Josip nam donosi priču iz Amsterdama te nas kroz svoje oči upoznaje sa gradom otvorenog uma.

Činjenica da je Nizozemska jedna od najgušće naseljenih država, dovoljan je razlog da probudi znatiželju, zbog koje ćete, ako ste u prilici, spakovati kofer, rasprostjeti put pred sobom i iz prve ruke u Amsterdamu pokušati saznati zašto je to tako.

Oko 18 % Nizozemske sačinjava voda, a veliki dio zemlje nalazi se ispod razine mora.

Amsterdam broji oko 160 kanala, koji dijele grad na 90 otočića, i osim iznimnog arhitektonskog detalja grada zbog kojeg se nalaze na UNESCO-vom popisu svjetske baštine, kanali su obrambena linija zaštite grada od poplava. U povijesti ih je bilo nekoliko većih, te su arhitekti svojom dosjetljivošću primorani biti uvijek bar metar ispred snage vode.

No ono što nas u ovoj priči najviše zanima, jeste što to vodi preko 3,5 milijuna turista svake godine u Amsterdam? Odgovor se nametne sam od sebe: koncept grada, arhitektura i najvažnije sloboda. U kojem smislu te riječi, pozabavit ćemo se u daljnjem tekstu.

Nije da u Amsterdamu nema zabrana, one se odnose na vikanje, povraćanje, bacanje smeća i alkoholiziranje na ulici. Zanimljivo je da se i odnose i na strogu zabranu konzumiranja duhanskih proizvoda u zatvorenim prostorima. Zabrana je u skladu sa podacima Svjetske zdravstvene organizacije koja procjenjuje da u svijetu od pasivnog pušenja godišnje umre oko 600 000 ljudi.

Široj masi prva asocijacija na Amsterdam je marihuana, koja je legalizirana od 70-tih godina. Lokalni izvori procjenjuju da je ukupan godišnji bruto prihod od prodaje oko 1,6 milijardi eura, od čega je oko 400 milijuna eura čisti porez za vladu.

Kada profiltriramo ove činjenične brojke u glavi, za zaključiti je da se i u Hrvatskoj kao turističkoj zemlji okreće veliki novac od istog prihoda, samo u našem slučaju ispod pulta. Kome i zašto odgovara takav način poslovanja, već je teže i riskantnije pitanje, zbog kojeg bi ste nekima mogli biti trn u oku.

U Nizozemskoj država strogo nadzire zakonski neregulirane veće uzgajivače, te svima onima koji sade više od 5 stabljika koliko je zakonom dozvoljeno za osobnu uporabu, ulaz u trag na vrlo dovitljive načine. Jedan od njih je nadlijetanje grada helikopterima kada padne snijeg. Ukoliko se na nekim krovovima zgrada snijeg brže topi od ostalih, to može biti signal da se ispod nalaze veće plantaže marihuane, čiji uzgoj zahtjeva veću energiju i osvijetljenost, što povećava toplinu.

Nedvojbeno je da marihuana potiče kreativnost, pa tako nije slučajnost da je Amsterdam grad sa najviše muzeja po kvadratnom metru u svijetu.

Arhitektonski oduzima dah zbog sjevernoeuropskih izduženih fasada. One su između ostalog, nastale kao produkt toga što se za svaki prozor na fasadi plaćao dodatni porez, te su građene uske kuće da bi imale što manje prozora.

Kad vidite usko izduženu muskulaturu zgrada, na pamet vam padne pitanje kako nešto odnijeti na više katove. Za to služe kuke na pročeljima zgrada pomoću kojih se užadima stvari vuku gore.

Zanimljivo je i napomenuti da šetnjom gradom detektirate da većina prozora nema zavjese. Običaj datira iz prošlosti, vjerovanjem da vjernici, tad mahom krščani, nemaju što skrivati. Danas je to turistička atrakcija, gdje šetnjom gradom zavirite u prizemne stanove, koji su vrlo kreativno uređeni.

Seksualne slobode su također naširoko općedruštveno prihvaćene. Sve je u redu dok to rade dvije, ili više, odraslih i svjesnih osoba. Netko za život zarađuje rukama, a neko genitalijama, koji će to organ biti, vlasti ne petljaju nos u to.

