Dugo smo već željeli odraditi hedonistički roadtrip po Turskoj, pa je poziv na svadbu u Ateni ispao savršen povod da produžimo godišnji odmor i odradimo napokon turneju po tim legendarnim mjestima.

Misija:

Kapadokija = baloni, specifične kamene formacije i podzemna arhitektura
Adana = Adaba kebab
Gaziantep – baklava, kunefe i sve s pistacijom. No, krenimo od početka….

KAPADOKIJA

PUT:

S obzirom da letimo iz Londona, nema smisla da pišem kako je povezanost odlična. Za bilo kakav put po Turskoj, sasvim sigurno ćete morati presjesti u Istanbulu.

Pošto smo planirali roadtrip, uzeli smo rent-a-car od  Europcara (imamo odlična iskustva s njima, tako da od njih uzimamo auto gdje god da idemo).
Auto smo trebali odmah pokupiti na aerodromu, no nakon što na terminalu nismo pronašli apsolutno nijedan rent-a-car šalter, primijetili smo da nas čeka čovjek s natpisom, koji je objasnio da će nas prevesti do poslovnice da nam preda auto.

Aerodrom je minijaturan. Nema mjenjačnica, hrane, rent-a-cara, ali sasvim sigurno ćete naći nekog tko će vam pomoći da se snađete.

Očekivali smo da se poslovnica nalazi negdje u krugu aerodroma, na kraju smo se vozili oko pola sata do centra grada (Göreme).

Ispalo je super, jer smo se vozili kao koferi praktički 90% puta do hotela.

Kod obrade rezervacije, čovjek nam je ponudio da platimo kešom, jer nam tako može dati dobar popust (čak €50 popusta). Naravno, došli smo bez keša, pa smo platili koliko je i bilo planirano.

Rezervirali smo Renault Clio 1.0 (benzinac), dobili smo Citroen C Elysee 1.5 dCi (dizel). Možda nismo uštedili na plaćanju kešom, ali nam je čovjek dao za klasu bolji (ako ne i za dvije klase veći) auto. Dizel se pokazao kao pun pogodak s obzirom na planiranu kilometražu koju smo planirali odraditi.

Za one koji nisu bili u Kapadokiji. Ceste su im kombinacija asfalta, pijeska i makadama koji se izmjenjuju bez previše pravila što se više vozite po okolici. Da se razumijemo, glavne prometnice su u rangu najboljih europskih, pa i svjetskih. Ulice su već blagi offroad, ali ništa što običan auto ne može podnijeti. Terenci i povišeni SUV-ovi nisu uopće potrebni.

SMJEŠTAJ:

Hotel koji smo rezervirali se zove Kayatas Cave suites. Kao što ime govori, jedan od onih čije su sobe ukopane u brdo. Sobe izgledaju fenomenalno, super su opremljene (grijanje, WiFi, IPTV, odvlaživač zraka, pa i jacuzzi u našem slučaju…). S obzirom da je soba = špilja, ne možete očekivati da će biti savršeno čista. Sa stropa se trusi, ima dosta vlage i nema nikakvog svjetla koje dolazi izvana da vam nagovijesti da je jutro.

Jutro ćete prepoznati po tome što vas u 6 iz kreveta diže molitva iz lokalne džamije koja trešti kroz sve zvučnike u gradu. Srećom, traje dovoljno kratko, da se možete okrenuti na drugu stranu i nastaviti spavati još barem sat vremena.
Sedam sati ujutro je krajnje vrijeme da se dignete i uputite na prvu uzvisinu jer sunce izlazi, a s njime i baloni uzlijeću.

ŠTO VIDJETI:

Ulazak na vidikovce ćete platiti (kešom). Ulaz autom na Love Valley smo platili 15 lira (€ 0.80), a ulaz pješke na vidikovac iznad hotela smo platili 6 lira (€ 0.30). Love Valley je mjesto gdje se turisti iskrcavaju iz dvoznamenkastog broja buseva i sve je puno napornih wannabe instagram zvijezda koje paradiraju u istim crvenim haljinama fotkajući se na i pored konja/auta/deve…

Mislim da nitko normalan na 3 stupnja celzijusa ne može polugol pozirati u haljini i glumiti da je ljeto, ali što je tu je.

