Josip Novosel sa portala Flash.hr vodi nas na jedrenje oko otoka Visa. Dal’ je žena na brodu nesreća ili su to samo mornarske priče?
Još mi odzvanjaju u ušima riječi stare majke koja me prošle godine savjetovala prije odlaska na jedrenje ”Jedi puno zelja Josipe da ne dobiješ skorbut!” U Čučerju su svi iskusni jedriličari i moreplovci. Mageljan je goli kurac za njih. Nisam joj mogao objasniti da ne idem na put oko svijeta, nego na trodnevno kruzanje oko Kornata. Ove godine je bila suzdržanija ”Jedeš po restoranima, jedriš, a mi nek’ crknemo od gladi! Tko to sve plaća?” Otac je odgovorio ”CIA, ženo, CIA! Uništili su pola svijeta, uništit će i njega!
Odlučili smo opet ponoviti rutu oko Kornata, ali u trajanju od pet dana. Jedina stvar na koju nismo računali je ta da je ovo bila najjača nautička sezona ikad na Jadaranu i bilo je gotovo nemoguće pronaći jedrilicu za 10 ljudi. 4 dana prije polaska mi još nismo imali brod. Molio sam Boga i Alaha da mi pomognu u ovoj nemogućoj misiji. Netko od njih je čuo moje molitve jer sam slučajno naletio na stranicu Monoflot.com i charter agenciju Vishe Radugi. Odmah sam ih nazvao, a s druge strane linije javila se ljubazna ruska vlasnica Anna. Ne znam zašto, al’ odmah sam ju upitao kako to da je došla raditi u Hrvatsku, kad svi bježe iz Hrvatske i zapravo kako je uopće došla ovdje? Ona se začudila i rekla ”Kako bi došla? Pa avionom, naravno. Pitala me kako se zovem, a ja sam rekao ponosno Josip. Ona: ”A, drug Staljin:)” Ja: ”Jok. Drug Tito:)” Odmah sam joj se ispričao što smo EU potrčkala i što smo Rusima uveli vize, a ona mi je u znak zahvalnosti rekla kako imaju još samo jedan brod, ali s 4 kabine HANSE 445, s time da još dvoje može spavati u salonu i da bi mogli uzeti taj brod, ako ga odmah rezerviramo.
Brod je bio smješten u marini Kaštela, tako da smo promijenili rutu i umjesto Kornata, odabrali Viški arhipelag za plovdibu.
Vishe Radugi – Marina Kaštela
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Rekli smo od prvog dana da na jedrilici nema diskriminacije. Svi smo jedanki tako da sam dopustio Ivani iz Vishe Radugi sailinga da mi unosi stvari u brod. Žene su se s razlogom izborile da budu ravnopravne. Ja sam cijelo vrijeme promatrao da svi fizički radovi budu obavljeni bez greške. Ukazivao sam na one koji su zabušavali.
ishe Radugi sailing, Ivana s osmijehom na licu unosi moj Keilwerth saksofon i B&O Beolit 17 zvučnik u brod. Ja sam cijelo vrijeme promatrao da svi fizički radovi budu obavljeni bez greške. Ukazivao sam na one koji su zabušavali.
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Čim smo ušli na brod, sjetio sam se stare čučerske poslovice ”Žena na brodu je nesreća!” Ako je to istina, onda nas je čekala kataklizma koje se ni Titanic ne bi posramio jer smo imali 5 žena na brodu (SOS – PMS). Ukrcali smo sve stvari na brod i u ponedjeljak se uputili prema uvali Stončica.
Ja sam cijelo vrijeme fotografirao, a kad se brod valja na valovima, gledati u ekran fotoaparata je opasnije od odlaska na ljetovanje u Siriju. Pozlilo mi je nakon deset minuta i više nisam znao za sebe. Čuo sam samo žamor u pozadini ”Ti se on već s angelimi razgovara!”. Prijatelji su me htjeli utješiti pjesmom ”Jedna pura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura…” Mislio sam da su ovo moje posljednje fotografije.
