“Kao okorjelom germanistu, želja mi je bila posjetiti najveću europsku multi-kulti meku, pa sam u dva tjedna doživjela velik dio Berlina i pokoji šok. U nastavku pročitajte tips&tricks i moj dojam o njemačkom glavnom gradu. Ako namjeravate skoro putovati u Berlin, možda vam dobro dođe.”, kaže Ivana

Općenito

Neću gnjaviti poviješću i statističkim krivuljama već samo ću jednostavno istresti neke meni zanimljive činjenice.

– Berlin = nije dobio ime po medvjedu (Bär) iako se ta životinja nalazi na grbu grada
– jedan je od siromašnijih gradova u Njemačkoj
– pokušaji bijega preko Berlinskog zida nevjerojatni su. Izgradnja katapulta, velikog balona, razne izmišljotine samo da prijeđu na drugu stranu. 400-njak ljudi je uspjelo raznim inteligentnim metodama pobjeći, oko 600 ih je umrlo pokušavajući.
– nikad više dizalica u svom životu na jednom mjestu ne vidjeh – kao da se grad još obnavlja od rata
– u glavama starijih još uvijek vlada podjela “Ossi” i “Wessi”, na ulicama u istočnom Berlinu simpatično je vidjeti Ampelmännchena iz onog doba
– izbjegavati odlazak u Berlin ljeti, sve je PREPUNO osa!
– više od 60% ljudi u Berlinu su ateisti
– Berlin broji više od 1500 mostova
– plaće u istočnoj Njemačkoj u svim branšama znatno su niže od onih u južnoj ili zapadnoj Njemačkoj, odatle među ostalim i tenzije između istoka i zapada
– prosječna renta za stan od 30 m2 je 434 € mjesečno
– najčešća prezimena su Schmidt i Müller
– prvo programabilno računalo potječe iz Berlina by Konrad Zuse

Javni prijevoz

Unatoč tome što se u Berlinu ne osjećate baš kao da ste u Njemačkoj zbog toga što prvenstveno 1) ne čujete baš njemački jezik 2) čujete uglavnom španjoski jezik i gledate razne Alejandre, Abdullahe i Ahmete, reality check desio mi se u podzemnoj gdje me Hans globio zbog vožnje na crno (kad smo kod toga, pogledajte divni Schwarzfahrer). Iako na peronu nije bilo žive duše kad smo izašli iz tramvaja, iako sam mu Balkan-style nudila mito, nije me htio pustiti. Lijepo da još uvijek postoji njemačka strogoća, red i rad. Skupila sam svoju divnu kaznu od 60 € i krenula dalje u život.
Zaključak: Kupite tjednu kartu i ne izgledajte kao turist. Nimalo slično suptilnim ZET-ovcima, Hans u civilu izvuče svoj aparat i zadere se FAHRKARTENKONTROLLE, i jako je neuobičajeno da se netko šverca – ljudi poštuju sustav. Karte i nisu baš jeftine, ako ste duže vremena tu, savjetujem kupnju tjedne karte za 30 €. S njom možete i na bus i na tramvaj ili U-Bahn.

Podzemna je dosta sterilna (ništa nije tako dobro kao podzemna u New Yorku), ali svejedno je živahno. Pošto ste u Njemačkoj, mnogo linija se dorađuje, popravlja, poboljšava i često su neki radovi. Dobro proučite put do određene destinacije i alternative. Na http://www.bvg.de pronaći ćete sve informacije o cijenama i zatvorenim linijama.

Cijene taksija su negdje u rangu Cammea, ali samo ako se vozaču obratite na njemačkom jeziku. Biciklista ima skoro kao u Amsterdamu, regulirane su im prometnice i semaforčići. Rentanje bicikla u Berlinu nije baš najjeftinija opcija osim ako se ne cjenkate.

