Pozdrav, dopustite mi da se predstavim! Moje ime je Mislav Ćuk, dolazim iz Slavonskog Broda i zadnje dvije zime sam proveo radeći u Laponiji u Finskoj.

Napisao: Mislav Ćuk

Tko, što, kako, gdje, zašto i ostale upitne čestice

Inače sam se u Hrvatskoj bavio raznim stvarima. Radio sam u Zoološkom vrtu, bio community manager u jednoj medijskoj kući, nastupao kao stand up komičar, pisao reklame u advertising agenciji, a u najnovijoj fazi se bavim turizmom. Kao što i sami znate, kod nas je dosta traženo (pro)ljetnih turističkih djelatnika pa sam tako radio kao vozač kombija za ekskurzije i kao voditelj putovanja, no nema baš puno potrebe za zimskim radnicima pa sam tako odlučio pronaći nešto zanimljivo vani u zimskom periodu.

U sezoni 2017./2018. tražio sam si neki cool posao na zimu. Nisam htio raditi bilo što i bilo gdje, baš sam htio nešto zanimljivo. Guglao sam svašta : „Winter season workers“, „Winter tourism jobs“, „Jobs abroad in winter“. I dok sam ja sam tražio poslove, uz pomoć raznih algoritama i marketinških alata, poslovi su počeli tražiti mene. Na društvenim mrežama su mi iskakali razni oglasi za poslove. Jedan od tih je bio EURES, stranica na kojoj se odvijao online sajam poslova na što sam se prijavio i gledao što se nudi. Najzanimljiviji posao kojeg sam našao je posao Božićnog vilenjaka kod pravog Djeda Božićnjaka u Laponiji. I prijavio sam se za nj! (Oduvijek sam htio napisati za nj).

Za one koji me ne znaju, a to su gotovo svi, ja sam visok 202 cm i imam, ajmo blago reći 120+ kg. Dakle, nimalo se ne uklapam u dimenzije vilenjaka, no odlučio sam, više iz šale nego ozbiljno, poslati svoju prijavu.

Prošlo je više od mjesec dana prije nego što sam dobio ikakav odgovor, već sam bio i zaboravio na to, no eto u mailu su napisali da su zainteresirani te da bi htjeli Skype intervju. Rek’o dooobrooo, može. No, i dalje mi se to sve činilo nestvarno. Čak i nakon uspješno odrađenog razgovora i dalje sam mislio da je to sve nešto nadrealno, no kad mi je na mail stigao ugovor, nazvao sam mamu i rekao : „Mama, idem na sjeverni pol raditi za Djeda Božićnjaka!“
Naknadno sam saznao da je to zapravo arktički krug, a ne sj. pol, no sjeverni pol zvuči više kul.

Bila je to velika odluka, ići negdje tako daleko u nepoznato i raditi vani na temperaturama do -40. No, tješio sam se činjenicom da je božićna sezona relativno kratka, 4-6 tjedana te da bih trebao taj kratki period preživjeti u bilo kakvim uvjetima.

Bilo mi je odlično tih 6 tjedana u Laponiji, puno novih iskustava i poznanstava pa sam se iduću zimu odlučio vratiti, ali ovaj put na punih 5 mjeseci! :O

Opet sam u prosincu bio vilenjak, a poslije toga arktički vodič. I opet mi je bilo sjajno! Naravno, sve ima i dobre i loše strane, no moji dojmovi su uglavnom pozitivni pa sam odlučio podijeliti svoja iskustva s vama, domaćim putoholičarima i avanturistima. Nadam se da će barem jedna osoba biti motivirana člankom i pridružiti mi se iduću zimu, ako ništa, barem da s nekim imam prokomentirati francuske kolege ispod brade na vlastitom jeziku. Njih je stvarno puno i često se prebace s engleskog na francuski i onda ih ništa ne razumijem pa im dobacujem : „Bonjour mon ami. Voulez vous coucher avec moi ce soir?“

Malo sam odužio s uvodom, no nema veze, ali zato ću ovaj glavni dio probati sažeti u 10 točaka da bi bilo pitkije (ili pitće?) za čitati.

Pa krenimo!

10 razloga zašto mi je bilo super raditi u Laponiji

1. Aurora Borealis

Polarna svjetlost je mnogim ljudima na „bucket listi“, a ako je i tebi, sigurno ćeš je skinuti s popisa ako dođeš raditi u Laponiju. Mnogi turisti dođu u Laponiju samo zbog polarne svjetlosti, nekad je vide, ali nekad i ne. Teško je reći točno koliko često budu, ali ajmo reći da moraju biti jednom u dva tjedna, a nekad kad dođu, znaju se zadržati i po par dana zaredom, ovisno o uvjetima na nebu.
Ali uglavnom, da bi ti turisti došli tu u nadi da vide auroru, moraju uzeti godišnji, platiti skupe avionske karte i smještaj plus hranu. Za mene (i ostale vodiče) je skroz drukčije. Mi smo došli tu zaraditi, a ne trošiti novce, iako ih i mi naravno trošimo, treba se nekako zabaviti u onim hladnim i dugim danima/noćima. A što se tiče polarne svjetlosti, mogu je vidjeti u slobodno vrijeme, ali ako imam neki noćni safari, mogu doslovno biti plaćen da s turistima gledam te zelene linije kako lepršaju po nebu.

2. Djed Božićnjak

Finska je službeni dom Djeda Božićnjaka i baš sam ja dobio šansu da radim za tog pravog pravcatog Santa Clausa. Kad se sjetim svih lijepih uspomena iz djetinjstva za vrijeme Božića, kako se sve činilo čarobno u božićnim filmovima i crtićima gdje se pojavljivao djedica i onda se pogledam u vilenjačkom odijelu i shvatim da sam i ja dio te čarolije! Najbolja stvar u vezi vilenjačkog posla je što djeca zaista vjeruju da si ti neko magično biće i tako te tretiraju. Kad te pogledaju s onim nevinim, iskrenim i zadivljenim okicama, brzo zaboraviš da si vani na -30.

3. Haskiji

Kad radiš u Laponiji kao vodič ili vilenjak, svakako ćeš imati priliku posjetiti farme haskija i provozati se s njima na saonicama. To mi je jedno od najdražih iskustava iz Laponije. Stojiš iza na repovima saonica, a tvoj suputnik sjedi ispred a još ispred njega/nje se nalaze haskiji koji vas vuku. Ako želiš skrenuti desno, prebaciš težinu na desnu nogu. Ako želiš lijevo, prebaciš na lijevu. Vrlo jednostavno, čini se. Malo može biti zeznuto kad trebate stati tj. ostati na mjestu. Moraš svom težinom stajati na kočnici jer ako se imalo makneš, a oni požele potrčati, odletit ćete i ti i suputnik.
Jedna zanimljiva činjenica za haskije. Najčešće ih je 6 po saonici (osim kad idem ja, onda ih mora biti 8), ona zadnja dva su najjača i to su uglavnom muški koji su jaki, ali ne previše pametni. Prvo dvoje su uvijek ženke jer su pametnije, znaju put i za razliku od muških haskija, neće se odlučiti zafrkavati pa ići svojim putem. U sredini su dvoje haskija koji nisu ni mrcine ni intelektualci nego nešto između. Ali uglavnom, sorry dečki, kod haskija su žene prve u koloni.

4. Sobovi

U Laponiji je više sobova nego ljudi što govori i o malom broju stalnih stanovnika i o velikom broju sobova. Za vrijeme obuke za posao stalno ćeš ih viđati po cesti i okolo po selu, ali čim dođu turisti, oni se odmah povuku da ih ovi ne gnjave. Eh, i mi vodiči bi često tako, ali ne možemo. No, ako imaš neku ranu jutarnju smjenu, vjerojatno ćeš ih vidjeti kako se bezbrižno šetaju okolo. Ne moraš se bojati, neće ti ništa. Samo im kimni glavom, reci „Huomenta“ (dobro jutro na finskom) i oni će nastaviti sa svojim poslovima, a ti sa svojim. Nije ih pametno dirati jer su ipak divlje životinje pa ne znaš kako će reagirati, ali u naravi su bezopasni. Sjećam se jedne situacije kad sam se vraćao iz „noćnog kluba“ pješke, a nasred ulice gdje trebam proći – dva velika mužjaka odmjeravaju snage. Mlate se rogovima, a ostali gledaju sa strane. I ništa, ne mogu proći okolo jer je snijeg dubok 2 metra, ne mogu proći kroz njih da me u žaru borbe ne bi ozlijedili pa sam i ja stao sa strane i navijao za brzi nokaut.

Osim tih slučajnih susreta, imat ćeš priliku i soba nazivati kolegom. Jako su popularni tzv. sob safariji. Dobiješ saonice i svog soba pa te on/a vuče kroz sniježna prostranstva. Napokon ćeš znati kako se to Djed Božićnjak osjeća!

5. Priroda

Priroda u Laponiji jednostavno oduzima dah! Nekad i doslovno jer zrak bude toliko hladan da ga ne možeš direktno udahnuti pa moraš staviti šal preko usta da ga malo ugrije. No, da se vratimo na temu. Prekrasna zaleđena jezera, brijegovi i šume, sve prekriveno debelim bijelim pokrivačem. Kako je snijeg zaista dubok ne možeš ići u čizmama po šumi, nego uzmeš tzv. snow shoes za koje ne znam kako bi ih bolje preveo na hrvatski nego „ono k’o kad staviš rekete na čizme, e to“. Možeš uz to uzeti posebne altai skije s kojima možeš hodati po dubokom snijegu,a  nizbrdo se i spuštati kao da skijaš. No, moj najdraži dio je svakako bio snowmobile. Ponajviše zato što je bio najbrže prometno sredstvo za po snijegu, a i zato što ne trošiš vlastitu energiju nego gorivo. Najdraže mi je bilo kad sam sjednem na snowmobile i zapićim se negdje u divljinu pa gledam izlazak sunca, a onda i za 15ak minuta i zalazak sunca. (Tako je to u Laponiji u siječnju).

Na svojim izletima u prirodu moći ćeš vidjeti arktičke životinje. Zeca, lisicu, sobove, možda i losa, ali ponajviše ptice. Dvije vrste ptica su mi zaokupile najviše pažnje. Jedna je tzv. siberian jay. Nisam uspio pronaći prijevod na hrvatski, ali ajmo ga zvati sibirski vrabac jer tako nekako izgleda. Jako je prijateljski nastrojena ptica i vjeruje ljudima. Ako ga vidiš negdje u prirodi, stavi malo kruha u dlan i digni visoko, a on će ti sigurno sletjeti na ruku i gricnuti komadić kruha ili čega već. No, moja najdraža blesava životinja u Laponiji je tzv. metso na finskom, wood grouse na engleskom, a na hrvatskom (čekaj dok proguglam) tetrijeb gluhan. Zove se gluhan, ali ne znam je li više glup(an) ili hrabar. Naime, on je teritorijalna ptica i jedini je muški na svom teritoriju s više ženki, i čim vidi bilo kakve uljeze, neustrašivo će krenuti ka njima. Kolege i ja smo planinarili u njegovom području baš zato da ga vidimo i stvarno je radio sve to što su drugi rekli da radi. Naime, kad te ugleda, počet će ti se približavati mic po mic u cik cak potezima i pratit će te i po par kilometara dok te ne istjera sa svog teritorija. Nas nije jako agresivno tjerao jer nas je bilo više, ali jednog kolegu je ganjao puna dva kilometra!
P.S. Nemoj na youtube upisivati Wood grouse attack ili Metso attack.

6. Sezonske promjene

Iako bi pomislili da je u Laponiji samo zima, tamo postoji čak 8 različitih godišnjih doba kroz godinu. Doduše nije klasična podjela kao na proljeće – ljeto – jesen – zima, ali svakako ćete primijetiti kako se tamo mijenjaju ta različita doba. Unatoč tome što je tamno, zaista je fascinantno i zanimljivo živjeti mjesec dana u mraku što se dogodi u prosincu kad sunce uopće ne izlazi. Kad se probudiš i pogledaš kroz prozor učini ti se da je 4 ujutro, a onda pogledaš na sat i vidiš da kasniš na posao jer je već 11:30. Nakon toga u prosincu sunce počne izlaziti, za početak je to samo 15ak minuta po danu. Kad vidiš to prvo sunce nakon mjesec dana mraka zaista osjetiš jedan nalet energije za kojeg nisi ni znao da ti fali. Ne traje nešto dugo, ali je fora vidjeti izlazak i zalazak sunca u rasponu od 15 minuta. Kako vrijeme ide i ide dani postaju sve duži i duži i tako negdje u ožujku sunce izlazi ranije a izlazi kasnije nego li u našoj sunčanoj Hrvatskoj. Preko ljeta da ni ne govorim, tad imaju dan po cijele dane (i noći)

7. Stjecanje novih vještina

Neki od vas možda i znaju naložiti vatru uz pomoć osnovnih materijala, ali posebno je zadovoljstvo naučiti kako napraviti vatru vani na snijegu pri temperaturi od -30 stupnjeva.
Finska je zemlja tisuću jezera i stoga puno ljudi voli pecati ribu, ali kako je uloviti kad se ta silna jezera zalede preko zime? I to ćete naučiti.
Uz to ćete naučiti i kako uspješno održati automobil nesmrznutim, kako preživjeti dan vani na -35, kako voziti snowmobile, kako plivati gol u zaleđenom jezeru, ali i mnoge druge stvari koje inače ne biste radili.

8. Međunarodno radno okruženje

Ovo je zapravo moj glavni razlog zašto mi se sviđa raditi u Lapland Safarisu. Prošlu zimsku sezonu smo imali radnike iz 14 različitih zemalja. Najviše je bilo naravno Finaca, ali i Francuza jer dosta njihovih gostiju imamo. Bilo je po par Engleza, Čeha, Latvijaca, Talijana i Španjolaca. Bio je jedan Nizozemac, Poljak, Paragvajka, Švicarka itd.
Fora je što mnogi u Laponiju dođu solo pa nemaju izbora nego biti otvoreni i sprijateljiti se. Izlaziš iz zone komfora, opet si kao dijete i upoznaješ se s cijelim „razredom“ ispočetka i stječeš nove prijatelje. Još jedna dodatna pogodnost je što imaš besplatnog vodiča i krevet za prespavati kada odeš u zemlje svojih kolega.
Ovo je praktički kao neka studentska razmjena samo što umjesto učenja ovdje radiš, a umjesto dobrih ocjena dobiješ dobru plaću.

9. Fleksibilnost

Nešto što sam jako cijenio u vidu posla kao posla u Lapland Safarisu je fleksibilnost. Plaćen si po satu i zaradit ćeš koliko budeš radio. Nekad na „normalnom“ poslu moraš ostati duže zbog nekog razloga, ali na kraju mjeseca plaća će najčešće biti ista. Ali kad ovdje trebaš ostati duže, nema problema, to je prilika da zaradiš više. Također, ako ti se zaredalo par napornih ili hladnih dana pa si umoran i želiš provesti cijeli dan u kući gledajući serije ili filmove, ili se jednostavno želiš malo maknuti od turista i uživati u vožnji snowmobileom sa svojim prijateljima, lako dobiješ dodatni slobodan dan. Pogledaš tko je od tvojih kolega slobodan taj dan i pitaš ih bi li te zamijenili na nekoj turi i vrlo vjerojatno će netko uskočiti. Njima dobro dođe neplanirana dodatna zarada, a tebi dodatni slobodan dan. Vrijedi i za obrnutu situaciju. Ti zamijeniš kolegu pa se on odmara, a ti dodatno zaradiš.

10. Novac i benefiti

I za kraj, nemojmo se lagati, koliko god da je posao zanimljiv ili „kul“, svi mi i dalje radimo zbog novca. Kad gledamo iz hrvatske perspektive, plaće u Finskoj su mnogo veće nego u Hrvatskoj. Naravno i troškovi života u Finskoj su veći. Ali Lapland Safaris svojim zaposlenicima sredi povlaštenu cijenu smještaja, a uz to imamo i popuste u našim restoranima, pubovima pa i hotelskim buffetima gdje zajedno s gostima možemo objedovati po vrlo sniženim cijenama. Ako dobro upravljate svojim novcem, ne trošite kao pijani bogataš, možete se vratiti kući s dosta dobrom zaradom. Sigurno ćete imati za neko lijepo putovanje koje si inače ne biste mogli priuštiti, možete si dozvoliti koji mjesec odmora i životarenja prije potrage za novim poslom ili jednostavno stavite zaradu u kasicu prasicu pa nek se nađe za crne dane.
Uz hranu i piće, postoje i razni drugi benefiti poput popusta za najmove opreme za skijanje ili slične zimske aktivnosti, naravno i popust za ski pass i onaj meni najbolji – besplatni ulaz u hotelski bazen, saunu i spa.

I tako moji dragi hrvatski čitatelji koji ste ostali do kraja ovog dugog članka. Tko bi mi se želio pridružiti ove zimske sezone u Laponiji? Dosadilo mi je slušati Francuze, Fince, Talijane, Španjolce i druge kako se samo prebacuju na svoje jezike i melju pred ostalima koji ne razumiju jer ja nemam to s kim raditi. Stoga prijavljujte se Hrvati i Hrvatice (a možete i ostali koji razumiju, ‘ko vam brani) ako ne zbog aurore, sobova, haskija i djeda Božićnjaka, bar onda zbog mene da imam s kim pričati na svom jeziku. 😀

Za sve informacije, prijave, otvorene pozicije i ostalo pogledajte na :

https://www.laplandstaff.fi/en/welcome/

P.S. Ako se brinete zbog rada u ovim hladnim uvjetima, ne morate se bojati! Bar ne previše J
Sve je u slojevima! Što je hladnije to više slojeva odjenete, a uvijek ćete na turi imati priliku ugrijati se u nekom zatvorenom prostoru ili u šatoru kraj vatre.

A nakon nekog vremena postanete i otporni na hladnoću.