Krenuo sam s uvodom kako su žene nesreća na brodu, a osim moje mučnine prvog dana, tu tezu je potvrdila i činjenica da nam se na plus 40 ispraznio kompletan rezevoar vode na jedrilici. Netko nije dobro zatvorio tuš (čitajte žena) i voda je jednostavno iscurila. Odluka je pala da u utorak odemo na Vis obnoviti zalihe vode i onda jedrimo dalje. Krenuli smo lagano s doručkom i jutarnjim kupanjem, a na Vis smo stigli oko 11 sati.
Vishe Radugi sailing – VIS
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Ljepotu otoka zasijenila je spoznaja da smo zakasnili u marinu jer vodu toče samo do 10 sati. Rekli su nam da dođemo sutra. Ako može Mladen Grdović cijeli dan piti vino, možemo i mi. Nedostatak vode na brodu nije utjecao na naše dobro raspoloženje.
Nedostak vode na brodu nije utjecao na naše raspoloženje:)
Foto: Flash.hr
Kolegu Krešu inače kralja antikorozivne zaštite, zapravo nisam davio zbog nedostatka vode, već zbog činjenice što me je provocirao sa svojim novim SEIKO satom. Ja sam si htio kupiti jedan prije mora, ronilački, baš za jedrenje, ali nisam stigao i naravno da sam kao pravi Hrvat bio ljubomoran na njega, a u jednom trenutku sam ga skoro i zadavio.
Vishe Radugi Sailing Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Nakon što nas je posada razdvojila, nije nam preostalo ništa nego da se uputimo na kupanac, a za to smo odabrali prekrasni porat Biševo. Odlučili smo prespavati u ovoj prekrasnoj uvali, a prije spavanja smo otišli u lokalni restoran na palačinke. Vlasnik nam je rekao da je toliko malo ljudi na otoku van sezone da on ujutro obilazi kuće i gleda dal’ im iz dimnjaka izlazi dim. Ukoliko dima nema, on zna da je još jedan otočanin preminuo.
Na slici ispod skače kolega Goran, inače dizajner i vlasnik firme ENDEM.HR. Naravno da mi nije platio za ovu reklamu, al’ eto, ja sam dobar čovjek pa ću spomenuti s čim se dotični bavi:)
Vishe Radugi sailing – porat Biševo. Kolega Goran inače dizajner i vlasnik firme ENDEM.HR mi nije platio za ovu reklamu, al’ eto, ja sam dobar čovjek pa ću spomenuti s čim se dotični bavi:)
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
U srijedu smo se uputili prema Modroj špilji. Jednostavno se nismo mogli oteti dojmu da je cijeli izlet u tu špilju bio pod parolom ”TAKE THE MONEY AND RUN”. Da se razumijemo, špilja je stvarno prekrasna i isplati ju se vidjeti, ali za 70 kuna po soobi koliko košta izlet u nju, očekivali smo puno više. Nit’ smo se okupali u njoj, nit’ smo stigli nešto previše uživati i fotografirati jer nas je vodič cijelo vrijeme požurivao da izađemo što prije kako bi ostali brodovi koji su čekali u redu iza nas mogli ući u špilju. Bio je to najobičniji fast food doživljaj.
Uputili smo se nakon Modre Špilje do Komiže koju smo nažalost razgledali samo s broda, a nakon toga smo otišli do uvale Zakamica na kupanje.
Vishe Radugi sailing – Doktor i Ana
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Navečer smo se usidrili u Visu. Nismo uspjeli rezervirati restoran jer se taj dan održavao Yachting week i sve je bilo bookirano. Napili smo se na brodu, a skiper Neven nas je gumenjakom razvozio do obližnjeg bara. Da je žena na brodu nesreća, potvrdila je njegova cura Ana s kojom se romantično vozikao u gumenjaku kad im je odjednom na sred kanala nestalo goriva. Naravno da nisu imali niti svijetlo. Bili su savršena meta za nekog Horvatinčića. Izt razglasa se već čula melodija ”Op, op, opa, dolazi Sinkopa….” Imali su sreću da ih je opazio jedan skiper koji je ujedino bio i Nevenov poznanik. Spasio ih je u zadnji čas.
Vishe Radugi Sailing –
Čučerski Vin Diesel
Foto: Flash.hr
U četvrtak smo se s Visa uputili na kupanje u uvalu Milna, malo smo razgledali uvalu Rukavac, Malu i Velu Travnu, a vrhunac dana je bilo kupanje u najatraktivnijoj uvali otoka Visa, Stiniva. Uvala je duga oko 600 metara i s obje strane okružena visokim nedostupnim kamenim stijenama. Na dnu zaljeva je nekoliko nenastanjenih ribarskih kuća, koje su zajedno s uvalom zaštićene kao prirodni rezervat. Uvala je bila puna kao trezor Nadana Vidoševića. ali unatoč prevelikom broju turista i brodica, ovo je jedno od najljepših mjesta na Jadranu koje obavezno morate posjetiti.
Navečer smo se usidrili u laguni otočića Malog i Velog Budikovca koji su još jednom pokazali da su žene na brodu nesreća. Taman prije spavanja, pukao nam je konop s kojim smo bili vezani za bovu i brod nam se skoro sudario s drugom jedrilicom. Da smo u srednjem vijeku, netko bi gorio na lomači, ali mi smo civilizirani ljudi. Ujutro sam se probudio u šest sati i skočio sa broda u more. Otplivao sam do obližnjeg otočića i u samom plićaku obavljao veliku nuždu kad mi je s obale odjednom prišla koza. Pomislih u sebi ”Ako se sad ustanem, bit će čudna scena. Ja k’o od majke rođen i koza ispred mene. Netko će me optužiti za zoofiliju.” Na svu sreću, koza je otišla, a ja sam k’o budala plivao sat vremena oko jedrilice jer su svi spavali, a rampa nije bila spuštena pa se nisam mogao popeti gore.
U petak smo otišli na ručak u uvalu Stončica, točnije u restoran Konoba Stončica. Nisu imali plave ribe u pondi iako je bila na meniju, plodovi mora su bili smrznuti, juha je imala okus kao iz vrećice jer je vjerojatno i bila iz vrećice, a konobar je bio neljubazan. Dojam, više nego očajan, ali moram pohvaliti meso koje je stvarno bilo dobro pripremljeno.
Ponio sam saksofon sa sobom, ali ga nisam stigao zasvirati. Za mjuzu je bio zadužen moj novi B&O Beolit 17 blouetooth zvučnik, koji sam kupio posebno za ovo putovanje. Milo Hrnić nije nikad zvučao tako dobro. Partijali smo kao pripadnici zlatne mladeži HDZ-a.
Zadnju večer smo prenoćili u uvali Nečujam na Šolti. Razbili smo se u Mohitu i u ostalim alkoholnim delicijama i tako sa stilom proslavili naše petodnevno putovanje. Da je žena na brodu nesreća, potvrdili smo i na povratku. Nakon što smo vratili jedrilicu, ronioc je u marini otkrio da nam se zaplela najlonska vrećica za propelu i tu smo morali platiti još 100 eura za čišćenje. Zapravo smo na kraju dobro i prošli jer je šteta mogla biti veća.
Sve u svemu, bilo je to jedno nezaboravno iskustvo i sljedeće ljeto se definitivno opet vraćamo na jedrilicu. Moram pohvaliti ljubaznu Annu i njezinu djelatnicu Ivanu koje su nam uvijek bile na raspolaganju. Ako želite provesti nezaboravno ljetovanje na Jadranu i razgledavati prekrasne plaže i otoke, jedrenje je prava opcija za vas, a ja vam definitivno mogu preporučiti Vishe Radugi. Sve informacije možete pronaći na njihovoj web stranici www.monoflot.com
Definitivno smo ustanovili da je žena na brodu nesreća, a da je pet žena na brodu = kataklizma, ali da ih nije bilo, tko bi prao suđe, tako da ”SVAKO ZLO, ZA NEKO DOBRO”
Autor i Foto: Josip Novosel aka Dragi Vođa, pripadnik zlatne mladeži Čučerja, rekreativni bacač uroka, doposni član magazina ”S vjetrom u kosi se ćelavosti prkosi”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob
