Željela sam da vam pokažem ovaj, sada moj, grad, da kroz ovaj kratak video vidite najvažnije turističke atrakcije na koje često zaboravljam, a koje su, zaista, vrijedne spomena. Sigurno ću vam uskoro pokazati grad i iz drugog, manje turističkog ugla, ali za sada uživajte obilazeći ono što je u njemu najpoznatije.

Dugo nisam pisala o Barceloni, točnije, gotovo da uopće nisam pisala o njoj. Čini mi se da je lakše, nakon posjete nekom drugom gradu, da napišem tekst, podijelim fotografije i napravim video, jer sam puna utisaka i želim da što prije opišem sve ono što sam doživjela za tih nekoliko dana. Ali, kada živite u nekom gradu, stvari postanu malo drugačije. Poslije nekog vremena, grad prestanete da promatrate očima turista i, malo po malo, počnete da ga doživljavate kao svoj. Vremenom prestanete da, prolazeći pored glavnih turističkih atrakcija, zadivljeno gledate u njih jer postanu dio vaše svakodnevice i zaboravite da su uopće tu. Koliko sam samo puta prolazila pored Gaudijeve Kuće Batljo (Casa Batlló) dok sam išla na posao i, umjesto da je pogledam, samo sam u sebi proklinjala gomilu turista od kojih ne može da se prođe, uopće ne razmišljajući šta se tu nalazi.

Koliko sam samo puta zaboravila da ovaj grad ima plažu ili ljeti nisam otišla na kupanje jer je “voda suviše prljava”, “ogromna je gužva” i, meni najdraža, rečenica “gradska plaža nije isto što i normalna plaža, nemate taj osjećaj da ste na moru kada ležite na njoj”. I to kažem ja koja sam nekada maštala da živim u gradu na moru i mislila da je Barcelona najsavršeniji grad na svijetu.
U svakom slučaju, ne mogu da poreknem da, bez obzira na sve ružno što ona, kao i svaki veliki grad, nosi, postoje trenuci kada me zaista ostavlja bez daha. To su oni trenuci kada shvatim koliko sam zaista sretna što se ovdje nalazim, kada s vrha nekog brda ugledam cijeli grad okupan suncem koji se, kao u ogledalu, ogleda u Mediteranu i kada shvatim da je sve ono što me ovdje muči i odbija u stvari nebitno.

Napisala: Jovana Kostić – mysweetmundo.com