Gastronomija

Berlin je jedan od iznimno jeftinih gradova u Njemačkoj, ali to nije čudno jer ste na istoku Njemačke, u “socijalnijem” dijelu. Kada sam jednog Berlinjanina (da, grozna riječ) zamolila da mi kaže o tome koja je tipično berlinska kuhinja, nije baš znao što reći, pa je jadničak spomenuo Berliner (Pfannkuchen), što je ustvari – krafna. Pošto mi vrag ne da mira, pitala sam po čemu se razlikuje od svih ostalih krafni na svijetu, i opet se nešto izmotavao s jednostavnošću prusko-protestantske kuhinje pa je došao na Currywurst. Činjenica je da je grad na mnogo polja, pa tako i gastronomskom, pridobio identitet dolaskom svakakvih useljenika. To više nije azijska kuhinja, to je berlinska azijska kuhinja. Multi-kulti je identitet, nešto što Berlin čini Berlinom, iako nije izvorno njegovo.

Uglavnom, u Berlinu zbilja možete dobro i jeftino jesti. Činjenica je da ćete pasti na guzicu kada uđete u supermarket i vidite koliko su cijene namirnica jeftinije nego kod nas. U Berlinu nećete ostati gladni ni žedni, jer vrhunsko pivo možete u najobičnijem marketu kupiti za 1 euro, dok su u kafićima od 2,5 do 5 eura. Kebaba ima posvud, ali nije svaki dobar – treba znati gdje valja. Cijeli jedan dio s turskom hranom proteže se kroz Adalbertstraße, ogranku zanimljive Oranienstraße s hrpom birceva i klubova. Tu u HB Hasir Burgeru sam jela vrhunski turski burger, a morala sam uzeti i prave, pravcate baklave od pistacija preko puta. Jedan komad jedan euro. Neću nikad zaboraviti taj okus.
Restorani su druga stvar – cijene su otprilike kao i kod nas, varira od restorana do restorana.
Hranila sam se pretežito u Hofbräu Berlin, ooogromnom bavarskom lokalu nedaleko od hotela. Imaju snižene cijene u vrijeme ručka, a najedeš se k’o kralj, i sve autentična bavarska jela. Naprosto morate probati Schweinshaxe u pivskom umaku. Koncerti su uživo a konobari su u narodnim nošnjama s po 5 krigli u jednoj ruci. Show!

Još jedan divan talijanski restoran, L’Osteria Bikini Berlin, odmah između Kurfürstenstraße i zoološkog vrta, nudi najukusnije od talijanske hrane što sam jela, a bila sam u Italiji. Za 15-ak eura ne samo da ćete se najesti, već ćete i guštati u okusu. Jela sam i u restoranu ispod TV-tornja, zove se MIO i djeluje jako fensi i stajliš iznutra, sram me bilo ići i na WC, kristalni lusteri sa stropova niču ko gljive. Hrana je, međutim, preskupa i ništa posebno što se okusa tiče. Još jedan restoran vrijedan spomena je Escados Steakhouse na Alexu, odresci su im zbilja dobri, a cijene prosječne.

A sada, ako zbilja, zbilja želite jeftino a dobro jesti, zapamtite sljedeće lokale: Sucre et Sel i La Galleria Italiana. Prvi je jako maleni, slatki restorančić kojeg vode dva dečka i spravljaju delicije francuske kuhinje, a pravu pasiranu kremastu juhu smo dobili besplatno kao predjelo. Kvalitetno se najedete za manje od 10 eura i probate nešto novo, sve u intimnoj francuskoj atmosferici. La Galleria Italiana je talijanski lokal gdje je SVE 4 eura – špageti, lazanje, pizze, sva tjestenina, salate. Sve je nevjerojatnih 4 eura i sve je ukusno. Torstraße je dragulj-ulica s nekoliko takvih lokala gdje možete jesti dobro, a jeftino – francuska, talijanska i pakistanska kuhinja.

