Putujemo dalje sa Antonijom kroz Aziju. Ovaj puta krećemo u Japan, gdje ćemo saznati kakvi su Japanci i kako doživjeti stotu.

Japanci u svemu što rade žele ostvariti vrhunske rezultate

Svi koji su ikad posjetili Japan imaju samo riječi hvale, a to mogu i ja potvrditi – Japan je predivna, predivna zemlja bogate povijesti i još divnijih ljudi. Pravo je zadovoljstvo biti u Japanu, posebice u proljeće kada sve cvijeta i kada se priroda budi.

Japanci su vjerojatno najljubazniji ljudi na svijetu, možda i šire. To kako oni dočekuju svoje goste je nevjerojatno… Ja sam na svakom koraku bila potpuno oduševljenja njihovim manirama. Kada usporedim kako Japanci tretiraju svoje goste i koji tretman gosti dobiju kad dođu na naše more, bude mi malo neugodno.

Naravno, gotovo svi znaju za Hrvatsku. Japanci rado putuju i dobro poznaju europska odredišta. Upoznala sam nekoliko Japanaca koji su i sami bili u Hrvatskoj. Svi su redom oduševljeni Plitvicama. Japanci vole prirodu, zelenilo, planinarenje, a naše su Plitvice uistinu predivne pa nije ni čudno da su i Japanci njima oduševljeni. Sviđa im se i Dubrovnik, tvrđave… Oni mlađi će spomenuti i Game of thrones i poznate dubrovačke lokacije. No, u maniri velikih džentlmena, Japanci će tek potiho spomenuti da je organizacija putovanja u Hrvatskoj imala niz propusta. Naravno, riječ je uvijek o hrvatskim agencijama partnerima. Bojim se uopće i pomisliti što to točno znači.

Sličnu sam priču čula i od Korejaca. Naime, na letu od Moskve u zrakoplovu sam upoznala skupinu turističkih vodiča koji su došli u Hrvatsku kako bi provjerili ponudu i napravili aranžmane za putovanja. Zahvaljujući televizijskoj emisiji o putovanjima Europom, ali i Mirku Filipoviću koji je u Koreji ogromna zvijezda, vlada velik interes za našu zemlju. Skupina turističkih vodiča vratila se u Koreju bez naših propagandnih materijala i bez da su dobili informacije koje su tražili. Vjerujem da to dovoljno govori o propustima u organizaciji. Takve propuste zemlja koja se želi ozbiljno baviti turizmom ne bi trebala imati. Šlampavi smo u svemu – govori mi baka dok joj govorim o Japanu. Istina, je to – šlampavi smo oko turizma. Ima izuzetaka, naravno. Ali generalno – daleko smo mi od Japana.

Razgovaram u kompleksu Zlatnog paviljona s jednim od zaštitara i pitam ga kako to da su svi tako ljubazni prema turistima.

– Hrvatska se nalazi u okruženju mnogobrojnih zemalja i većini je vaših susjeda lako doći kod vas. Mnogi će doći i više puta. U Japan ljudi dođu uglavnom jednom jer je Japan daleko i mi znamo da imamo samo jednu priliku za biti dobar domaćin, pokazati im najbolje od naše zemlje, uključujući i poštovanje koje svaki gost zaslužuje. Vi, ako nešto i pogriješite ove godine, možete to ispraviti iduće, Japan nema tu privilegiju – govori zaštitar dok me vodi do prostora u kojem mogu napuniti baterije fotoaparata.

Cijelo vrijeme razmišljam o tim njegovim riječima. No, još je jedna velika razlika između japanskih i naših turističkih djelatnika. Naime, Japanci u svemu što rade žele ostvariti vrhunske rezultate na obostrano zadovoljstvo, a uz to se vode tezom da bi svaki posao svakodnevno trebao barem malo napredovati. Možda se tu negdje krije i tajna iznimne ljubaznosti i srdačnosti svih Japanaca, ne samo turističkih djelatnika. Razvili su tu maniru do savršenstva.

Japan je uvijek čaroban, ali najpopularnije vrijeme je u proljeće kad cvatu trešnje i za vrijeme Zlatnog tjedna koji obično pada u svibnju. No, čak i kad je sve prepuno turista, u Japanu je sve izvrsno organizirano i zapravo nema prevelike razlike. Ja sam za vrijeme Zlatnog tjedna bila u Kyotu i uistinu, sve je bilo puno gostiju. No, domaći će turisti uvijek dati prednost stranom turistu – prilikom kupovine karata, u restoranima, na mjestima za fotografiranje… Neopisiva ljubaznost. Divan je ovaj Japan.

Kako doživjeti stotu?

Ako radite u Hrvatskoj i imate prosječnu plaću koja pritom kasni i enormne troškove života, onda je i odlazak na Jadransko more skup. U suprotnom – Japan nije ništa skuplji od ostalih razvijenih zemalja. Ono što se bitno razlikuje u odnosu na Hrvatsku jest činjenica da će vam Japanci na svakom koraku željeti pomoći da uštedite vrijeme i novac i neće vam naplatiti zrak, vodu, sunce, pogled u daljinu…

Na samom dolasku u Osaku, već u zračnoj luci postoje uredi u kojima možete kupiti kombinirane karte za javni prijevoz. Postoji niz opcija za putovanje Japanom, ovisno o tome kamo idete, što želite vidjeti, koliko brzo želite putovati i kojim prijevoznim sredstvom. O svemu tome ovisi i cijena karte. Ljubazno osoblje s vama će provjeriti vaš raspored i napraviti vam najbolji plan putovanja kako bi što bolje iskoristili svoj novac, ostvarili popuste i vidjeli ono što vas zanima.

Ja sam željela putovati svim prijevoznim sredstvima – i svim brzinama. Bila sam baš iznenađena koliko je jeftina na kraju bila kombinirana karta. Neograničena vožnja autobusom ili podzemnom željeznicom u Kyotu bez popusta stoji 13 kuna. To je na razini vožnje tramvajem u Zagrebu. Ulaznice za sve turističke atrakcije također su vrlo pristupačne – Hram zlatnog paviljona u Kyotu (Kinkaku-ji temple), jedna od najpoznatijih građevina u Japanu ima istu cijenu ulaznice tijekom cijele godine – 23 kune. Među najpopularnijim atrakcijama grada Kyota su Kraljevska palača u Kyotu (Kyoto Imperial Palace), (Fushimi Inari Shrine), šuma bambusa (Bamboo grove) – ulaz za sve navedeno je besplatan. Velika je to razlika u odnosu na 180 kuna koliko stoji jedna jedina ulaznica za Plitvice, tako da bih prije rekla da je Hrvatska jako skupa, a Japan pristupačan.

Azijati u Japanu kupuju i foto opremu, pripadnice lijepšeg spola beskrajno hvale kozmetiku. Od kozmetike sam kupila niz maski za lice koje su ovdje iznimno popularne i svi ih koriste, bez obzira na spol. Popularne su i leće koje daju razne oblike i boje očima.

O tome da se u Japanu rado preoblače u najdraže likove iz serija i da virtualno i realno imaju tanku granicu znaju svi. Na ulici se uvijek vide mnogobrojni likovi koji stvarno ne pripadaju nigdje drugdje nego u crtani film. Često za odrasle. Video industrija za odrasle u Japanu je nevjerojatno popularna, oni su izvoznici takvog sadrzaja za cijelu Aziju. Termin Tokio hot znaju diljem Azije a predstavlja ono što mi nazivamo Švedski akcioni film.

U slobodno vrijeme Japanci se rado bave i fotografijom. Doslovno nema kutka u kojem netko nešto ne fotka. A to uopće ne čudi jer je Japan jako fotogeničan (ako se to može reći za zemlju), a Japanci proizvode najbolje kamere na svijetu. Kako sam ja uvijek u fazi kupovine nove fotografske opreme (naravno, i dalje japanske), nije bilo boljeg mjesta za provjeriti informacije o kvaliteti i cijeni. Nema zaljubljenika u fotografiju koji neće s vama podijeliti informacije, pokazati vam fotografije, raspričati se o performansama – pa tako i u Japanu. Naravno, Japanci su i poznati proizvođači fotoaparata – Nikon, Canon, Olympus, Sony… A jesu li užurbani? Pa kad fotkaju, uglavnom nisu.

Meni se ponekad čini da je cijeli svijet užurban i da zapravo nema prevelike razlike među nacijama. No, ono što rade sporo je ispijanje čaja i uživanje u hrani. Sushi je japansko nacionalno jelo. Japanci i inače obožavaju ribu i jedu je enormno puno. Prosječan Japanac godišnje pojede 68 kilograma ribe. Prosječan Hrvat tek 8,5 kg po glavi stanovnika. Sushi se može kupiti doslovno posvuda – na mnogobrojnim tržnicama ribe, restoranima, supermarketima…

Japanci vole piknik i nerijetko će svaki slobodan trenutak provesti u prirodi. U trgovinama nude već pripremljene, pakirane sushi pakete koji se mogu kupiti po cijeni od 15-ak kuna nadalje i savršeni su zalogaj za jesti vani, kao »hranu s nogu«, kako bismo u Hrvatskoj rekli. Meni se jako japanska kuhinja jako sviđa. Završila sam i popularni Haru tečaj kuhanja i znam i sama pripremiti neka jednostavnija japanska jela. A njihova je prehrana i temelj dugovječnosti.

Japanci žive najduže na svijetu. Osim sumo boraca nisam srela mnogo debelih Japanaca. Njihova je prehrana temeljena na ribi, piju puno čaja, jedu rižu, vrlo su aktivni… Navodno je to najbolji recept kako doživjeti stotu.

Antonija Putić