Temperatura kreće od 2-3 stupnja u zoru, da bi narasla do skoro 30 stupnjeva na suncu tijekom dana. Iako smo bili debelo i slojevito obučeni, smrzli smo se oba jutra. Ostatak dana nemate se kamo sakriti od sunca jer je vegetacija isključivo niska pa preporučamo šešir/šiltericu i kremu za sunčanje (ili kako bi trendi ekipa rekla „ESPIEF“).

Ponio sam dron iako su turski zakoni dosta dvosmisleni i nedorečeni, no lokalci (a i turisti) snimaju već spomenute instagram zvijezde s modelima dronova koji definitivno nisu dopušteni, pa je i moj legalni DJI Mini 2 vidio akcije. Video u prilogu.

Dvije zore, dvije lokacije i nevjerojatni izlasci sunca s pogledom na kamene formacije po kojima je Kapadokija najpoznatija.

Znam koje je prvo pitanje i ne…nismo uzeli let balonom, i to iz nekoliko razloga.

1. Cijena od € 250-300 po osobi
2. 1-2 sata boravka s 20-36 ljudi u jednoj košari
3. Dizanje oko 4 ujutro i temperatura u to vrijeme

Toplo preporučam da se izlazak sunca i let balona pogleda s nekog od vidikovca umjesto plaćanja leta balonom.

Kapadokija nisu samo baloni, regija ima toliko toga za ponuditi, samo se morate maknuti od klasičnih turističkih ponuda (baloni, ATV, konji i slično).

Ne propustiti:

1. Muzeji i arheološka nalazišta

• Kapadokya Museum pass košta 400 lira (€ 20) po osobi i pokriva 13 fenomenalnih lokacija razbacanih po regiji, koje se jednostavno mora posjetiti. Sve se stignu posjetiti u 2 dana relativno laganim tempom. Neću pisati o svakoj, pa stavljam link s popisom u nastavku:
• https://muze.gov.tr/s3/MysFileLibrary/c537ae29-f4e8-4958-8b38-dc3045d42c11.pdf
• Podzemni gradovi nisu za svakog. Ako ste klaustrofobični, slobodno preskočite. Veliki dio se prolazi u čučnju kroz stvarno uske prolaze. Ako vam uski prostori nisu problem, uživat ćete
• Museum pass dolazi s QR kodom koji možete očitati na ulazu u svaki muzej i preskočiti redove.

2. Hrana

• Testi kebab – kebab specifičan za regiju Kapadokije, nećete ga drugdje naći. Radi se o kebabu koji se peče/kuha u glinenim ćupovima. Kad je spreman za posluživanje, dobijete ga takvog na stol, gdje ga osoblje otvara pred vama ili ga otvarate sami. Posude su jednokratne i poklopac je zapečaćen pa se mora „razvaliti“.
• Testi kebab smo jeli u restoranu Sofra u gradu Urgup: https://www.tripadvisor.co.uk/Restaurant_Review-g297989-d1637200-Reviews-SOFRA_Restaurant-Urgup_Cappadocia.html
• Kofte i „hot plate“ smo jeli u Cappadocian Cuisine restaurant u Goreme i također možemo preporučiti kao vrhunsko mjesto za pojesti lokalne specijalitete: https://www.tripadvisor.co.uk/Restaurant_Review-g297983-d3136001-Reviews-Cappadocian_Cuisine_Restaurant-Goreme_Cappadocia.html

Definitivno preporučamo rentanje auta zbog slobode i mogućnosti da vidite stvari koje nećete vidjeti na turističkim brošurama. Ceste su odlične za vožnju, promet je dosta rijedak i stvarno je užitak voziti tim cestama.

Sljedeća lokacija, Adana…

ADANA

PUT:

Autocesta se proteže cijelim putem od Kapadokije do Adane. Cesta je besprijekorna, a pogledi na planinske lance su fantastični. Morate preći preko planine koja odvaja te dvije regije pa toplo preporučamo putovanje po danu da možete uživati u pogledu. Iako postoje naznake nekakvog sustava naplate, sve rampe su cijelim putem otvorene. Dosad još nije stigla nikakva kazna, na engleskom nikakvih natpisa nije bilo, a na autu nije postojala nikakva vinjeta, tako da mogu samo zaključiti da su autoceste bile…besplatne.

Adana Sabanci Merkez

Na putu se nalaze Kaymakli i Derinkuyu podzemni gradovi koje nemojte preskočiti. Gumusler Monastery također. Daleko su manje gužve nego u Kapadokiji zbog, naravno, manje turista. Tu se već počinje primijećivati da je sporazumijevanje na engleskom sve teže i teže.

Nakon mira i tišine u Kapadokiji, približavanje Adani postaje sve stresnije i stresnije. Ulaskom u Adanu dobiva se poznati osjećaj dolaska u velegrad. Prometne trake, ograničenja brzine i semafori postaju samo sugestija, a dominira zvuk trube. Sve podsjeća na Istanbul.

Miran i opuštajuć dan je ipak završen stresom vožnje kroz sam centar Adane gdje nam se nalazio hotel.

SMJEŠTAJ:

Hotel Senbayrak, smješten u samom centru Adane. Od dvije osobe u smjeni na recepciji, uvijek je jedna (napola) pričala engleski, pa smo se uspjeli sporazumjeti. Hotel ima osiguran podzemni parking, koji se nalazi u blizini. Osoblje vam odvozi i dovozi auto kad ga opet trebate.
Možemo samo preporučiti hotel. Sobe su čiste, prostrane, ugodne za boravak, a buka s ulice nije primjetna. Razlog je vjerojatno u tome što smo bili smješteni na zadnjem katu s odičnim pogledom na grad.

ŠTO VIDJETi:

Prva stvar koju smo primijetili kroz prozor hotela je Sabancı Merkez džamija. Druga najveća džamija u Turskoj (najveća je naravno, u Istanbulu).

Izvanredna i impozantna građevina s predivnim parkom koji je okružuje, definitivno preporučujemo posjet.

S obzirom da u Adani nismo ništa planirali vidjeti osim napuniti želuce lokalnim specijalitetima, plan je bio lutanje gradom bez nekog cilja.

Kasno navečer, želuci prazni…što drugo nego naći najbolji Adana kebab. Preporuka od hotelskoj osoblja je glasila Kazancılar Restorant Büyüksaat. Jako ugodni domaćini, ugodna atmosfera s domaćom glazbom i gosti koji ne prestaju dolaziti i nakon 23h. Vrhunski Adana kebab, ali i zadnji susret s engleskim jezikom.

Adana kebab

Idući dan je obilježila posjeta džamiji i Grand Bazaaru u kojem se naravno može naći apsolutno sve, od metalnih ražnjića za kebab, do peći na drva. Možete naletjeti i na obrtnike koji proizvode lonce, tepsije, kožnu galanteriju…sve. Miris nas je doveo do Lider Kebap (Lider-2 Kebap), a stolovi koji su se punili čim bi se oslobodili su dali nagovijestiti da će hrana biti odlična. Definitivno najbolji Adana kebab koji smo jeli, a probali smo i poznate ražnjiće jetre. Sporazumijevanje na engleskom zaboravite. Jelovnik? Zaboravite.

Osoblje vas dovede do „mesnice“ gdje izaberete ono što želite da vam pripreme. Ako ste bili na više tradicionalnim lokacijama po Turskoj, sigurno ste to doživjeli. Iako bi piva savršeno pasala, nećete je naći u ponudi. Gazirani sok, voda ili ayran. Ako se mrštite na ideju ayrana uz roštilj, slobodno ostavite predrasude sa strane i barem probajte.
Čekanje da hrana stigne je period u kojem vrijeme jako sporo prolazi. Miris i dim koji vam ulazi u oči i sve pore samo tjera slinu na usta. Po Bazaaru možete vidjeti obrtnike koji ručno proizvode posuđe, kožne torbe i slične stvari koje su na modernom zapadu već odavno outsourcane strojevima u Kini.
Nemojte propustiti šetnju gradom jer se stvarno svega može vidjeti. Od pečenja ovčjih glava letlampom i ovčjih iznutrica u gradskoj (poluotvorenoj) uličnoj mesnici (ipak nećemo staviti slike), preko svih vrsta ribe i ribljih prerađevina na otvorenoj ribarnici koja je odmah malo dalje, pa do brda trgovina (maloprodaja i veleprodaja) tkaninom. Nema što nećete naći u Adani.

