Let s aerodroma Incheon u Južnoj Koreji prema Hiroshimi bio je početak našeg japanskog avanturističkog putovanja. Državljanima Hrvatske viza za Japan nije potrebna, a vremenska razlika iznosi +8 sati.

Fotke i tekst – Ana Aljinovic

Nakon dolaska u Hiroshimu, autobusom smo prevezeni do hotela smještenog pored Memorijalnog centra. Hiroshima, grad koji je izgrađen iz temelja nakon atomskog bombardiranja 6. kolovoza 1945., sada je tiho, mirno, moderno i vrlo uredno mjesto s oko milijun stanovnika.

Treba napomenuti da se većina restorana u Hiroshimi zatvara u popodnevnim satima, od 14 do 17 sati. Toplo preporučujem da probate tradicionalnu slanu palačinku Okonomiyaki u lokalnom restoranu. Tijekom boravka posjetili smo brojne znamenitosti, uključujući Memorijalni centar, Kupolu (jedina građevina koja je preživjela bombu), nekoliko hramova, Hiroshima dvorac, bonsai vrt Shukkeien te otok Miyajima. Na otoku se nalazi hram Itsukushima iz 6. stoljeća i Torii, crvena “vrata” u moru, poznata kao jedno od najfotografiranijih mjesta.

Nastavili smo putovanje Shinkansenom do Kyota brzinom od 300 km/h, što traje samo 1 sat i 15 minuta. Vlak izgleda kao avion bez krila, ali s mnogo više prostora. Kyoto, bivši glavni grad Japana, nudi jednostavno kretanje vlakovima i metroima. Obišli smo Nishiki tržnicu, bambusovu šumu, hram Fushimi Inari s 100 vrata, značajne hramove poput Kyoto Imperial Palace i Nijo dvorac te četvrt Gion s gejšama. Na tržnicama se nudi velik izbor morskih delicija i slastica, a preporučujem i ispijanje čaja s gejšom.

Putovanje iz Kyota u Tokyo trajalo je 2 sata i 15 minuta Shinkansenom. Tokyo, grad koji vas ostavlja bez daha svojom veličinom i moći, izgrađen je nakon razornog potresa 1923. i sada je jedan od najmodernijih svjetskih gradova. Sa 30 milijuna stanovnika, grad funkcionira besprijekorno, što se najbolje vidi na Shibuya prijelazu, gdje dnevno prođe milijun ljudi.

U Japanu je važno držati se lijeve strane kako na pješačkim stazama tako i u prometu, jer se vozi lijevom stranom ceste. Na metro stanicama, ljudi čekaju u redu poput vojnika, jedan iza drugog, uvijek ostavljajući prohodan izlaz. Javni prijevoz je vrlo organiziran i povezuje sve veće znamenitosti, no za njegovo korištenje potrebni su vam yeni jer kartice nisu opcija plaćanja. Za usporedbu, 1 euro trenutno iznosi 156 yena.

Čistoća i kultura čine ovaj grad posebnim. Za razliku od Koreje, Google Maps ovdje funkcionira, a SIM kartice mogu se kupiti u bilo kojem dućanu, baš kao i usluge podizanja i mijenjanja novca. eSIM također toplo preporučujem. Japan bih preporučila solo putnicima ili početnicima u putovanjima zbog visoke sigurnosti i jednostavnosti kretanja. Iako Engleski jezik nije njihova jača strana, lokalni stanovnici su izuzetno voljni pomoći, pokazati što učiniti ili kuda ići.

Ako konobar ne govori engleski, bez problema će dovesti nekoga iz kuhinje da pomogne. U znak zahvalnosti, Japanci se naklanjaju, a ako nešto nije moguće učiniti, prekrižit će ruke u obliku slova X ili kažiprstima napraviti znak X. Važno je napomenuti da je davanje napojnica u Japanu smatrano uvredom, stoga nemojte pokušavati ostaviti bakšiš.

