Jordan. Zemlja koju sam jedva znala i na mapi da pronađem. Nakon malo više istraživanja, u ožujku se upuštam u avanturu kakvu nisam mogla ni zamisliti. Kolijevka civilizacije, zemlja bogate povijesti, još bogatije i fascinantnije prirode…
Prvi korak u planiranju ovog neobičnog putovanja bio je pronalaženje načina za tamo. Nakon dugogodišnjeg proučavanja web stranica za avionske karte odlučim putovati preko Istanbula i Ankare u Amman, glavni grad Jordana.
Pri samom pogledu iz aviona na jordansko tlo, shvaćam da dolazim na krajolik koji još nisam imala priliku vidjeti. Na trenutak, pitam se, jesam li još uvijek na planeti Zemlji? Prilikom slijetanja u Amman, osjećaji se miješaju. Brzo zaboravim na umor nakon dugog putovanja, a uzbuđenje dolaska u potpuno nepoznato i različitu zemlju raste. Mogu reći da sam na momenat i osjetila strah (u zemlji u kojoj jedva da možete vidjeti ženu samu na ulici), ali nakon par trenutaka shvaćam da nema razloga za to, da sam u potpunosti sigurna.
Prva dva dana sam provela u Ammanu, a smještaj sam našla preko couchsurfinga. Ovo je bilo moje prvo iskustvo sa Couchsurfingom i iako sam u početku bio malo skeptičana, moji domaćini su razbili sve predrasude. Naučila sam puno o povijesti grada, načinu života, kušala lokalnu hranu, a jedan cijeli dan su bili moji vodiči za razgledavanje grada. Populacija Ammana iznosi oko 4 milijuna ljudi i predstavlja jedan od modernijih gradova ovog područja. Grad leži na 7 brežuljaka, a blaga upala mišića nakon cjelodnevne šetnje me ne zaobilazi. Iako se zemlja smatra općenito bogatim, moj osobni dojam je da je većina stanovništva siromašna, što se može vidjeti na ulicama.
Centar je poput velike tržnice i ne vidi se mnogo turista. Glavne turističke atrakcije su Citadela i Rimsko kazalište. Lokalci su generalno druželjubivi i ako znaju engleski, vrlo rado će pomoći što god da ih upitate, a nerijetko i ponuditi čajem ili nekom poslasticom. Za doručak uglavnom jedu falafele i humus, dok su ostali obroci uglavnom od piletine, ribe, riže i raznih salata. Hrana je začinjena, ali po meni vrlo ukusna. Jordanci piju mnogo crnog čaja, par puta dnevno i ono što mi je bilo zanimljivo je da ga za razliku od drugih kultura u kojima se također pije mnogo crnog čaja, oni previše slade. Na ulici se svuda može naći sok od šećerne trske, za koji vjeruju da ima iscjeljujuće sposobnosti. On je veoma ukusan i za razliku od čaja, nije toliko sladak koliko sam očekivala. Na ulicama se, osim hrane, prodaju i jeftini suveniri, antikviteti, odjeća, nakit, kao i novac iz svih krajeva svijeta. Na par mjesta sam vidjela novčanice iz Srbije, a čak i Jugoslavije. Jednom prodavaču sam poklonila našu novčanicu, a za uzvrat dobila Iračku novčanicu sa likom Sadama Huseina. Grad kao i cijela država je generalno prljav, mnogo je smeća na ulicama, stječe se utisak da ne vode računa o tome
Prva sljedeća destinacija je Jeraš, na sat i pol vremena vožnje od Ammana. Tu dolazim u jutarnjim satima (Vrata Jeraša se otvaraju u 8h) i imam sreću da uživam u obilasku u tišini i bez drugih turista. Jeraš je grčko-rimski grad čiji su ostaci sačuvani do danas. Unutar njega su pronađeni predmeti, kao i ljudski ostaci koji potiču još iz vremena 7000 godine p.n.e. Unutar grada se razaznaje Adrijanova vrata, Zeusov i Artemidin hram, hipodrom, klasični Rimski teatri. Hodajući ulicama ovog antičkog grada imam osjećaj da živim u nekom drugom vremenu jer ovdje kao da je vrijeme stalo.
Nakon dva sata provedena u Jerašu, put nas dalje vodi na novo bajkovito mjesto-pustinju Wadi Rum ili takozvanu dolinu Mjeseca. Sam prilazak ovom čudu prirode nam govori da nailazimo na čaroban dio ove zemlje. Ako ste već posjetili neku pustinju i pomislite da je ovo samo još jedan dio s mnogo pijeska, prevarićete se. Wadi Rum je sve, samo ne obična pustinja. Razne boje pijeska se smjenjuju, a u jednom momentu nailazite na planinu koja podsjeća na Titanik, u drugom vidite nestvarne stijene svih oblika i boja. Ovdje su snimani filmovi ,,Marsovac’’, ,,Star wars’’, ,,Lawrence of Arabia’’…
Tijekom cijelog puta osjećam veliku zahvalnost što mogu da iskusim nevjerojatan mir i tišinu koja ovdje vlada. Zalazak Sunca opet daje novi doživljaj. Kako se Sunce spuštalo, tako je naš vozač palio vatru, pjevao tradicionalne Beduinske pjesme (Beduini su pleme starosjedioca) i kuhao čaj na način kako su to njegovi preci radili. Kada je mrak u potpunosti pao, nastavljamo ka Beduinskom kampu u kome do kasno u noć igramo, pjevamo, uživamo u nargili i tradicionalnim jelima. Ono na što treba obratiti pažnju je da je u pustinji noću temperatura znatno niža, a grijanja, kao ni struje, u šatorima nema. Vlasnici kampa su izuzetno ljubazni, spremni da odgovore na sva pitanja i pomognu ako je potrebno. Posebnu čar noćenju u kampu daje i rano ustajanje (oko 5:30) i penjanje na obližnje brdo radi uživanja u izlasku sunca. Slike koje slijede su neki od pustinjskih predjela.
Nakon doručka, nastavljamo put ka jednom od 7 svjetskih čuda novog svijeta, veličanstvenom izgubljenom gradu Petri (Ulaz-50 JD). Naziv izgubljeni grad je dobio zato što je, iako izgrađen u 5. st. prije nove ere, zapadnom svijetu otkriven tek 1812. godine. Prvobitno stanovništvo su činili Nabatejci, poznati trgovci, pa je Petra u periodu od 5. Do 3.st. p.n.e. bila glavno trgovačko središte. Do grada se dolazi nakon 1.5 h pješačenja kroz kanjon (Al Siq). Cijeli grad je zapravo uklesan u stijene roze boje, pa ga nazivaju i ,,Rose city’’. Nakon izlaska iz kanjona prva građevina na koju nailazimo i koja ostavlja bez daha je Riznica (,,The treasury’’). Ovdje je svojevremeno sniman film Indiana Jones, pa je Riznica postala zaštitni znak Petre. Dalje nas put vodi kroz grobove uklesane u stijenama, amfiteatar, hramove, rimsku arenu… Kroz grad se može kretati peške ili na devama, konjima ili mazgama. Za obilazak grada je potrebno oko 7 sati. Ono što oduzima najviše vremena i snage je penjanje do fascinantnog Artemidinog hrama (oko 850 stepenica). Sve vrijeme sam bila očarana onim što vidim oko sebe i energijom ovog čudesnog mjesta, tako da umor nisam ni osjetila.
Nakon Petre, put nas vodi na sljedeće čudo, ali ovog puta čudo prirode – Mrtvo more. Mrtvo more je jezero koje je 10 puta slanije od oceana (salinitet je oko 30%). Zbog visokog saliniteta nijedna biljna ni životinjska vrsta ne može da ovdje opstane. Istovremeno predstavlja i najnižu točku na planeti (430 m ispod nivoa mora). Ovo je resort s 4 zvjezdice i jedna od najpovoljnijih varijanti noćenja u ovom predjelu. Plivanje, tj plutanje (nemoguće je potonuti) u Mrtvom moru je fantastičan doživljaj, ali nakon izlaska potrebno je odmah ići pod tuš pošto so bukvalno kreće da izjeda kožu. Svuda su natpisi da se ne preporučuje vlaženje lica, pogotovo očiju i kose. Naravno, nezaobilazno je bilo i mazanje ljekovitim blatom.
Ostatak dana koristimo za obilazak predjela s posebnim značenjem za Kršćane. Bez obzira da li ste vjernik ili ne, ova mjesta ostavljaju poseban pečat i bude duhovnost, a energija koja se tamo osjeća se teško opisuje. Prva stanica nam je rijeka Jordan i mesto gdje je Ivan Krstitelj krstio Isusa. Na mjestu krštenja je ostao samo izvor i mogu se vidjeti i ostaci 5 malih crkava izgrađenih u Isusovu čast. Na rijeci Jordan se mnogo ljudi krsti i u današnje vrijeme. Ono što je posebno zanimljivo je to što je rijeka široka samo 2 metra, a istovremeno predstavlja granicu Izraela i Jordana, tako da stojeći na Jordanskoj strani možete pričati s Izraelcima. Međutim, ovo je strogo zabranjeno, zbog zategnutih odnosa ove dvije države i na svaki nelegalni prelazak rijeke, vojnici imaju nalog da pucaju bez izuzetka.
Idući očaravajućim predjelima stižemo do mjesta gdje je Bog pokazao Mojsiju obećanu zemlju. Ime planine je Mount Nebo. Za razliku od prethodnog predjela, ovdje je veoma vjetrovito i temperatura je znatno niža. Sa vrha (817 m nadmorske visine) se pruža pogled na rijeku Jordan, povijesni grad Jericho i Jeruzalem. Po vjerovanju, Mojsije je ovdje i sahranjen i u njegovu čast je podignuta crkva u Vizantijskom stilu, čiji su ostaci sačuvani do sada.
Nakon silaska s ove božanstvene planine stižemo u grad Madaba. Gradić je poznat po ostacima crkve u kojoj se nazire najstariji očuvani mozaik koji predstavlja mapu svete zemlje. Također, ovdje se mogu uočiti i Kršćanski i Islamski simboli, što se najbolje vidi na pravoslavnim ikonama s arapskim slovima na njoj.
Obilaskom Madabe, završavamo obilazak Jordana. Pet dana u ovoj zemlji je brzo prošlo i ne bih se žalila da sam imala još koji dan više. Jordan oduševljava, kako svojom neopisivom prirodom, tako i fascinantnom tradicijom i poviješću. Ako ste ljubitelj aktivnog odmora, zaljubljenik u nesvakidašnje predjele ili jednostavno želite da posjetite mjesto koje će vas ostaviti bez teksta u svakom pogledu-Jordan je prava destinacija.
Napisala: Jovana Kvrzic