Adana Bazar

More? Blizu je, na samo sat vremena vožnje. Odlučili smo se odvesti do mjesta Yumurtalık na Adana Zeytinbeli plažu. Vožnja od Adane do tamo je posebno iskustvo. Cesta je namijenjena većinom kamionskom prometu i u užasnom je stanju, tako da se promet u oba smjera uglavnom odvija sredinom ceste. Vozite po danu jer drugi sudionici u prometu ne vole koristiti svjetla, a i lakše ćete izbjeći bezbrojne rupe. Plaža je pješčana, proteže se unedogled, a svako malo će po njoj proći netko od lokalnih pastira sa stadom ovaca/krava jer se u blizini nalazi izvor pitke vode.
Bez obzira na to, more je i krajem 10. mjeseca ugodnih 25, no morate se maknuti iz plićaka koji ipak ima nižu temperaturu zbog izvora. Plaža je čista, more je čisto, a naletjeti ćete i na lokalne pse lutalice. Ako bilo kojem od njih pružite i malo pažnje, možete računati na to da će se sjesti pored vaših stvari na plaži i čuvati ih od drugih pasa i ljudi koji prolaze. Kao i u Istanbulu i drugim dijelovima Turske, psi nisu naporni, nisu agresivni, fino su uhranjeni i jako prijateljski raspoloženi.

Bilo bi korisno baratati barem osnovnim paketom turskih riječi. Stekli smo dojam da nisu navikli na turiste, što je odlično jer vas nitko neće oblijetati, a svima će biti jako drago ako ih barem pozdravite ili odzdravite koristeći njihov jezik.
Od ostale hrane, probajte street food karakterističan za obližnji Mersin. Zove se Tantuni, a u principu se radi o govedini s turskim začinima i povrćem zamotanim u tortilju ili nekakvo pecivo. Zvuči dosta jednostavno, što i je, ali kombinacija s tim začinima je fenomenalna. Kao i sve ostalo, tantuni nećete puno platiti, svega 25 lira (€1.5).

Sretni i punih želudaca krećemo za Gaziantep

GAZIANTEP

PUT:

Svega 2 i pol sata vožnje autocestom.

Kao i na putu prema Adani, ceste su savršene, a promet se kreće komplicirati tek pred samim gradom. Za razliku od Adane, vozači su malo opušteniji pa nema toliko „divljanja“ i zvuka trube. Već sam ulazak u grad ostavlja wow dojam. Široke i glatke ceste s više traka, odvojene navodnjavanom zelenom travom i kovanim ogradama. Kud god pogledate, sve izgleda skupo i luksuzno. Ne čudi jer jer Gaziantep bitan industrijski grad s bogatom poviješću. Razlog posjete su najbolje baklave na svijetu jer je Gaziantep vjerojatno najpoznatiji po baklavi i pistaciju.

SMJEŠTAJ:

S obzirom da smo bili samo jedan dan u Gaziantepu, odlučili smo se na Ibis hotel. Lanac hotela koji se može pronaći skoro svugdje u svijetu. Pristupačne cijene i dobra lokacija su sve što tražimo, tako da se Ibis uvijek uklapa u planove.

ŠTO VIDJETi:

Zeugma muzej mozaika. Najveći i najbolje očuvani mozaici koje ćete naći. Impresivan muzej, definitivno vrijedi posjetiti. Tema cijelog puta bila je gastronomska ponuda Turske pa se nakon muzeja moralo i pojesti nešto.

