Putovanja nas često odvedu do priča koje nadilaze same destinacije. Nekad je to susret s lokalnim ljudima, nekad pogled iza kulisa mjesta koja inače gledamo samo kroz ekran. Upravo tako nastao je i ovaj intervju – razgovor s Bertiejem Gregoryjem, britanskim wildlife filmmakerom i National Geographic Explorerom, čovjekom koji stoji iza dokumentarca Gepardi izbliza s Bertiejem Gregoryjem.

Iako ga većina poznaje po nevjerojatnim kadrovima divljine snimljenima iz neposredne blizine, u ovom intervjuu fokus je na onome što se ne vidi uvijek na ekranu: koliko su gepardi zapravo ranjivi, kakav je stvarni utjecaj ljudi i turizma na njihov život te gdje filmaši povlače granicu između promatranja i odgovornosti.

“Gepardi izbliza s Bertiejem Gregoryjem” je dokumentarni serijal u produkciji National Geographica koji gledatelje vodi iza kulisa snimanja života geparda u afričkoj savani. Serijal ne prikazuje samo spektakularne lovove i obiteljske trenutke, već i utjecaj ljudi, turizma i suvremenog svijeta na opstanak najbrže kopnene životinje na planetu.

Serijal možete gledati na National Geographic Wild 3. siječnja 2026. godine u 18:00h. 

Najmagičniji trenutak s gepardima

Jedan prizor posebno se izdvojio tijekom snimanja “Gepardi izbliza s Bertiejem Gregoryjem” — prvi susret s majkom gepardicom i njezinim tek rođenim mladuncima. Takvi trenuci rijetko se događaju jer su mladunci u toj dobi gotovo stalno skriveni kako bi ih majka zaštitila od lavova i hijena.

„Pronaći majku s tako malim mladuncima bio je jedan od naših najvećih ciljeva, ali i najteži dio snimanja. U toj dobi oni su iznimno tajnoviti jer su nevjerojatno ranjivi.“

Vidjeti ih kako se prvi put pojavljuju iz visoke trave bio je snažan trenutak, ali prava vrijednost došla je kasnije — kroz vrijeme.

„Gledati njihove male glavice kako vire iz trave bilo je nevjerojatno, ali još je posebnije bilo pratiti ih kako odrastaju. Činjenica da su svi preživjeli cijelo razdoblje snimanja je gotovo čudo, s obzirom na to koliko je smrtnost mladunaca geparda visoka.“

Kako se približiti gepardima — i steći njihovo povjerenje

Kod snimanja divljih životinja, tehnologija je tek alat. Prava razlika, objašnjava Bertie, dolazi iz znanja i iskustva ljudi na terenu.

„Možete biti najbolji snimatelj na svijetu, ali bez razumijevanja životinja — nećete snimiti ništa.“

U ovom projektu ključnu ulogu imali su lokalni vodiči Baz i Dennis, koji desetljećima poznaju područje i pojedine životinje.

„Oni poznaju taj teren i te geparde kao vlastiti džep. Njihova intuicija bila je nevjerojatna — ponekad se činilo kao da Baz zna što će se dogoditi i prije nego što su to znali sami gepardi..“

Posebno su bili važni tijekom lova, kada i najmanji pogrešan potez može imati ozbiljne posljedice.

„Gepardi su navikli na vozila, ali njihov plijen nije. Ako se pomaknete u krivo vrijeme, možete uplašiti plijen i ugroziti geparde. Njihovo znanje omogućilo nam je da budemo blizu, a da pritom ne utječemo na ishod lova.“

Promjena percepcije: gepardi su ranjiviji nego što mislimo

Tijekom snimanja Bertie je shvatio koliko su gepardi često pogrešno prikazani u javnosti. Iako ih doživljavamo kao najbrže kopnene životinje, njihova svakodnevica je daleko od lagodne.

„Mislio sam da su, baš zato što su tako brzi, na neki način ‘sigurni’. U stvarnosti su iznimno ranjivi. Njihov život je stalna borba za preživljavanje, čak i unutar zaštićenih područja “

Lavovi i hijene stalno im kradu plijen, napadaju mladunce i ograničavaju njihovo kretanje. No još veći šok bio je utjecaj ljudi, čak i unutar nacionalnih parkova.

„Turizam može biti odlična stvar jer daje životinjama ekonomsku vrijednost, ali ako je loše upravljan, može biti poguban.“

Posebno su pogođeni gepardi jer su aktivni danju — upravo tada kada su turistička vozila najbrojnija.

„Lavovi su uglavnom noćne životinje. Ako su danju okruženi vozilima, noću se mogu povući. Gepardi tu mogućnost nemaju.“

Emocije, etika i granice intervencije

Iako se filmaši vode kao promatrači, emocionalna distanca nije uvijek realna, osobito kada se radi o mladuncima.

„Provedeš mjesec dana s tim životinjama, svaki dan, i nemoguće je ne vezati se.“

Ipak, granica je jasna.

„Kada su u pitanju prirodne prijetnje, nikada ne interveniramo. To je dio prirodnog ciklusa.“

No kada prijetnja dolazi od ljudi, odgovornost postoji.

„Kada vozila, gužve ili neodgovorno ponašanje ugrožavaju životinje, tada imamo obvezu reagirati. To nije priroda — to smo mi.“

Dronovi: alat ili prijetnja?

Ističe da problem nisu dronovi, nego ljudi koji ih koriste.

„Dron ne uznemirava životinje — pilot uznemirava životinje. Kao i automobil. Postoji ispravan i pogrešan način korištenja.“

Dodaje da snimanje dronom donosi jedinstvenu perspektivu, ali i emocionalnu udaljenost.

„Gledaš u ekran, gotovo kao da igraš videoigru. Ali zauzvrat dobiješ pogled koji ti omogućuje da razumiješ strategiju lova i ponašanje cijelog krda.“

Život izvan kamere

Tijekom snimanja, ekipa je živjela u kampu, s vrlo dugim danima.

„Krećemo prije izlaska sunca i vraćamo se nakon zalaska. Ponekad ima vremena za pivo navečer, ali snimanje ne prašta propuštene dane.“

Posebno ga je fasciniralo koliko se različite obitelji geparda različito kreću noću — majke s malim mladuncima ponekad se ne pomaknu ni deset metara, dok muški gepardi mogu nestati i pojaviti se dvadesetak kilometara dalje.

Odgovornost filmaša i publike

Jedna od najtežih spoznaja bila je osobna odgovornost.

„Shvatio sam da sam i ja dio problema. Ljudi dolaze jer su gledali moje filmove. To znači da moja odgovornost nije samo oduševiti publiku, nego im dati kontekst — kako gledati, kako se ponašati i kako ne naštetiti. Ne možemo se samo diviti prirodi — moramo razumjeti kako naše ponašanje utječe na njezin opstanak. “

Koje su mu životinje najbliže?

„Posebno sam povezan sa socijalnim sisavcima — onima koji žive u obiteljskim skupinama. Kad vidiš inteligenciju životinja poput čimpanzi ili kitova ubojica, shvatiš koliko je pogrešna ideja da smo mi ljudi ‘posebni’. Dijelimo planet s iznimno inteligentnim bićima.“

Nagrade i očekivanja

Na pitanje o brojnim nagradama, Bertie ostaje prizeman:

„Nagrade su lijepe, ali ne mijenjaju način na koji radim. Ako podignu očekivanja — to je samo dodatna motivacija da ispričam još bolje priče o prirodi.“