Pušenje na otvorenom nije dozvoljeno, kao ni fotografiranje u većini trgovina i na javnim površinama. Ako na tržnici kupite hranu, obavezno je pojedite na istom mjestu jer je hodanje s hranom po ulici strogo zabranjeno. Također, teško je pronaći kante za smeće, pa svoje otpatke nosite sa sobom.

Život u Tokiju, na moje iznenađenje nije skupo. Cijene su čak niže nego kod nas; litra goriva i Red Bull koštaju 1€, ručak u trgovinama 7/11 iznosi 5-6€, a karta za metro 1-2€. Prosječna plaća je oko 3000€, dok je najam stana za dvije osobe oko 300€. Tko ne bi poželio živjeti ovdje?

Vozila javnog prijevoza, uključujući taksije, autobuse, metro i vlakove, upravljaju vozači odjeveni u bijele rukavice i kape, što ih čini slično pilotima.

Moda u Tokiju je zaista priča za sebe. Kratke suknjice, dokoljenke, natkoljenke, mašnice, japanke na čarape, gigantske tenisice i razne vrste platformi su potpuno uobičajeni dio ulične mode. Grad je također poznat po svojim automatima na žetone koji izbacuju igračkice, kao i onima za hvatanje plišanaca; ti automati su doslovno na svakom koraku i rasprostranjeni su na nekoliko katova. Slična je situacija i s automatima za piće, gdje je sve po cijeni od 1€. Zanimljivo je da postoji jedan automat na svakih 23 stanovnika.

Naš boravak u Japanu započeo je iznenađujuće s potresom jačine 5.5 prvog jutra u hotelu. Za razliku od nas, koji smo zbunjeni i uznemireni izletjeli na hodnik, Japanci su ostali potpuno mirni. Što se tiče hrane, ramen, tradicionalno japansko jelo koje se sastoji od svinjske juhe s pancetom, nudlama, jajem i morskim algama, nije mi se svidio. Međutim, sushi, koji se jede za doručak, ručak i večeru, prava je rapsodija okusa.

Osim restorana, Japanci često koriste i trgovine poput 7/11, gdje je moguće pronaći vrlo povoljne obroke i deserte. Za neke putnike, najveći problem u Japanu bio je nedostatak kruha, sira i salame. Izlet na Chureito Pagodu, s koje se pruža fantastičan pogled na poznatu planinu Fuji, koštao nas je 55€ po osobi.

Tijekom našeg boravka u Tokiju posjetili smo brojna uzbudljiva mjesta: Shibuyu, Shinjuku, Skytree Tower, Tsukiji fish market, Kabukicho, Golden Gai, Meiji hram, Yoyogi park, Avatar Robot Cafe, Akihabaru, Okachimachi market, Ginzu i Carsku palaču, kao i samurajsko groblje i Takeshita ulicu. Sve u Tokiju je toliko drugačije i zanimljivo da ćete uživati gdje god krenete. Svaki dan smo pješačili više od 15 kilometara.

Posebno bih preporučila rezervaciju ulaznica za muzej Digital Art najmanje 15 dana prije dolaska, jer je to mjesto zaista jedinstveno i ne smije se propustiti. Japanski WC-i su me osobito oduševili; ne samo da se griju, već imaju i razne načine prskanja, a za korištenje gotovo da su vam potrebne upute. Javni toaleti su iznimno čisti i besplatni su za korištenje.

Za povratak kući, uzeli smo taksi do aerodroma Narita, koji je udaljen sat vremena vožnje od Tokija, a zatim letjeli s Air China tri sata do Šangaja. Nakon tri sata pauze, uslijedio je let dug 12 i pol sati do Malpense u Milanu, a potom i vožnja do Splita. Ukupno, naš povratak trajao je više od 30 sati. Iako je zemlja izlazećeg sunca daleko, posjet joj je definitivno bio vrijedan. Ako bih mogla birati koju zemlju ponovno posjetiti, to bi sigurno bio Japan. Za sva dodatna pitanja, slobodno se obratite.

FOTOGALERIJA: