Prvi dio putopisa iz Japana možete pročitati –> OVDJE

Tekst i fotke: Frane Rogic

KYOTO

DAN 5 – Dolazak u Kyoto

Dragi čitatelji, brzi vlak nas dovodi do Kyota, koji je zapravo vrlo blizu Osake. I također ima rijeku koja prolazi kroz sami centar grada.

Soba nam se nalazi u Gionu, živopisnoj četvrti u samom srcu Kyota. Sve veće hramove možete obići pješice. Svakako preporučujem smještaj u tom dijelu grada. Kao što vidite na slici, soba je u japanskom stilu. Na stolice ne možete ni sjesti.

DAN 6 – Bambusi i Zlatni hram

U potrazi za bambusima, moram biti iskren. Nakon što smo se razmazili u Osaki i blizini svega, vožnja autobusom prema rubu grada bila je pomalo neobično iskustvo. Kyoto, kao stariji grad, nema metro razvijen do razine Tokija (stay tuned), pa idemo busom.

Nakon četrdeset minuta drndanja i još poprilične količine hodanja, ulazimo u Arashiyama šumu bambusa, bolje poznatu kao Instagram lokacija 1.

U blizini (čitaj par kilometara) nalazi se cijeli niz predivnih šinto hramova koje se isplati posjetiti. Prvenstveno jer su stvarno predivni, a sekundarno zato što većina ljudi, u svojoj žurbi da vidi sve znamenitosti, potpuno zanemari šarm i duh ovakvih mjesta.

Nažalost, nakon ove avanture već osjećamo bol u nogama, a ja i moja suputnica polako razvijamo strahopoštovanje prema japanskim stepenicama.

Nakon kratke šetnje i pronalaska autobusne stanice, krećemo prema Zlatnom paviljonu.

I sad prva raskrsnica putovanja. Ići jesti ili odmah gledati Zlatni hram? Hvala Bogu, moja neodlučnost brzo je razriješena. Dok sam ja stajao i razmišljao o najboljem kursu akcije, optimizacijama i kalkulacijama kad se hram zatvara, moja draga suputnica već je prelazila cestu u smjeru mirisa restorana.

Ulazimo u katsu restoran. Na meniju prava lepeza izbora: katsu ili malo manje katsua. Česta pojava u Japanu je potpuna specijalizacija i potraga za savršenstvom u onom što rade.

I pogodak. Do danas sanjam onaj katsu kraj Zlatnog paviljona. Hrskav, sočan, s umacima, rižom. Savršenstvo koje se topi u ustima. Kad god spomenemo Instagram lokaciju 2 (Zlatni paviljon), prvo mi padne na pamet katsu, a tek onda zlatni hram.

S punim želucem i uzdignutog raspoloženja, još jedna kratka šetnja vodi nas do Zlatnog paviljona. Izgleda kao iz bajke. Zlatne figure, zelenilo, jezero. Hram doslovno izranja iz mirne površine vode, okružen stablima i refleksijama koje izgledaju nestvarno. Zasluženo nosi titulu Instagram lokacije 2.

DAN 7 – Pagode i jutarnja meditacija

Po prvi put skrećemo desno od hotela. Korak jedan, dva, deset… i nailazimo na prvu pagodu, kako se uzdiže iznad tradicionalnih japanskih kućica.

Nastavljamo ravno i šetamo kroz stari Kyoto. Naučeni lekcijama prethodnog dana, naoružali smo se ruksacima i dovoljno vode. Ovako rano ujutro sve je prilično tiho i spokojno, prije navale turista.

Kafići još nisu ni otvoreni, pa se okrećemo prema planini. Znate, ovako retrospektivno, Japanci zbilja vole sve najbitnije građevine staviti na vrh random planina i udaljiti ih od svega. Kao da su znali da će ih petsto godina u budućnosti nervirati turisti, pa su nas odlučili maknuti što dalje od sebe. Pro tip za hrvatsku obalu?

Penjemo se prema Kyomizuderi, ogromnom hramu iznad Kyota sa svojom narančastom pagodom. Tu zbilja možete provesti pola dana istražujući svaki kutak.

Na odlasku se okrećem prema hramu i shvatim da se u daljini nazire Instagram lokacija 3.

Nakon kratkog spusta odlazimo na ručak, gyoze. U trenutku mog boravka u Japanu, tečaj je bio jedan euro za 170 yena. I kad pogledate te cijene na slici, stvarno se zapitate kako zemlja s toliko ljudi i turista može imati tako niske cijene. Nisam siguran da bi ovakvo mjesto kod nas preživjelo, a da ne postane lounge koji sa strane prodaje loše pizze.

Navečer odlazim do Yasaka-jinje, hrama koji blješti u lampionima čim padne mrak. Ljudi dolaze moliti za zdravlje, sreću, uspjeh, a po broju parova koji se tu motaju, rekao bih i za ljubav. Nema službenih oltara ni rituala, ali atmosfera govori sama za sebe. Ostavljam jedan talisman, s nadom da ću se tu vratiti jednog dana.

DAN 8 – Stepenice i Tori gejtovi

Ne bi to bio put u Kyoto bez posjeta Fushimi Inari hramu. Final boss bitke sa stepenicama, poznat po beskonačnim tori gejtovima i, naravno, zabilježen kao Instagram lokacija 4.

U podnožju, čak i rano ujutro, gužva je ogromna. No nakon par tisuća stepenica događa se zanimljiv fenomen. Svakih sto stepenica barem pet posto ljudi manje. Pri samom vrhu nema nikoga i tu radimo fotosešn.

Dug je put do vrha, ali vrijedi svakog koraka. Pogotovo jer mir i tišina na ovakvim lokacijama vrijede zlata.

Popodne odlazimo na Nishiki Market. Velika gužva, ali i zanimljivo mjesto sa street foodom i svježim namirnicama. Uzeli smo bowl s tonom svježe ribe. Bio je stvarno fin, iako pomalo neobičan način konzumacije svega toga.

DAN 9 – Odlazak za Tokyo

Pakiranje i oproštaj od Kyota, hramova i svih lijepih sjećanja s ovog dijela putovanja.

Stižem na kolodvor. Sve ide glatko. Doktorirao sam ovaj Japan.

I onda BAM vending mašine za Shinkansen. Katastrofa. Noćna mora. Matrix brojevi, sve treperi. Stojim zbunjen, stvaram red. Ali uz pomoć novog japanskog prijatelja napokon uspijevam i karta je u ruci.

Uzimam trideset minuta lufta da dođem k sebi, pa krećem prema terminalu.

Ne znam je li vas netko upozorio, ali imate možda jednu minutu da uskočite u vlak i on kreće. Vi još gurate kofere, ali on ima svoj raspored i ide. Brzinom munje, na našu novu destinaciju.

Čini se da u Japanu još nisu do kraja shvatili što je inercija, jer par ljudi doslovno leti po vagonu kad vlak krene.

Slijedi: Tokyo (Dio 3)…..