S moralne strane svaki će pojedinac možda pri okončanju ovozemaljskog života sam odgovarati za svoje postupke. Vlada se ni u ovom slučaju ne igra Boga.
Ako za život zarađujete nekim od genitalnih organa, onda ćete dio od zarade pošteno platiti državi. Usporedbe radi u Hrvatskoj se isti posao odvija na crnom tržištu ili pod krinkom masaža. Tko želi korisitit usluge prostitucije, koristit će ih bez obzira jesu li zabranjene, a tko ne želi neće ih koristiti sve da je sto puta legalna. Istva stvar je i sa travom.

Najzanimljivija atrakcija Amsterdama koju grad nudi, nešto je što vam prvo upedalira u oči kada kročite na nizozemsko tlo  – razvijen biciklizam.

Amsterdam je grad svjestan prednosti i važnosti biciklizma i bicikla kao najvažnijeg prijevoznog sredstva. Tako je na oko 800 tisuća stanovnika, procijenjen broj bicikala 880 tisuća, dok je usporedbe radi broj automobila u gradu 263 tisuće. Pobjednička statistika prednosti nemotornih vozila nad onim motornim izražena je u toj mjeri, da je odmah jasno da se za tu veliku i bitnu pobjedu, trebalo i potruditi.

Udruge biciklista u zdravoj suradnji sa amterdamskim gradskim ocima, već dugi niz godina rade na jačanju biciklističke infrastrukture, svjesni zdravstvene, ekološke i financijske prednosti bicikla kao prijevoznog sredstva.

U skladu s tim danas je u gradu 400 kilometara sigurnih biciklističkih staza, i 44 tisuće parkirnih mjesta u centru grada. Osiguravaju im sigurnu prolaznost kroz raskrižja, postavili su im prometne znakove i semafore. U njihovim javnim prijevoznim sredstvima, osigurani su i prostori za bicikle, tako u metroima imate djelove neispunjene sjedalima da možete uvesti bicikli, i iskoristiti to ako vas pri vašem putovanju biciklom zatekne kiša. Pri svakoj većoj autobusnoj ili željezničkoj stanici postoje velika parkirališta za bicikle.

Na taj način su direktno potaknuli ljude na rekreaciju, smanjili ispušne plinove i učinili ih situiranijim jer ne troše novac na gorivo i karte za gradski prijevoz, a indirektno im utječu na zdravlje, dugoročno gledano smanjuju troškove u zdravstvu i osiguravaju im bolju egzistenciju.

Ljudi su zahvalni na tom utjecaju na javno mijenje, na njihovu dobrobit. Pustili su svoju kreativnost, i na košarama na kormanu bicikala ističu dobre poruke i ukrašavaju ih na razne načine. Ispred prednjeg kotača nadograđuju veće boxove u kojima voze djecu. Nagrađeni su avanturom i turističkom atrakcijom.

Osiguravajući što bolje uvjete biciklistima, vlasti im šalju poruku da “bike is ok” , i mnogi ljudi koji možda nikad ne bi sjeli na bicikli, psihologijom mase to čine i na taj način čine ovaj svijet boljim mjestom za život.

Sve te pogodnosti utjecale su na to da bicikl nije u prvom planu samo  za vrijeme toplijih mjeseci, već tokom cijele godine.

Ostaje nam nadati se da će i moćnici naše države shvatiti sve navedene prednosti te intezivnije raditi na biciklističkoj infrastrukturi, a ne govoriti o zabranama prolaska biciklista kroz centre određenih gradova u Hrvatskoj i promatrati bicikle kao prijetnju.

Ostaje nam nadati se, da i hrvatska policija neće tražiti dlaku u jajetu ljudi na biciklima, i na toj benignoj skupini građana, puniti državni proračun. I da će jednom i naše ceste biti podređene i zahvalne biciklima, a ne samo motornim vozilima.

Zaključak cijele ove priče je da je Amsterdam grad koji ima visok prag tolerancije i međukulturalnog razumijevanja. Nizozemske vlasti se ne igraju Boga i ne osuđuju ponašanje pojedinca, sve dok ono ne zadire u dostojanstvo drugog bića. Što ćete raditi sa svojim organizmom, daju vama na odgovornost, jer vi na kraju krajeva i jeste jedini vlasnik svog vlastitog živog spomenika.

Takav stav privlači svake godine višemilijunske turiste iz cijelog svijeta. Otvoreni um donosi mnogobrojne koristi za njihovo autohtono stanovništvo.

Josip Stević