Ne pokušavajte nositi puno odjeće kakvu vidite na instagram influencericama jer ćete vjerojatno izgledati smiješno. One to nose da bi promovirale resort ili svoj biznis, a kasnije se presvuku u nešto udobno
• Kućna ljekarna (za prehladu, probavne smetnje, dezinfekciju rana, opekline + sav taj isti asortiman, samo za bebu)
• Medicinske maske i dezinficijense ne morate uopće pakirati zato što ćete ih dobiti na svakom koraku, no ipak uzmite nekoliko komada za svaki slučaj

Za dodatna pitanja uvijek me možete kontaktirati na vedra.re.ondrusek@gmail.com i rado ću odgovoriti 🙂