Život na sjeveru – Ivan Vuković Vuka vodi nas u zemlju Vikinga, posjetit ćemo Norvešku, Švedsku i Dansku. Putujmo u Skandinaviju!

Živjeti u skladu s prirodom. Biti aktivan. Provoditi vrijeme s familijom. To su neke bitne poveznice i moto skandinavskih naroda.

Krenuvši sa sjevera kao da sam se našao lansiran u “Život na sjeveru”, seriji koja prikazuje stranca i njegovu prilagodbu na život na sjeveru u pitoreksnom gradiću. Sjever Skandinavije je toliko mirno mjesto. Mjesto za meditaciju.

Uši mi para svakodnevni zvuk vatrogasnih sirena jer ti Nordijci svakodnevno zaboravljaju da se griju na drva i da im drvene kuće mogu lako planuti. Savršenstvo dizajna i arhitekture gdje god se okrenete. Drvo, staklo i metal ukalupljeni u savršenstvo. A pogled na fjordove je uvijek najbolji što se više penjete pa krenimo uzbrdo.

Norveški fjordovi su poznati u svijetu po svojoj ljepoti pogotovo ako imate sreće kao ja pa vas posluži i dobro vrijeme. Kućice na obroncima i u šumi koje su nekad pripadale sirotinji sad su oaze bogataša jer su shvatili da se iz norveških favela pruža najbolji pogled, a i dalje ste od gradske vreve.

Kad slušate priče o Skandinaviji uvijek je zamišljate kao mjesto iz bajke, a u životu nisam vidio toliko prosjaka i narkomana po ulicama. Začudio me takav nesrazmjer u tako uređenim društvima. Vjerojatno ni njihovi preci Vikinzi nisu ponosni na to, narod koji je istražio područja od Rusije do Amerike, a svi ih percipiraju kao ratnike s rogovima na kacigama što baš i nije točno.

Krenuo sam i ja istraživati i to pješke i po tko zna koji put opet sam vjerovao zemljopisnim kartama gradova i netočnim omjerima i hodao unedogled… Pogotovo po Oslu koji je veličine Zagreba, čak i malo podsjeća na njega samo što ovaj ima more umjesto Jaruna. Sve je po propisima, svi rade, nema gužve po ulicama da trče s kave na kavu ili se voze s kave na kavu, neki zapanjujući mir nalik onom u japanskim gradovima, čisti zen. Ali možda se baš i ne drže propisa jer svi pješaci jurišaju kroz crveno svjetlo na semaforu. U Hrvatskoj se ne bi baš dobro proveli sa takvim neposluhom jer takve prijestupe kažnjavamo. Barem nešto.

Ne postoji loše vrijeme već samo loša odjeća i žuri polako, dvije poslovice kojih se pridržavaju. Vidite ih u svim vremenskim uvjetima da su aktivni i nema izlika. Pokušavaju živjeti bez stresa i nevjerojatno su skromni, a hladni su kao led i teško ćete im iščitati emocije s lica. Očevi su vezani za djecu i često ćete ih vidjeti da provode sve slobodno vrijeme s njima, a jedan Francuz mi je dobacio da se ne bi nikad ovdje oženio da je znao da će biti ova radikalna promjena. Uz smiješak na licu. Policija im nije naoružana. Policajci su na biciklima u tajicama te se žene okreću za njima, a policajke su na konjima. Rasne plavuše na rasnim konjima.

Sad sam već i ogladnio od šetnje pa treba probati čime se ponose, a to je svakako riba, sir i govedina. Cijene neću spominjati, ali standard im je veći od nšseg nekih pet puta pa prosudite sami. Strani proizvodi su u pravilu jeftiniji, ali oni su ipak patrioti. Kupuju samo njihove proizvode. Vole svoju zemlju na pravi način, nisu obojani nacionalizmom, a po ulicama ćete vidjeti ljude raznih rasa i statusa.

Ruta puta mi je krenula od Norveške preko Švedske do Danske. Vec sam planirao u zimskom periodu posjetiti Skandinaviju, ali to je više mućenje od presjedanja i putovanja nego uživanje u istom. Zato sam pričekao proljetni period i direktne letove. Od Osla je krenuo road trip, najbrži način od Norveške do Goteborga u Švedskoj je autobusom, ako vam se već ne vozi auto. Čak brži i od putovanja vlakom. Od Goteborga do Copenhagena je najbolje vlakom, a usput ćete vidjeti građevinsko čudo zvano Oresundski most, kombinirani most-tunel za automobilski i vlakovni promet koji uranja u more. Most koji spaja, a ne razdvaja Švedsku i Dansku. Izaberite svoje prometno sredstvo za putovanje jer na kraju putovanja ćete više vrednovati avanturu od bilo kakvog komfora.

Izaberite Skandinaviju, ako želite uzivati u netaknutoj prirodi. Ulazak u nacionalne parkove i parkove prirode te jezera ne naplaćuju. Pravilo je da ono što ti je priroda dala ne možeš naplačivati i tu se vidi ta visoka razvijenost društvene svijesti. Zbog visokih cijena nisu baš razvikana turistička destinacija. Ali da ponovim, nitko vam ne može platiti proživljene momente, a besplatno možete spavati u šumi.

Moram se pohvaliti jednom stvari, a to je da smo od njih bolji u cestovnoj infrastrukturi. Na nekim mjestima preuske ceste da se jedva zaobilazite, a na drugima takvi padovi kao na vlaku smrti. Gradski prijevoz koristi većina građana, a da se primjetiti da prevladavaju električni auti po cesti. Mjesto gdje se možete švercati je gradski prijevoz. To je adrenalin jer ako vas uhvate bez karte platit cete kaznu nekih 150 eura. Pošlo mi je za rukom dvaput se prošvercati bez sankcija. Ne prakticirajte švercanje na međugradskim relacijama.

Za sve ostalo, tu je bicikl. U Copenhagenu se točno vidi ta kultura vožnje bicikla koja je više prerasla u potrebu. Prometni znakovi i putokazi su prilagođeni da vam daju informaciju koliko vam biciklom treba do određenih lokacija. Stižete brzo do lokacija jer je uglavnom sve ravno, a kao produkt bicikliranja imate i dobre noge. Budite dobro koncentrirani dok šetate jer bi vas koji biciklist mogao i pregaziti.

Prije odlaska iz Danske svratio sam i do Christianie. Christiania je staro ime za Oslo, ali ova Christiania je jedan popularni boemski slobodni grad u Copenhagenu. Smješten u jednom lučkom dijelu gdje većina ljudi živi boemskim životom, puši se trava po ulicama i gdje je jedan Viking na bicikli u vikinškoj nošnji urlikao welcome. Kakva dobrodošlica da mi se Amsterdam sada čini blagom kopijom Copenhagena. Mjesto za život, ako ste malo van svakodnevnih okvira i imate neku umjetničku crtu jer u tom susjedstvu imaju hangare gdje dizajneri iznose svoje ideje, mini tvornice i ostale obrte. Divno mjesto za sreću i kreativnost.

Nisam očekivao da je Copenhagen toliko turistički jer kroz Norvešku i Švedsku jedna stvar nedostaje po kojoj znate da ste u turističkim centrima, a to su suvenirnice. I moram priznati, nisu mi niti malo nedostajale.

A sada povodeći se skandinavskom poslovicom zurim polako prema jugu. Prema turistima i suvenirnicama. Bogatiji za još jedno iskustvo. Jedina stvar koje se može kupiti novcem i koja vas obogati je putovanje.