Izlasci

Izaći van preko vikenda u Berlinu znači da izađete u petak i vratite se u ponedjeljak ujutro, odnosno snađete se kako god znate da stignete uredni na posao. Još od doba Christiane F., Kolodvora Zoo i diskoteke SOUND, Berlin je kolijevka underground scene, punka i elektronske glazbe. Uz Detroit, Berlin nudi najbolje od tehno i elektronske glazbe. Popela sam se na poznati Siegessäule (Stup pobjede) i osim cijelog Berlina, na dlanu vam je putanja kojom su se salijevale mase ljudi tijekom održavanja Loveparadea. Predivan pogled i osjećaj.
Klubova u Berlinu je na stotine, ali nekoliko njih svjetski su poznati, od kojih ću spomenuti samo Berghain, klub svrstan ne među najbolje klubove na svijetu već JEST najbolji klub na svijetu. Berghain je kontroverzni klub gdje vam na ulazu stavljaju naljepnicu preko kamere mobitela jer je striktno zabranjeno snimati ili fotkati što se sve dešava unutra, klub u kojem ljudi odmah na ulazu imaju o čemu pričati poslije, a mnogi ulaz u taj klub doživljavaju kao ekstatično i spiritualno iskustvo. Najbolje od elektronske glazbe ne možete nigdje drugdje dobiti, to nije komercijala koja se pušta po raznim festivalima i koncertima. Berghain je na nekoliko katova, situiran u zgradi stare tvornice. Ljudi znaju plesati i potpuno goli. Stotine metara dugačak red za ulaz u Berghain vidljiv je u bilo koje doba dana kada otvori, a izbacivači vas puštaju unutra ne na osnovi toga nosite li visoke pete i hrpu šminke već na osnovi znanja o tome što se dešava unutra, tko svira itd. Isplati se stajati u redu, pa makar i da vas odbiju na ulasku. Neki su ušli iz nekoliko pokušaja, neki iz prvog.
Ulica prepuna pubova, koktel barova, mini-klubova, kafića i zalogajnica je Oranienstraße i idealno je mjesto za izaći navečer s društvom. Cijene pića i koktela i nisu toliko skupe s obzirom na njihov standard, Molotow Cocktail Bar ima cijene koktela od 7 € naviše, a recimo Limonadier nudi ako ne i bolje koktele za svega 4,50 € svaki. Dovoljna su vam dva. 🙂 Svaki dio grada ima svoje noćne čari, ali treba biti oprezan jer to nije ništa slično izlasku vani navečer u Zagrebu – razina sigurnosti je koma, droga, prostitucija i opasne skupine na svakom su kutku, posebno ako ste u Kreuzbergu. To su lošije strane multi-kulti teorije.
Što se tiče svirki i izlazaka, u Berlinu se svaki dan negdje nešto događa, tu se ne čeka vikend za neki poseban događaj. Popularno hipstersko piće u Berlinu, ako nekog zanima, zove se Club Mate. Posjetila sam i Görlitzer park usred tjedna, gdje je hrpa mladih chilla na travici ili su na koncertima u jednom od alternativnih klubova (recimo Das Edelweiss).

Ljudi i vibra

Berlin je vibrantan grad, gdje god odete nešto se dešava. Tu nema “centra”, svaki dio grada ima svoj centar, mjesto događaja, “Kiez”. Nisam u životu vidjela toliko istetoviranih ljudi kao u Berlinu, a prošla sam Camden i vidjela dio New Yorka. Grad upravo radi raznovrsnosti ljudi, nacionalnih, religioznih i rasnih skupina ima dušu. U Berlinu nikad nije dosadno i istovremeno možete jako puno naučiti i o drugim kulturama. Potrebno je doduše dobro paziti gdje se krećete i kada. Živjeti u Kreuzbergu je recimo dvosjekli mač – to je slum pun jeftinih zalogajnica i zanimljivih trgovina, glazbenika po cesti, grafita, ali i prosjaka i beskućnika koji doslovno dignu šator od limenki nasred mosta i planduju ili se valjaju u vlastitom smradu i rigotini. Tu recimo vlada neka vrsta anarhije, premda navodno današnji berlinski punkeri ne utjelovljuju duh tog doba, opsjednuti su politikom i političkim strujanjima. Ali ima i frikova koji prose jer im je to lifestyle, ne zato jer nemaju ili ne mogu raditi. Unatoč natpisima “Mitarbeiter gesucht” (“tražimo radnike”) na nekoliko trgovina, 5 metara dalje mladi i kršni momak s kartonskim natpisom na cesti sjedi i traži da mu udijelite euro. Ili traži euro za travu pa napiše “bar sam iskren”.

Prošla sam i pored skupine narkomana nasred križanja pored mosta na Kreuzbergu, Detlef i Christiane su classy naspram njih. Smrad, pijani uleti i prosjačenje, ležanje na madracima ispod stabla okruženog bocama, oči dvadesetogodišnjaka “na pol koplja” i blaženi osmijeh… Oni i nisu toliko opasni jer su omamljeni. Najneugodnije iskustvo dogodilo mi se navečer oko stanice Kottbuser Tor, gdje hrpetina crnaca preprodaje drogu, ekipa se “valja” pijana po ulici, u tom momentu izbila je umalo tuča i do stanice nas je u stopu pratio neugodan turčin koji nam je samo psihotično piljio u oči. Najnaporniji su mladi prosjaci, jer praktički svakih par minuta netko traži nešto od vas. Tako smo upoznali i mladog dečka iz Vinkovaca s kompliciranom pričom koji prosjači po Berlinu. Naknada za sakupljanje plastičnih boca tamo je bolja nego u nas, pa se i to isplati.

Količina luksuznih automobila (BMW i Mercedesi posvud) iznimno je velika s obzirom na to da je Berlin novčano malo drugačija priča naspram nekog grada iz zapadne ili južne Njemačke. Prođite samo najskupljom ulicom, Kurfürstendamm, i vidjet ćete automobile koje ste imali priliku samo na filmovima vidjeti. BMW i8 sada je hit u Njemačkoj. 

U Berlinu se zna gdje tko živi, koje nacionalne skupine su u kojem dijelu grada. Mirni dijelovi grada i pristojni kvartovi malo su udaljeniji, a Berlin nudi dosta i po pitanju aktivnosti u prirodi jer ima mnogo predivnih jezera i zelenih površina. Stopa kriminala u Berlinu nažalost raste, prednjače ubojstva (oko 130 na godinu) i pljačke. Prisustvovala sam i neugodnom rasističkom ispadu jednog Nijemca koji je vrijeđao (u Njemačkoj ne smijete spominjati riječ “Kanake”) crnca za kojim je trčao jer ga je ovaj pokrao. Grad broji preko 3,5 milijuna stanovnika od kojih svaki treći stanovnik ima doseljeničku pozadinu. Također, stopa nataliteta u Berlinu rapidno raste.

Muzeji, šetnje, atrakcije

• BERLIN CITY TOUR – izvrsna, klasična tura busom na kat, PREPORUKA, idite kada je lijepo i toplo vrijeme, slušajte priče o gradu i fotkajte = 15-20 €, oko sat vremena vožnje po centru.
• RIVER CRUISE – odlična stvar za dobre vremenske uvjete, tražite brod koji ima vodiča = cca. 10 €, oko sat vremena vožnje i vidjet ćete sve najvažnije političke zgrade u Njemačkoj, a možete i mahnuti Angeli Merkel.
• ALEXANDERPLATZ – tamo mi je bio hotel, svakako posjetiti, posebno ako je sajam.
• BERLINER FERNSEHTURM (televizijski toranj) – NE. Za razliku od onog u Düsseldorfu, ovo se uopće ne isplati. Preskupo i precijenjeno.
• SIEGESSÄULE (Stup pobjede) – preporučam da se popnete na ovaj poznati stup-muzej, košta svega 3 € a pogled je predivan. Puno bolja stvar od TV tornja, a i 15 € jeftinija.
• COMPUTERSPIELE MUSEUM – ovo je raj za sve geekove. Osim što možete igrati klasične, izumrle igre na automatima kao što su PacMan ili Super Mario ili najstarije moguće igrice u simuliranom dnevnom boravku iz 70-tih ili 80-tih, možete pregledati sve moguće igraće konzole ikad i naučiti dosta o povijesti gaminga.
• DDR-MUSEUM – njemci ga smatraju “sprdom”, ali jako je popoularan. Prikazuje svakodnevnicu u istočnoj Njemačkoj prije pada zida – simulacije socijalističkih dnevnih boravaka, zatvorskih ćelija, soba za ispitivanje, možete testirati automobile itd., a tu je i odjeća iz komunističkog doba, sve vezano za ekonomske, svakodnevne i vojne prilike života iz tog doba – iznimno interesantno postavljeno, svakako posjetiti ovaj trash!
• Deutsches Technikmuseum Berlin – jedan od najboljih muzeja u kojima sam bila, ovo vrijedi svake kune i potrebno je odvojiti barem 2 sata za njega. Prvi bicikli, podmornice, tenkovi i avioni iz I. i II. svj. rata te Hladnog rata, razne simulacije, predivno i poučno. U muzeju su i dvije vjetrenjače.

Od muzeja još bih izdvojila Pergamonmuseum , Topographie des Terrors i Judenmuseum.

• BERLINER ZOO – Nisam oduševljena, više od pola životinja nije bilo vidljivo.

Od podužih šetnji, potez od Alexanderplatza putem Karl-Liebknecht-Straße i preko mosta rijeke Spree kroz Museumsinsel pa sve do Brandenburških vrata jedna je poveća dionica koja se da riješiti kroz jedno popodne, ako se previše ne zaustavljate. Obavezno posjetite Spomenik poginulim Židovima Europe, po meni arhitektonski i simbolično najbolje osmišljen spomenik s preko 2500 kamenih blokova. Odatle možete do Potsdamer Platza posjetiti Mall of Berlin i Potsdamer Platz Arkaden, ili pogledati njemački “Walk of fame”, odnosno Boulevard der Stars. Šetajući područjem oko Checkpoint Charlieja i Potsdamer Platza nailazit ćete na mjesta s ostacima Berlinskog zida, a jasno je vidljiva i simbolično označena linija kojom se zid protezao. Poveći komad sačuvanog zida zaštićen je i nalazi se u Niederkirchnerstraße kroz koju je taj dan dok sam šetala prošlo 10-ak šarenih “Trabisa”. Nedaleko je i Currywurst Museum, jer zašto ne.

Druga šetnja koju bih preporučila je od stanice Schlesisches Tor preko mosta Oberbaumbrücke pa kroz Mühlenstraße kako biste uz Berlinski zid razgledali najpoznatije grafite na svijetu (doduše restaurirane), potez zvan East Side Gallery. Berlin je pun ulične umjetnosti, neki od najboljih writera upravo su iz Berlina i grafiti se protežu preko cijelih zgrada redovito noseći poruku o nezadovoljstvu pojedinca unutar trenutnog političkog režima, problem je što su raštrkani posvud, a Berlin je prevelik za tražiti ih.

Sve u svemu, proglašavam Berlin iznimno zanimljivom i živopisnom destinacijom, mjestom prepunom kulturne i jezične raznolikosti, tolerancije i pozitive. Naglasak je na individualnošću i slobodi i život se odvija punim plućima. Nije skup, a opet je luksuzan i umjetnički grad. Definitivno se vraćam.

Ivana Bojčić