Tijekom jednog od najtoplijih dana u godini, nedavnog petka, u pretrpanom minibusu jednog hrvatskog autoprijevoznika, vozila se i Iva. Vožnja kojoj je svjedočila potaknula ju je da nam se obrati piše dnevnik.hr
Kad autobusni prijevoznik proda veći broj autobusnih karata nego što ima mjesta u autobusu, pojedini putnici ostanu bez sjedala te su prisiljeni su stajati. Uz to događa se i gnjavaža koju morate pretrpjeti kad u takav autobus još unosite i kofer budući da zbog pretrpanog prtljažnog prostora ondje nije stao.
”Na stajalištu je bio minibus. Ulazim unutra, dajem svoju kartu, želim staviti kofer ispod, u prostor za prtljagu, a vozač mi kaže da nema mjesta. Pitam ga, pa gdje da stavim kofer, a on kaže: ‘Probajte pod noge‘. Ja nisam baš velika pa sam mogla. Pitam ga: Pa mogu li barem sjesti na sjedalo za koje imam kartu?’ Govori vozač: ‘Naravno da možeš’. Ali kad sam došla do tog sjedala, netko je na njemu već sjedio. Sve je bilo popunjeno i sjela sam na zadnje slobodno mjesto. Koferi ljudi koji nisu stali u prostor za prtljagu bili su odloženi na, mislim, tri sjedala. Sjedila sam do Karlovca gdje je ušlo šestero ili sedmero ljudi, među kojima je bila jedna baka za koju sam saznala da ima 77 godina. Svi oni imaju kupljene karte. Svaka karta ima broj sjedala i treba biti prodano karata koliko ima mjesta u autobusu. Recimo, ta baka je imala sjedalo broj 19, a to je bilo zauzeto. U Karlovcu je dvoje ljudi izašlo, malo se raskrčio prostor s koferima, malo je vozač posložio na jedno mjesto, ali baka je ostala stajati. Vozač joj je rekao da nema gdje sjesti, ali ona je inzistirala da mora stići do Gospića i da će stajati. On ju je pustio unutra. Bilo mi je žao bake pa sam ustala i ustupila sam joj svoje mjesto. Bilo mi je grozno to što se nitko od prisutnih mladića nije ustao i ponudio joj svoje mjesto. Pitala sam vozača zašto prevozi mini bus, a on je rekao da ne zna ni on. Kasnije je, čula sa ga, zvao šefa i požalio mu se zbog minibusa i ispričao mu o situaciji koja je nastala. Jedna djevojka koja je bila pokraj mene je rekla da ona često putuje i da se to stalno događa, pogotovo kad su nekakvi praznici, blagdani, produženi vikeni”, ispričala nam je Iva.
Na upit portala DNEVNIK.hr o ovom slučaju, autoprijevoznik je odgovorio da je došlo do kvara autobusa koji je bio planiran za tu vožnju te su ga zamijenili s vozilom koje, kažu, ima samo dva sjedala manje.
‘Uložili smo znatne napore kako bismo pronašli adekvatnu zamjenu te smo na raspolaganju imali samo minibus. Želimo ipak naglasiti da zamjenski autobus ima samo dva sjedala manje od planiranog. Iako Autotrans grupa u svom voznom parku raspolaže s više od 500 autobusa, s obzirom na ljetnu sezonu, kada su vozila maksimalno angažirana kako u linijskom tako i u izvanrednom, turističkom prijevozu, kvarovi su situacije koje ne možemo planirati i koje radom i predanošću svih naših službi i djelatnika na terenu nastojimo i uspijevamo izbjeći”, odgovorili su na upit.
Putnici imaju pravo na povrat novca
U Udruzi za zaštitu potrošača smatraju da kad se dogodi ovakva situacija, putnici imaju pravo na povrat novca. ”S obzirom da im tvrtka (davatelj usluge) nije bila u mogućnosti pružiti uslugu, a za što im je bila ista karta i naplaćena (obmana potrošača) sukladno važećem cjeniku i Općim uvjetima poslovanja, potrošači, tj. korisnici naplaćene usluge mogli su odustati i zatražiti povrat naplaćenog iznosa, ili tražiti umanjenje istoga. Potrošači se moraju pisanim putem (reklamacija) obratiti tvrtki prevozniku (po računu), opisati kronologiju, priložiti fotokopiju računa i zahtijevati umanjenje naplaćene karte po cjeniku. Moraju dobiti pisani odgovor u roku 15 (Zakon o zaštiti potrošača, čl.10.). Ukoliko odgovor bude negativan ili ga ne dobiju u propisanom roku, potrošači moraju podnijeti pisani zahtijev za inspekcijskim nadzorom nad tvrtkom/prevoznikom kod Tržišne inspekcije pri Ministarstvu gospodarstva”, navode u udruzi Potrošač.
Autoprijevoznik je također naveo da u ovakvim slučajevima predlažu putnicima povrat novca ili ih preusmjeravaju na drugi odgovarajući polazak.