Gaziantep

Restoran koji se nalazi u jednoj od ulica u blizini samog muzeja mi je osobno preporučilo više Turaka iz raznih dijelova zemlje. Halil Usta (Küşlemeci Halil Usta). U prijevodu, Majstor Halil. Prostor je ogroman i srećom smo naletili u vrijeme između grupe turista. Sjednete za stol i dobijete metalni tanjur sa salatom, metalni tanjur s kombinacijom kebaba, jednom velikom ljutom paprikom i ajran. To je to. Sjedni, jedi i bježi dalje jer dolaze 3 busa puna gladnih turista. Glasi kao najbolji kebab u okolici (ubacite u google ili youtube „Halil Usta“ pa se uvjerite sami) i nezaobilazno mjesto u Gaziantepu, ali iskreno, Adana kebab nam je bio daleko bolji. Sve ovo zvuči kao lokalna zalogajnica u koju svraćaju kamiondžije, ali Halil Usta je legendaran restoran. Svakako posjetiti.

Gaziantep muzej mozaika

Obavezno prošetati centrom, pored dvorca, posjetiti bazare i uzeti lahmacun. Nerijetko se vidi kako se auto ili skuter zaustavlja i blokira promet u nekoj od uskih i jednosmjernih ulica da bi pokupio punu vreću pita ili lahmacuna.

Kao najbolje mjesto za baklavu je preporučena Koçak Baklava, no nema ih u centru. S obzirom da smo bili ograničeni vremenom, odlučili smo je probati u centru, pored samog dvorca, u İmam Çağdaş Kebap ve Baklava Salonu. Ispalo je čisti pogodak jer je lokacija iznimno popularna, s brdom raznih kolača, kao i kebaba i svega ostalog za ručak. Iako smo došli samo sjesti i pojesti baklavu, usred gužve gdje se tražio stol više, bili smo lijepo prihvaćeni i usluženi.

Gaziantep-kunefe

Teško je ostati gladan u Gaziantepu. Možda nam je trebao još jedan dan da uspijemo probati sve što smo zamislili, ali ostavili smo prostora u želucima za zadnju lokaciju. Cumba Künefe Kadayıf.
Kao što samo ime kaže, specijalizirani su za kunefe i kadaif, a cijeli proces izrade možete slobodno pratiti jer je kuhinja otvorena, praktički odmah pored stolova. Pogledajte slike na webu ili instagramu i pustite sline da cure.

Nažalost, nismo uspjeli pojesti cijeli kunefe (minimalna porcija je za dvoje), pa smo morali ostatke uzeti sa sobom. Nazad u hotel, spavanje pa odlazak na aerodrom taksijem. Vožnja inače traje minimalno pola sata, ali naš taksist je, zanemarivši crvena svjetla i ograničenja brzine, stigao za rekordnih 15 minuta.

Gaziantep

Za kraj, nešto savjeta:

SAVJETI:

• Za letove unutar Turske, osim Turkish Airlinesa, bacite oko i na Pegasus i Anadolujet.
• Nabavite lire kako znate i umijete, jer se na dosta lokacija ne može platiti karticom, a popust koji bi dobili na rent-a-car da smo imali gotovinu u tom trenutku sigurno nije za baciti.
• Restorani u pravilu primaju kartice, ali na mjestima gdje smo najbolje jeli se isključivo barata gotovinom
• Ako ste vegan/vegetarijanac, ova mjesta u Turskoj nisu za vas
• Naučite nešto sitno turskog jezika (merhaba, görüşürüz, nasılsın, çok güzel, teşekkürler…) i barem neke brojeve da ne morate prstima pokazivati koliko kebaba želite ako idete istočno od Istanbula. Kapadokija je još ok jer je turizam jako razvijen pa se engleski razumije.
• (bir – 1, iki – 2, üç -3, dört – 4…) . Sve višeznamenkaste brojeve će vam napisati na papiru ako vide da nemate ideje što pričaju.
• Od jezičnih zanimljivosti: ç = č, c = đ, a kod riječi nasılsın, nisu zaboravili točke na i nego se one ne čitaju, dakle nije nasilsin nego naslsn. Giriş (giriš) – ulaz, a Çıkış (čkš) – izlaz tako da znate izaći i ući. Slovo i s točkom se čita. ğ se ne čita, tako da ako vam netko napiše ğlupan, nemojte se uvrijediti, čita se lupan.
• Dosta riječi u našem jeziku ima turske korijene, pa ćete sigurno čuti dosta poznatih riječi
• Nemojte se sramotiti s „burek je samo s mesom“. Burek je (više manje) turski i znači bilo što zamotano u specifično tijesto motano u slojeve. Meso, špinat, sir, krumpir, riža raznorazno voće. Sve je burek, susjedi nemaju pojma.

VIDEO:

FAQ:

1. Gdje nabaviti lire
   1. U mjenjačnici
   2. Na bankomatu
2. Koju karticu koristiti za dizanje lira na bankomatu

• Revolut

3. Nemam Revolut

• Napravi ga

4. Kako da napravim Revolut

• Slijedi link: https://revolut.com/referral/ivand7tav
• Možete se registrirati i bez referral linka, ali ako idete preko njega, javite da vam dam upute što napraviti da i ja imam koristi od tog.

5. Dobro, što sad?

• Prebaci novce s postojećeg bankovnog računa i promijeni ih u valutu zemlje u koju planiraš ići
• Gurni karticu u bankomat
• Digni novce

6. Da, ali u koje bankomate mogu gurnuti karticu i dići novce bez provizije

• Lista svih zemalja i popis bankomata se može naći ovdje: https://www.dropbox.com/s/ajifjmncdazhzm6/Revolut_FreeATM.xlsx?dl=0
• Mogu potvrditi da Ziraat i Akbank nemaju naknade za podizanje

7. Koliko košta kompletan obrok za dvoje?

• Najmanje smo platili oko 75 kn, najviše oko 170, a jeli smo po najpopularnijim i najviše preporučivanim mjestima

8. Isplati li se dati €250 za let balonom

• Mi osobno smatramo da ne, jer sve traje satima. Skupljanje u rano jutro, nekakav doručak, pa smrzavanje dok se balon priprema. Dok se napokon spremi za polijetanje i digne u zrak, prođe sigurno sat i pol, pa sat vremena letenja i smrzavanja i onda spuštanje i opet nekakvo druženje, podjela diploma ili čega već i opet neka cuga. Za to vrijeme se dignete u 7, vidite već savršen pejzaž, poslikate sebe i pogled, vratite u krevet, odspavate do doručka, pojedete i lagano u nove pobjede.

9. A koliko to sve košta?

• Kayatas Cave Suites – 2 noćenja – € 181
• Hotel Senbayrak City – 2 noćenja – € 81
• Ibis Gaziantep – 1 noćenje – € 38
• Rent-a-car (4 dana) – Europcar – € 386
• Svi ostali troškovi ovise o tome što vas zanima

10. Kako putovati unutar grada

• Javni prijevoz još nisam shvatio. U principu se radi o brdu malih kombija koji staju na random mjestima i imaju na prednjem staklu ispisano par lokacija. Ne znam cijenu, ne znam kako se sporazumjeti s njima jer su uvijek u žurbi i u pravilu ne pričaju engleski (Adana i Gaziantep)
• Taksi, taksi i samo taksi. Gdje god da smo išli, nije koštalo više od €5, osim puta od Ibisa do aerodroma, što smo platili oko €9
• Hvatanje taksija je malo zeznuto jer svi jurcaju i ne mogu se odmah zaustaviti ako niste na jako vidljivom mjestu, a rijetko koji ugasi svjetlo pa mislite da je prazan, a ima vožnju i samo projuri pored
• Preporučam ući u prvi hotel/restoran/bilokakav lokal i pitati mogu li pozvati taksi

Sva ostala pitanja dobrodošla.

Ivan Peček i Marta Dugonjić

*Navedeni tekst odraz je mišljenja i iskustva tekstopisca i ne mora odražavati stavove autora bloga putoholicari.com

Fotogalerija: